Video
Vlada u kojoj većina ministara nije završila svoje obaveze, koja je pored gašenja avio-kompanije „Montenegro airlines“ ugasila i svoju pomorsku kompaniju, u čijim redovima se pominje ideja da se Kotor isključi iz zaštite UNESCO-a kako bi se zadovoljio interes građevinskog lobija, koja zahvaljujući neradu bilježi lošu turističku sezonu, ali u kojoj i dalje niko ni ne pomišlja da podnese odgovornost govori dovoljno u kakvom se političkom i institucionalnom „blatu“ danas nalazimo, kazao je Janović.
S druge strane, smatra i da treba uvažiti javne kritike upućene opoziciji u dijelu nedovoljne efikasnosti te da je potrebno stalno preispitivanje načina njihovog političkog djelovanja.
On dodaje i da je politička stvarnost u našoj državi takva da su svi oni koji zagovaraju destrukciju i rušenje građanske države ubjedljivo najjači dio vlasti.
Janović ističe i da ne smatra da je bilo kakva prekompozicija na sadašnjoj političkoj sceni moguća a ni potrebna bez parlamentarnih izbora. Što se tiče evropskog puta Crne Gore, on kaže da „vjeruje da je u Evropskoj uniji preovlađujuci stav da je njihov politički interes da Crna Gora u što skorije vrijeme bude njen dio, tim prije što zveckanje oružjem i sve češči radikalizam u regionu, nažalost, podsjećaju na početak devedesetih“.
Kada je riječ o nacionalističkim „ispadima“ navijača na sportskim manifestacijama, Janović kaže da se sada kao političar uvijek trudi da šalje poruke koje ne dijele jer je, kako navodi, svjestan činjenice koliko sportisti i sportski rezultati mogu da budu moćno oružje u okupljanju jednog društva, ali i biti zloupotrijebljeni u dodatnoj polarizaciji, što se događa neodgovornim izjavama pojedinih političara.
Kakvo je Vaše viđenje izjava zvaničnika iz Evropske unije o evrointegracijskom procesu Crne Gore i da li su sprovedene zakonske reforme unazad nekoliko godina stvarne ili dijelite mišljenje da su one samo „kozmetičke“, kako to navode pojedini predstavnici NVO sektora?
JANOVIĆ: Utisak je da je zvaničnicima iz Evropske unije više stalo da Crna Gora postane u što skorijem vremenu članica EU nego većini naših političara iz partija vladajuće većine. Sa jedne strane imate dio članova Vlade koji čine kakve-takve napore da se ispuni agenda vezana za EU integracije, a sa druge veliku većinu u parlamentu koju čine članovi bivšeg Demokratskog fronta, i dio ostalih konstituenata vlasti koji čine sve da nas vrate u balkansku krčmu sa početka devedesetih.
Sjetimo se samo raznih rezolucija koje su usvajane po diktatu iz Beograda, svađa sa susjedima, kao i pokušaja federalizacije Crne Gore, takođe po tuđim scenarijima. U konačnom, imamo i nastojanje da se revizijom istorijskih činjenica razore temelji na kojima počiva savremena Crna Gora, a to su – suživot svih nacija i vjera na ovim prostorima i antifašizam kao trajno dobro koje nas istinski povezuje sa evropskim vrijednostima. I u Evropskoj uniji postoji ekstremna desnica i pokušaji revizionizma, ali je razlika u tome što naše desničarske snage otvoreno rade protiv interesa Crne Gore, a za račun druge države.
Ipak, vjerujem da je u Evropskoj uniji preovlađujući stav da je njihov politički interes da Crna Gora u što skorije vrijeme bude njen dio. Ovo tim prije što zveckanje oružjem i sve češći radikalizam u regionu, nažalost, podsjećaju na početak devedesetih. Zato sam mišljenja da će nam EU, bez obzira što je najveći dio vladajuće većine otvoreni protivnik Brisela, ovoga puta „progledati kroz prste“ i uvažiti čak i kozmetičke promjene.
Kako komentarišete pojedine javne kritike upućene DPS-u da je inertan na političkoj sceni u nadi da će sebi otvoriti mjesta u mogućoj rekonstrukciji Vlade? Premijer Milojko Spajić nedavno je kazao da će do toga možda doći, ali i da ne mora. Što očekujete da će se dogoditi?
JANOVIĆ: Vlada u kojoj većina ministara nije završila svoje obaveze, koja je pored gašenja nacionalne avio-kompanije „Montenegro airlines“ ugasila i svoju pomorsku kompaniju, u čijim redovima se javlja ideja da se Kotor isključi iz zaštite UNESCO-a kako bi se zadovoljio interes građevinskog lobija, koja zahvaljujući neradu bilježi lošu turističku sezonu, ali u kojoj i dalje niko ni ne pomišlja da podnese odgovornost, govori dovoljno u kakvom se političkom i institucionalnom „blatu“ danas nalazimo.
