Video
Prošla je godina od kada su lideri tadašnje opozicije, a sadašnje vladajuće strukture u Crnoj Gori, proglasili pobjedu na parlamentarnim izborima. U euforiji najave „oslobođenja” (nikad nije postalo jasno od koga su oslobađali), mogla su se čuti razna obećanja poput toga da ćemo živjeti kao u Švajcarskoj ili Monte Karlu, da će se drastično smanjiti nezaposlenost, povećati plate i penzije, smanjiti javni dug, sve u svemu „nema zime”, procvjetaćemo. Svi oni koji su sumnjali u njihovu sposobnost suočili su se sa oštrim napadima i optužbama da su plaćenici prethodne vlasti. Ali, vrijeme je pokazalo svoje.
FIJASKO JE BIO NEIZBJEŽAN
Samo formiranje Vlade najavljivalo je fijasko. Pregovori koji su se odvijali na neuobičajenim mjestima sa akterima kojima nije mjesto u političkom životu jedne države koja je na pragu pristupanja Evropskoj uniji, ucjene i prijetnje, odavale su utisak da uprkos početnoj euforiji, nema tu mnogo materijala za radost ili nadu bilo kog građanina Crne Gore.
Imenovana je „ekspertska Vlada”, a glavne preporuke za ulazak u Vladu nijesu bile profesionalne reference, o čemu svjedoči povezanost velikog broja ministara sa parapolitičkim strukturama kojima nije mjesto u sprovođenju javnih politika. Naravno, rezultat je takav kakav jeste, pa se ne treba čuditi što smo imali ministre koji negiraju genocid, čiji saradnici maltretiraju novinare i sprečavaju ih u vršenju svog posla, ministri koji grade nelegalne objekte i obmanjuju javnost da nemaju vezu sa njima, ministri koji nijesu u stanju obavljati najprostije poslove, kao i ministri za koje se sjetimo da postoje tek kad neko objavi zajedničku sliku svih članova Vlade.
NEKA “NOVA CRNA GORA”
Moramo se faktografski osvrnuti na učinak Vlade. Uprkos epidemiološkoj krizi izazvanoj pandemijom virusa Covid-19, koja je izazavala dodatne socio-ekonomske posljedice, ova Vlada je ipak došla na teren gdje je u prethodnih 15 godina od sticanja nezavisnosti urađen veliki posao. Podsjećam, udvostručene su plate i penzije, rast BDP se kretao prosječno oko 3,3 odsto prethodnih 15 godina sa izuzetnim rezultatima u godinama prije pandemije, udvostručen je broj turista koji posjećuju Crnu Goru, strane direktne investicije su činile 20 odsto godišnjeg BDP, dobro smo se kotirali na listama koje mjere indeks konkurentnosti i biznis okruženja.
Sada imamo situaciju kada su svi veći infrastrukturni projekti bili zarobljeni preko sedam mjeseci zbog nedonošenja budžeta. Izvršna vlast je kao možda najveći naručilac poslova, tek počela objavljivati prve tendere. Umjesto smanjenja javnog duga, dobili smo novo zaduženje od 750 miliona eura. Tvrdilo se da su prethodni kreditni aranžmani netransparentni, ali mi još ne znamo koliko nas novo zaduženje zaista košta, kao i šta stvarno znači refinansiranje duga prema kineskoj EXIM banci i koliko je to isplatljivo ili pod dodatnim rizikom. Dakle, transparetnost je definitivno dodatno opala, a javni dug narastao, dok se ne vidi kraj završetku započetih projekata.
Aktuelna vlast nas je “upoznala sa nekom novom Crnom Gorom”, koja se možda njima sviđa, ali ne i svim građanima i stranim investitorima. Uspjeli su jednog svjetski renomiranog investitora dovesti u situaciju da planira napustiti Crnu Goru, a naši neiskusni eksperti misle da postoji red investitora istog ranga koji jedva čekaju da investiraju tamo gdje postoji rizik da će vas neko sjutra praktično otjerati. Da ne govorimo o tome što nijesmo vidjeli ni jednu novu investiciju osim već započetih, niti jednog novog investitora od toliko najavljivanih. Stoga ne čudi što je prema dostupnim podacima BDP u prvom kvartalu ove godine BDP pao za 6,4 odsto.
Prema podacima MONSTAT-a, u Crnoj Gori je na kraju decembra prethodne godine bilo 160.978 zaposlenih, a da je za pet mjeseci mandata nove vlade bez posla ostalo 7.806 građana. Toliko o povećanju broja zaposlenih i ekonomskom oporavku koji su nam najavljivali, ali to valjda građani shvataju jer su umjesto najavljenog standard Luksemburga dobili bonove za ulje, a ako i to nije dovoljno, odlazak u obližnju prodavnicu ili na benzinsku stanicu, dovoljan je za otrežnjenje jer su poskupljenja drastična, a prosječna zarada ostala na gotovo istom nivou.
Nadamo se da će rezultati turističke sezone biti takvi da u nekoj mjeri smanje katastrofalne učinke, ali i to je sve upitno, jer kako stvari stoje sezona je bila brojčano na zavidnom nivou, ali kada govorimo o prihodima još nemamo jasnu sliku. Očigledno je da aktuelna vlada podatke objavljuje po osnovu pondera iz 2019. kada je struktura gostiju bila drugačija sa većom platežnom moći i većom potrošnjom, pa ostaje osjećaj zabrinutosti da li će nam prisjesti euforija oko brojčano zavidne sezone.
