STANDARD: Crna Gora je dobila novu vladu, ali i četničkog vojvodu na čelu Skupštine. Kuda ide CG?

GRAHOVAC: Moje mišljenje se prilično razlikuje od uobičajenih stavova u Crnoj Gori, i analitičara i političara. Mislim da je to dobro iz razloga što je to Crna Gora. Ona odslikava istinu i pravo stanje Crne Gore. Crna Gora je antifašistička zemlja i narod ima vrlo jaku komponentu antifašizma. Crna Gora je i evropska država i to građani shvataju i prihvataju i nemam dilemu da će CG ostati antifašistička, građanska i evropska. Ona sada sebe traži. I ne samo sad, već nekoliko godina CG sebe politički traži i pronalazi, pa neka proba i ovo. O četničkom i ustaškom pokretu više puta sam i pisao i pričao – to su crne ideologije i tu nemam dilemu. To su nastrane ideologije, pa pošto u CG ima i takvih ljudi neka CG proba i to. Nemam dilemu da će to izići na dobro. Oni koji vjeruju u boga znaju, ja sam agnostik, da je najveći grijeh u CG pitati ljude jesu li Crnogorci ili Srbi, jer će svako naći, kroz istoriju svoje porodice, da ima i crnogorske i srpske komponente. To će se iživjeti uskoro, jer su građane Crne Gore pritisli drugi problemi – kako ekonomski da prežive. Cijeli svijet je ušao u klasno-socijalni problem i čovjek, pojedinac je ugroženiji nego ikad u svojem postojanju. Ugrožen je zbog klasno-socijalne nepravde, jer danas u svijetu 0,8 odsto ljudske populacije ima više od 90 odsto svjetskog kapitala i to je fundamentalni problem svijeta pa i CG.

STANDARD: Aktuelna je priča oko popisa. Iz Beograda, sa zvaničnih adresa poručuju da im je to jako važna stvar. Namjere su jasne?

GRAHOVAC: Što se tiče Beograda ne treba imati dilemu da će BG imati nečasne namjere i u procesu popisa. Ali CG se konačno mora suočiti sama sa sobom. Ima tu Crnogoraca, Srba, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata, Albanaca…i to je istina i neka se sama suoči sa sobom i da prestanu svađe. Samo navijam da popis bude korektan, da se na svim nivoima, i popisivači i kontrolori i sve ostalo, bude urađeno kako treba. Vlada je krenula dobrim putem, da pronađe ravnoteže da bi svi politički subjekti bili koliko – toliko zadovoljni. Neka se konačno CG suoči sa sobom, sa stvarnom istinom. A što se tiče povratka CG u neka prošla vremena, nemam dilemu da se to neće desiti, jer kada bi danas sproveli referendum o nezavisnosti CG, siguran sam, i mogao bih dati ruku ili glavu, da bi se preko 70 odsto građana CG izjasnilo za samostalnu CG. Čak i ogroman broj Srba. Ne plašim se tog problema. A što se tiče Beograda, on je legitimisao svoju politiku već 30 godina. Ko je god mogao da se odvoji od Beograda, odvojio se. Od BG se već decenijama bježi kao od kuge ili gube. Figurativno kažem Beograd, jer u Beogradu postoji i veliki procenat demokratski nastrojenih, ljudi, građanskih, hrabrih i vode borbu. U Srbiji već godinama, a i decenija vlada klerofašizam. To je sprega SPC i vladajućih partija i to je čaura koja će se teško razbiti. Građani Srbije će se morati suočiti sa razbijanjem te čaure.

STANDARD: Dodik je spiker „srpskog sveta“ i nedavno je još jednom ponovio da je san svih Srba da žive u jednoj državi, te da i CG vidi kao dio tog ujedinjenja . U Crnoj Gori nije bilo neke oštrije reakcije.

GRAHOVAC: Dodikove izjave mogu da zabrinjavaju, ali “srpski svet” je klerofašistička doktrina u realizaciji hegemonije. Neće to proći, niti može. Što se tiče Dodika, on godinama vodi banditsku politiku, a banditska politika, čak ni u BIH neće proći, jer su građani te države najveća garancija da neće doći do oružanih sukoba. Može biti incidenata, ali ne i rata. Građani BIH svih nacija, su naučili lekciju, znaju da su prevareni, zloupotrebljeni, osiromašeni… i nema više te političke sile koja će ih uvući u rat. Incidenti su mogući, ali rat ne. Dodik vodi jednu sasvim podlu, vrlo smišljenu politiku iz sopstvenih razloga. Dodik mora voditi politiku da zabavi narod, a da sakrije svoju imovinu, koju je nelegalno stekao.

STANDARD: Kosovo je već decenijski probelm i to ne samo Srbije. Nerješavanje tog problema osjeća i Crna Gora ali i region. Kako viditi trenutnu situaciju i moguće rješavanje srpsko–kosovskih odnosa?

