Video
U razgovoru za Pobjedu ocjenjuje da promjene vlasti u Beogradu ne znače nužno i demokratizaciju političkog sistema, jer se, kako ističe, mijenjaju imena i lica, ali ne i suština politike koja se decenijama zasniva na nacionalizmu, autoritarnosti i revizionizmu. Sagovornik Pobjede upozorava da takav kontinuitet predstavlja ozbiljnu prijetnju ne samo unutrašnjem razvoju Srbije, već i stabilnosti regiona, evropskom putu Crne Gore i procesu demokratizacije Zapadnog Balkana u cjelini.
Kako vidite aktuelnu političku situaciju u Srbiji, utisak je da region sa dozom skepse gleda na moguće političke promjene?
GEGAJ: Stara mudrost da je „istorija učiteljica života“ Balkan, očigledno, nije ničemu naučila. Ili, preciznije, uvijek postoje određeni društveni krugovi koji tu „učiteljicu“ svjesno izopačuju, stvarajući revizionizmom naslikanu paralelnu stvarnost.
Studentski protesti 1968. godine u Srbiji bili su usmjereni protiv Saveza komunista i nosili su zahtjev da socijalizam bude pravedniji prema običnim građanima i radnicima. Protesti 1996. i 1997. godine nastali su u snažnoj sprezi studenata i opozicije, uz presudnu podršku Zapada. Slobodno se može reći da bez te podrške Slobodan Milošević ne bi bio srušen.
Kada govorimo o današnjim pokušajima promjene vlasti u Srbiji, jasno je da ona, kao i ranije, zavisi od jednog čovjeka. Tako je bilo, tako je danas i, uvjeren sam, tako će biti i u budućnosti. Promjena lidera, međutim, ne znači i promjenu prirode političkog sistema.
Šta to znači?
GEGAJ: To jasno pokazuju ne samo ikonografija aktuelnih protesta, već i govor profesora Mila Lompara na jednom od studentskih okupljanja, u kojem se nije zadržao samo na unutrašnjim pitanjima Srbije, već je velikodržavne aspiracije „upakovao“ u koncept srpskog integralizma u regionu. Posebno zabrinjava činjenica da se niko iz studentske omladine nije ogradio od takvih poruka – naprotiv.
Zbog toga je opravdano postaviti pitanje da li eventualna promjena vlasti zaista znači i demokratsku promjenu. Možda neće biti Vučić, ali će doći neko sličan njemu. Svi se sjećamo Vojislava Koštunice, koji je bio „umotan u rukavice“, ali u suštini gori od Miloševića. Bio je popularan i omiljen, ali ne i demokrata. Slično se može reći i za Borisa Tadića.
Latinka Perović je jednom kazala da „Srbiju ne treba tumačiti djelovanjem Miloševića, već pojavu Miloševića treba tumačiti Srbijom“. U toj kratkoj misli sadržana je suština, ali i objašnjenje pojave integralističkih ideologa poput Lopara.
Nažalost, znatan dio društva u Srbiji je autokratski orijentisan i duboko zadojen mitom o „Dušanovom carstvu“. Tako je bilo i uoči balkanske tragedije devedesetih godina, kada je parola „Ne tražimo ništa novo, samo carstvo Dušanovo“ postala masovni politički slogan.
Naravno, u Srbiji postoje ljudi koji iskreno teže demokratiji, ali su oni u manjini u odnosu na većinski korpus koji je profesor Novak Kilibarda znao nazivati „znojavim Srbima“. I Milovan Đilas je davno primijetio da je autoritarnost duboko ukorijenjena osobina balkanskih društava i glavna prepreka uspostavljanju istinske demokratije.
Znači li to da ne možemo očekivati skoriju demokratizaciju političkog prostora u Srbiji?
GEGAJ: Nažalost, ne. Ideologija devedesetih godina ostala je suštinski neokrnjena, mijenjaju se samo izvršioci. Juče su to bili Ranković i Milošević, danas je to Vučić.
Vlast u Srbiji se može promijeniti, ali sam siguran da to neće donijeti demokratske ni dobrosusjedske promjene. Politika Srbije, počev od Ilije Garašanina pa sve do danas, u suštini je ostala ista. Svjedoci smo da se antievropski i anticivilizacijski politički akteri utrkuju ko će prije čestitati neustavni „dan državnosti“ entiteta Republika Srpska u Bosni i Hercegovini. Ti isti akteri čine i činiće sve da sabotiraju evropski put Crne Gore.
Kako se situacija u Srbiji prelama na situaciju u Crnoj Gori?
GEGAJ: Očigledno da se prelama. Danas, umjesto da nude rješenja za bolji životni standard građana, pojedini politički subjekti otvaraju pitanja izmjene Ustava, statusa srpskog jezika i dvojnog državljanstva, sa jasnom namjerom da se promijeni državnopravni status Crne Gore i blokira njen evropski put.
To se ne radi ishitreno, već planski i promišljeno, u skladu sa inoviranim Memorandumom SANU, koji je, u spoju sa ruskim imperijalnim interesima, dobio naziv „Srpski svet“. Taj projekat se kontinuirano „ažurira“, prateći svaku promjenu u društveno-političkoj situaciji.
Jedan od ključnih instrumenata tog projekta jeste proizvodnja nestabilnosti, koja se izuzetno negativno odražava na evropski put Crne Gore. Zbog toga je Crnoj Gori potrebna jasna i dosljedna prozapadna vlada, lišena retrogradnih političkih činilaca.
Ova godina biće veoma izazovna, dok nas već naredne godine očekuju novi parlamentarni izbori. Biće tu svega – od otvorenog zastupanja ruskih interesa, preko promovisanja lažne demokratije, do permanentnih opstrukcija evropskih integracija
Znači, po vama, slijedi radikalizacija javnog prostora..
GEGAJ: Izražavam ozbiljnu zabrinutost zbog radikalizacije javnog prostora, koju dodatno produbljuju nacionalistički i šovinistički ispadi, kao i nizak nivo političke komunikacije.
Političari i donosioci odluka moraju znati da su prolazni. Naša trajna obaveza je očuvanje multikulturalizma, kao jednog od temeljnih stubova crnogorskog društva. Manjinski narodi i njihova kulturna, vjerska i istorijska baština nijesu teret, već bogatstvo koje se mora stalno unapređivati pažnjom, tolerancijom i civilizacijskim metodama.
Crna Gora je kroz istoriju bila prostor susreta i prožimanja različitih civilizacija. Nakon 30. avgusta 2020. godine svjedočili smo ikonografiji koja opasno podsjeća na devedesete godine prošlog vijeka – period koji svi želimo da ostavimo iza sebe.
Ipak, uvjeren sam da će Crna Gora nastaviti svoj put ka zapadnim vrijednostima i da će u dogledno vrijeme postati punopravna članica Evropske unije.
Da li ovako heterogena vlast izdržati mandat do kraja?
GEGAJ: Čak i ako ova vlada formalno izdrži mandat do kraja, smatram da je, radi očuvanja kredibiliteta Crne Gore u NATO savezu i nastavka evropskog puta, neophodno da se odmah nakon narednih parlamentarnih izbora – najkasnije za godinu – formira jasna prozapadna vlada.
Preporučeno
Samo takva vlada može Crnu Goru ubrzanim tempom uvesti u članstvo u Evropskoj uniji i usmjeriti državnu politiku ka ekonomskom razvoju, umjesto ka permanentnim identitetskim i ideološkim sukobima.