COVID-19
Pored finansijskog, tu su i epidemiološki efekti, koji su zbog slabog vladanja situacijom doveli do velikog opterećenja zdravstvenog sistema nakon turističke sezone. Kako nas je Vlada spasila zdravstvenog kolapsa, dovoljno govori podataka da je od pojave virusa Covid-19 u Crnoj Gori, za devet mjeseci rada prethodne Vlade bilo 36.932 slučaja infekcije, a za devet mjeseci rada ove Vlade 73.445 slučajeva. Dvostruko veći broj, a da ne govorimo da je i ovaj prvi uzrokovan neodgovornim ponašanjem pristalica aktuelne vlade. Takođe, prosječan broj dnevno preminulih je udvostručen, a ne djeluje da neko mnogo haje za toliki broj unesrećenih porodica zahvaljujući pogređnim odlukama i lošem upravljanju, o čemu dodatno svjedoči da smo na dosta lošem stepenu imunizacije stanovništva, što zbog kasne nabavke vakcina, što zbog loše kampanje podizanja svijesti stanovništva i primjene odgovarajućih mjera.
VANJSKA POLITIKA
Vlada je rekla da se vanjsko politički kurs ne mijenja, ali to je samo na papiru. Premijer kaže da ćemo u EU ući 2025, da u to mogu sumnjati samo dušmani, a od 33 radne grupe tek skoro su profunkcionisale one za poglavlja 23 i 24, dok pregovarača nemamo, a i često zaboravimo da imamo glavnog pregovarača, čiji je učinak krajnje nevidljiv.
Očigledno je da su za te poslove birani ljudi koji nemaju kapacitet dapostignu rezultat, samo je pitanje rade li to ciljano ili nesvjesno usljed nedostatka ličnih kapaciteta. Ova tema možda i najviše pogađa, jer ako negdje postoji sigurna budućnost Crne Gore, to je u okrilju EU. Što se tiče članstva u NATO-u, nijesmo ga napustili, ali djeluje da su sve aktivnosti umanjene, čemu svjedoči i odbijanje da se broj trupa u nekim zemljama poveća. Regionalni odnosi nijesu poboljšani, već možda i narušeni, lošim politikama Vlade prema susjedima. Nažalost, zbog svega navedenog, Crna Gora nije više prepoznata kao primjer dorosusjedskih odnosa i ne važi više za najodgovornijeg partnera u međunarodnim odnosima, što je dovelo da se sjedišta zbivanja iz Podgorice presele u glavne gradove država regiona.
O reformi javne uprave ne treba trošiti riječi. Racionalizacija nije uslijedila, već brutalne čistke po političkom ključu, dokazujući da je laž tvrdnja ove vlade i njenog premijera da u državnim organima ima mjesta za profesionalce koji žele doprinijeti razvoju svoje zemlje. Umjesto toga, više od pola ministara uživa policijsku zaštitu, a na nju sada mogu računati i savjetnici i državni sekretari, dok se broj vozila koja duže vladini funkcioneri drastično uvećao, da ne govorimo o odgovornom upravljanju istima.
BORBA PROTIV KRIMINALA
U borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, Vlada takođe ne blista.
Izuzimajući rekordnu zapljenu teških opojnih droga koja zaslužuje svaku pohvalu, izostalo je hapšenje organizatora, a procesuiranje krivičnih djela sa elementima visoke korupcije je na istom, ako ne i manjem nivou u odnosu na prethodnu Vladu. Iako ima sve poluge moći, dostupnost svih operativno obavještajnih podataka, kao i arhivske građe državnih organa za koje se tvrdilo da imaju sumnjiva poslovanja, ne postoji konkretan rezultat, pa se logično zaključuje da ili jednostavno nema dokaza, ili nema sposobnosti Vlade. lako to Vlada pokušava prikazati kao svoj uspjeh, njime prikriva nedostatak pomenutih rezultata, ali i činjenicu da su sve slučajeve rasvijetili ili operativci koji su preživjeli čistke, a radili u prethodnom sistemu, ili su to ranije započeti slučajevi.
BEZ POLITIČKE PODRŠKE
Vlada nema nikakvu politčku podršku. Ona se trenutno oslanja na svega 14 poslanika od 81, nema snagu da pokrene niti jednu reformsku inicijativu, a nema najave da će se stanje popraviti, pa je aktuelna Vlada isključivo stavljena u svrhu opsluživanja klijentelističkih interesa pojedinih centara moći u političkom i parapolitčkom životu, a građani Crne Gore su taoci takve katastrofalne igre.
Kad se ovo sagleda na ovakav način, jasno je da Vlada nema šta da prikaže kao svoj uspjeh, pa po dobro oprobanom receptu, podiže tenzije i izoštrava i onako nikad veću podijeljenost društva. Dodatno zabrinjava nedostatak nezavisne analize situacije od strane civilnog društva, koje je svoje utočište očigledno većinski pronašlo u politici, sem par izuzetaka koji su ostali dosljedni svom ekspertskom stavu o aktuelnim društvenim dešavanjima. Ostaje da vjerujemo da ovakvo stanje neće trajati dugo i da će građani Crne Gore prepoznati ko je taj ko ugrožava međuetnički i međukonfesionalni sklad, ugrožava ekonomsku i obrazovnu budućnost njihovih porodica.
Preporučeno
(Autor je šef kabineta predsjednika Crne Gore)