GRAHOVAC: Kosovo još nije bilo proglasilo samostalnost 2008. godine, a ja sam u septembru 2007. godine, na Brdu kod Kranja, na međunarodnoj konferenciji, izašao sa preciznom stavom da Srbija prva treba da prizna Kosovo pod određenim uslovima. O tom pitanju imam vrlo precizan stav i sada – Kosovo je država, da li je priznao neko ili ne manje je bitno, jer će je priznati jednoga dana. Kosovo je država i ima sve elemente državnost – narod, teritoriju, granicu, izabranu vlast… Na Kosovu je pet puta promijenjena vlast na izborima u zadnjih 12 godina, a u Srbiji nije nijednom. Prema tome, Kosovo demokratskija država od Srbije. Koliko će trajati ovo mučenje ne znam. Vučić je svjestan da ima taj problem što u opozicionim političkim subjektima nema i nije se pojavio čovjek, organizacija, koji bi promovisali real politiku, a to je da je Kosovo dražva i da sa tom državom treba graditi prijateljske i dobrosusjedskie odnose. To Vučiću daje alat i vrijeme da može da sjedi na dvije stolice. Jer da se u Srbiji pojavi političar koji sprovodi u real politiku – da Kosovo prihvati kao državu, Vučića bi uhvatile frustracije, jer bi taj politčar i ili te političke snage dobile podršku međunarodne zajednice, prvenstveno Evrope i SAD. Tada Vučić više ne bi mogao da sjedi na dvije stolice. Ovako, on i Srpska lista na Kosovu, koja je njegov produkt, a koja je kriminogena organizacija i isključivo funkcioniše protivpravnim radnjama, opstaju na srpskom klerofašizmu. Neće oni dugo, ni Vučić ni Srpska lista. Uskoro, samo malo da Kurti počne da primjenjuje real politiku i građane srpskog etnosa na Kosovu prihvati kao svoje i da prestanu neke sitne provokacije i presije nad građanima Kasova srpske nacionalnosti. Optimista sam da će se naći rješenje i siguran sam da će Vučić moći da igra ovu igru samo da marta sljedeće godine. Nadam se da će se do tada pojaviti neki politički subjekt sa real politikom i promovisti to da je Kosovo država.

STANDARD: Imate prilično oštre i precizne izjave u vezi sa Kosovom, što nikako nije popularno u Srbiji, a često ste u Beogradu. Osjećate li se sigurno i jeste li imali problema s tim?

GRAHOVAC: Ovakve izjave decenijama iznosim javno i evo i ovaj intervju dajem iz mog doma u Beogradu. Imam dom u Beogradu, Podgorici i Nevesinju i gdje god idem, idem kući. Ja sam slobodan čovjek, a to da li će neko da me udara ili puca na mene, nijesam time opterećen. Savjest mi je čista, a valjda me je i pilotska profesija kojom sam se bavio, dugo ili očvrsnula ili utrnula u hrabrosti.

STANDARD: Na Bliskom istoku opet rat. Ovoga puta, čini se, do istrebljenja jednog naroda. Kako vidite taj problem?

GRAHOVAC: Hamas je napravio grešku, jer je izvršio agresiju. Uveo je palestinski narod u nevolju. Palestinski narod je milenijumska žrvta. Hamas ih je uveo u nevolju, jer je ovako nešto priželjkivao samo Netanjahu koji je vodio bitku da sebe spasi zbog korupcije i organizovanog kriminala, zbog čega je bio procesuiran u Izraelu. Pošto je Netanjahu svjestan toga da u ratu dolazi do homogenizacije naroda, vojske i države, tvrdim da nije mogao dobiti veći dar od ovoga što je Hamas uradio. Netanjahu će biti brutalan, ali onog momenta kada se, intervencijom međunarodne zajednice ili nekom promjenom politike u samom Izraelu, rat zaustavi, makar i privremeno, on je završio sa svojim vladanjem i to za sva vremena. Nema boljeg mjernog sredstva da se ocijeni i zaključi da se sada na tom prostoru odvija genocid, jer gdje god u nekom sukobu stradaju djeca, humantirani radnici i novinari to je i gore i od genocida. Siguran sam da će međunarodna zajednica intervenisati, a mislim da će i SAD ovih dana to uraditi. Rat neće nestati zauvjek, jer je mržnja između dva naroda tolika da je i najmanja varnica dovoljna da se sukobi nastave. Rat Izraela i Plaestina je trajna kategorija.

STANDARD: Agresija Rusije na Ukrajinu traje već dugo i zastavljanje krvoprolića se ne nazire.

GRAHOVAC: Ponoviću ono što sam rekao treći dan poslije agresije Ruisije na Ukrajinu – da će Rusija biti zaglavljena decenijama u tom sukobu i da će doživjeti politički, pravni, moralni, ekonomski i na kraju vojni poraz. Ostajem pri tom stavu. Rusija je ušla u rat i sapoštila je dva cilja – jedan je denacifikacija Ukrajine i drugi demilitarizacija te države. Rusija nije postigla nijedan od ovih ciljeva. A što se tiče stvari na terenu i tu su porazi Rusije. Zaglavljena je na liniji na kojoj su mjesecima. Ukrajina je napravila grešku prije ruske invazije, jer je vlast u Kijevu morala da shvati i zna da u Ukrajini ima četiri i po miliona etničkih Rusa. Morali su da preduhitre rat priznajući sva prava etničkih Rusa. Nije to uradila, već je bilo i radikalnih poteza i naravno da je i svojom greškom doprinijela početku rata. Kako će se završiti – naravno pregovorima koji će se desiti najdalje sljedeće godine i biće dugotrajni, ali će Rusija ostati zaglavljena u tom problemu.