Čak i ako zanemarimo realnost u kojoj premijer Spajić nema ni snage ni autoriteta da izvede rekonstrukciju, svakako od strane DPS-a ne postoji ni volja, a ni želja da bude dio bilo kakve rekonstrukcije. To je uostalom mnogo puta do sada jasno i rečeno. Biće ljekovito kada se svi koji danas vrše vlast „otrijezne“ u porazu na parlamentarnim izborima, a neka do tada ostanu zajedno u ovom njihovom neprirodnom zagrljaju.
Sa druge strane treba uvažiti i kritike da opozicija može i bolje i efikasnije. Jedan dio problema je što je svaka partija na našoj političkoj sceni fokusirana više na odbranu uskopartijskog interesa umjesto potrebe sagledavanja i šireg konteksta. Nije dobro kada su jedini argumenti partijski. Moramo djelovati šire, to građani od nas očekuju. Međutim, treba biti iskren i konstatovati da je politička stvarnost u našoj državi takva da su svi oni koji zagovaraju destrukciju i rušenje građanske države i ubjedljivo najjači dio vlasti. Kada se tome doda i nova realnost u kojoj nikada nije bilo više licemjernosti na političkoj sceni, a ni toliko političara na najvažnijim državnim funkcijama koji su očigledno neopterećeni bilo kakvim osjećajem dosljednosti i odgovornosti, onda sve to umnogome zahtijeva drugačije pristupe. Potrebno je stalno preispitivanje načina političkog djelovanja opozicije.
Mišljenja sam da je bez obzira na različita viđenja i različite političke programe opoziciji potrebno jedinstveno djelovanje. Zajedničko nam je to što želimo očuvanje građanske, multietničke i antifašističke Crne Gore koja bi u narednih nekoliko godina postala članica EU. Za ostvarenje tog cilja potrebna nam je saradnja sa drugim političkim subjektima koji razmišljaju na isti način. Tako da ne smatram da je bilo kakva prekompozicija na sadašnjoj političkoj sceni moguća a ni potrebna, bez parlamentarnih izbora.
Sa druge strane, siguran sam da bi na prijevremenim izborima, na kojima mi kao opozicija moramo da insistiramo, građani umjeli da kazne sve one partije čiji politički interes ne samo da nije članstvo Crne Gore u EU, već koje pokazuju samo glad i želju da zapravo sve loše prakse protiv kojih su se deklarativno borili i obećavali građanima da će biti drugačije, sada kada su došli na vlast samo rade još gore, bahatije i beskrupuloznije. To je jasno i onima koji su za njih glasali.
Kao bivši vrhunski sportista da li ste iznenađeni i kako tumačite nedavna dešavanja na zagrebačkom stadionu tokom utakmice Hrvatska – Crna Gora? Zašto se ponovo sportski događaji koriste za slanje negativnih poruka?
JANOVIĆ: U više navrata sam jasno saopštio da nacionalizmu, ali i svim drugim negativnim pojavama nije mjesto na sportskim terenima. Nažalost, svjedoci smo da se upravo sportske utakmice reprezentacija u posljednje vrijeme najviše zloupotrebljavaju kako bi se sa tribina poslale najružnije nacionalističke poruke.
Sa druge strane, protiv sam toga da se manje grupe huligana poistovjećuju sa čitavim narodima. Iz lekcija sa početka devedesetih, kada su sportske tribine poslužile kao generatori mržnje u našem regionu, nažalost i pored veoma bolne stvarnosti i stotina hiljada poginulih i raseljenih u užasnim ratovima, očito nijesmo izvukli pouku.
Kao nekadašnji reprezentativac Crne Gore, ali i reprezentativac državne zajednice SCG i SR Jugoslavije, gdje god da sam igrao, nijesam imao neprijatnost te vrste – da me vole ili ne vole zato što sam Crnogorac. A kao što ste pomenuli, igrao sam za klubove i u Srbiji i u Hrvatskoj u vremenu kada su još bila svježa sjećanja na sve ono što se dešavalo devedesetih na prostoru bivše Jugoslavije.
Zato sada kao političar, sa tim iskustvom, uvijek se trudim da šaljem poruke koje ne dijele jer sam svjestan činjenice koliko sportisti i sportski rezultati mogu da budu moćno oružje u okupljanju jednog društva, a nažalost mogu biti i zloupotrijebljeni u dodatnoj polarizaciji, što se događa neodgovornim izjavama pojedinih političara.
Dok sam kao kapiten predvodio crnogorsku najuspješniju vaterpolo reprezentaciju, koja je po svojim različitostima i specifičnostima bila kao Crna Gora u malom, nikada nijesam pitao nekog svog igrača u timu da li je Crnogorac, Srbin, Hrvat, Albanac ili Bošnjak, ali sam uvijek pitao da li smo spremni i kadri da Crna Gora pobijedi protivničku reprezentaciju. Tako je i bilo. Pokazali smo kako možemo mnogo kada smo zajedno. Nažalost, tu lekciju i taj primjer neki političari sadašnje vlasti ili ne žele ili neće da nauče.
