Video
Nakon četvrt vijeka provedenih na najvišim državnim funkcijama, predsjednik Crne Gore u tri mandata (2003-2018) Filip Vujanović ovaj 13. jul proslaviće kao “običan građanin”. Dan državnosti Crne Gore, kojim se obilježava i 77 godina od istorijskog Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma, dočekuje, kaže, duboko i istinski ponosan na antifašističku tradiciju zemlje, čiji je donedavno bio predsjednik.
Preporučeno
“Crnogorski antifašizam jedinstven je i veličanstven i služi na vječni ponos Crnoj Gori. Crnogorski antifašizam takav je jer je pripadao najprogresivnijem pokretu u istoriji čovječanstva; takav je jer je bio osnova obnove crnogorske države; takav je jer je svojom masovnošću, kako je rekao veliki francuski i svjetski filozof Zan Pol Sartr, čovječanstvo upozorio kojim putem da se kreće”, kazao je Vujanović.
Prvi put nakon petnaest godina Trinaesti jul ne proslavlja kao predsjednik Crne Gore.
“Osjećam se izuzetno ponosno zbog poruka koje i ovim povodom dolaze od politike kojoj sam posljednjih četvrt vijeka pripadao. Veoma sam srećan zbog toga što sam, kao predsjednik Crne Gore, aprila 2008. prvo državno odlikovanje dodijelio SUBNOR-u; što sam odlikovao velikane našeg antifašizma Andriju Nikolića i Branka Pavićevića; i što sam posljednje odlikovanje u svojstvu predsjednika uručio antifašisti i Kolašincu Gojku Vlahoviću”, kazao je Vujanović.
U svim istraživanjima javnog mnjenja Vujanović je uvijek ocjenjivan najvišim ocjenama, ostajući ubjedljivo najpopularniji političar u Crnoj Gori. Istovremeno, dio javnosti često je dovodio u pitanje njegovo crnogorstvo.
“Da li sam više ili manje Crnogorac, stvar je subjektivnog doživljaja. Ono što je sigurno i objektivno je da nijesam čovjek ekstremnih političkih stavova u bilo kojem sadržaju. Hoću da kažem da, na primjer, nikada nijesam bio sljedbenik ideja Pavla Đurišića, ali ni onih Sekule Drljevića. Pripadam politici koja je, poštujući nacionalno i crnogorsko, i srpsko, i bošnjačko, i muslimansko, i albansko, i hrvatsko, i romsko i ostalo uvijek pokušavala da kod građana izgradi osjećaj pripadnosti Crnoj Gori. Iako nesumnjivo ponosan na to što sam Crnogorac, svoje crnogorstvo ne doživljavam kao nešto što me u građanskom smislu čini superiornijim u odnosu na ostale. Građanin sam Crne Gore i, kao predsjednik, trudio sam se da sve ljude, bez obzira na njihove vjerske, nacionalne, ideološke i druge razlike, tretiram jednako i na isti način kao ravnopravne građane”, naveo je Vujanović.
Dio javnosti tvrdi i da je uvijek bio u sjenci Mila Đukanovića.
“Mila Đukanovića sam uvijek smatrao iskrenim prijateljem i pravim političkim partnerom. Upravo me je on te 1993. ubijedio da napustim advokaturu i da preuzmem državne poslove kojima sam bio posvećen. Riječ je o čovjeku koga izuzetno cijenim, kako kroz opštu, tako i kroz ličnu relaciju. Sa druge strane, političkim manipulacijama i spekulacijama o tome da sam u Milovoj sjenci odavno ne pridajem nikakav značaj. Takav pristup doživljavam kvazipolitičkim pokušajem da se jednako potcijenimo i Milo Đukanović i ja”, odgovorio je Vujaović.
Uoči raspisivanja predsjedničkih izbora 15. aprila 2018, javno je i u četiri oka od Mila Đukanovića zahtijevao da prihvati kandidaturu za predsjednika Crne Gore.
“Zato što je riječ o čovjeku koji je nesumnjivo svjestan svoje vrijednosti, ali koji i zna i javno saopštava da te vrijednosti imaju svoju punoću samo ako su dio timskog promišljanja i djelovanja. Đukanović pripada ljudima koji uvažavaju drugog. Čak i onda kada smo imali različito viđenje u odnosu na određenu političku ili društvenu pojavu, nikada, ali baš nikada Milo Đukanović nije pokušao da mi nametne svoj stav. To sam mu, vjerujem, jednako uzvraćao”, ističe Vujanović.
Žali zbog jedne replike
Vujanović je istakao da se kaje zbog jedne replike sa Slavkom Perovićem u Skupštini Crne Gore. Iako pravnik i advokat, u crnogorskoj Skupštini je, polemišući sa Slavkom Perovićem, kao ministar pravde pročitao nepotpisano, opskurno pismo protiv tadašnjeg predsjednika Liberalnog saveza Crne Gore. Vujanović objašnjava kako dana gleda na taj događaj?
“Ako već pokušavamo da protumačimo gest o kojem me pitate, moramo se vratiti u to vrijeme. Gledano sa ove distance, svakako bih bio srećniji da se to nije dogodilo. Tim prije što sam sa Slavkom Perovićem imao dobru komunikaciju još u vrijeme kada je on bio tužilac, a ja advokat. Pored toga, porodicu Perović i Slavka Perovića i lično veoma cijenim, baš kao što sam uvijek veoma cijenio ono što je suština i doprinos liberalnog pokreta i njihovih ideja crnogorskom društvu. Ovo je zaista bila veoma neprijatna polemika unutar parlamenta, u kojoj smo nas dvojica razmijenili teške riječi praćene burom emocija. Te riječi su očito pogodile mene koliko i gospodina Perovića, tim prije što su bile veoma lične i veoma porodične. Anonimno pismo koje se pominje nijesam pročitao, ono je već bilo objavljeno u beogradskim novinama, pa sam kazao nešto o čemu je javnost prethodno bila obaviještena. Ipak, danas mi je žao što se to dogodilo. Baš kao što mi je i godinama kasnije bilo žao što se izvorni Liberalni savez Crne Gore na čelu sa Slavkom Perovićem 2006. godine nije našao u prvom redu obnove crnogorske nezavisnosti”, naglasio je on.
