Video
Eksperti angažovani kroz pogram podrške EU vladavini prava u Crnoj Gori Mauricio Varaneze i Teo Bil u svojoj analizi nacrta izmjena, koje je u oktobru prošle godine javnosti predstavilo tadašnje Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava, konstatovali su da i pored dobre namjere crnogorskog zakonodavca, ima dosta razloga za zabrinutost jer je, između ostalog, zakonodavni okvir teško razumljiv zbog mješovitih procedura i zbog protivrječnih i preklapajućih zakonskih odredbi, te da neke od predviđenih odredbi narušavaju ukupnu koncepciju.
U izvještaju se navodi da je za postupak oduzimanja bez prethodne osuđujuće presude, odgovarajuća nadležnost povjerena potpuno novom akteru – zaštitniku imovinsko-pravnih interesa – koji nikada nije zastupao državu u parničnim postupcima niti ima iskustva u krivičnom postupku i finansijskoj istrazi, što su kao jednu od glavnih zamjerki apostrofirali i Radulović i Ćalović-Marković.
Radulović za Pobjedu kaže da se radi o propisu koji bi trebalo da bude u najvećoj mogućoj mjeri pripremljen na način koji će u praksi obezbijediti primjenu koja će dati rezultate.
“U protivnom, loša rješenja mogu dovesti do toga da u praksi izostanu očekivani rezultati i da pokrenuti postupci završe neuspjehom i dodatnim troškovima na teret države”, navodi Radulović.
Ćalović-Marković podsjeća da je u toku javne rasprave o tom zakonu više puta isticala ključne zamjerke MANS-a koje su, kako kaže, i potvrđene od strane evropskih eksperata, sudeći po podacima objavljenim u medijima.
“Na prvom mjestu nejasno je da li se ove izmjene zakona mogu primjenjivati retroaktivno i ako mogu, u kom vremenskom periodu. Podsjećam da su i domaći i međunarodni eksperti ukazivali na praksu Evropskog suda za ljudska prava koja dozvoljava retroaktivnu primjenu ovakvih zakona”, navodi Ćalović-Marković za Pobjedu.
Radulović podsjeća da u konkretnom slučaju u Crnoj Gori nije predloženo donošenje novog zakona, kako su političari najavljivali u javnosti, već da su predložene izmjene i dopune važećeg Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.
“Zato su opravdane i očekivane kritike koje ukazuju da takozvano građansko oduzimanje bez krivične osude i prošireno oduzimanje nakon donošenja osuđujuće presude u krivičnom postupku, nije kvalitetno regulisano jednim zakonom, odnosno dopunama važećeg zakona. Takođe, rezerve u odnosu na kapacitete i iskustvo Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore potpuno su opravdane i na njih sam, između ostalog, ukazao i tokom javne rasprave”, kaže Radulović.
Ćalović-Marković takođe je saglasna sa ovakvim stavom i navodi da se, nakon retroaktivnosti, drugi ogroman problem na koji su ukazivali, a koji su potencirali i evropski stručnjaci, odnosi na organe nadležne za primjenu zakona, u konkretnom slučaju zaštitnika.
“Ta institucija nema kapaciteta da vodi finansijske istrage, a samim tim pred sudom ne može kvalitetno zastupati takve predmete, čak ni kada istragu za potrebe zaštitnika sprovede drugi organ”, rekla je Ćalović-Marković.
Radulović primjećuje da bi takozvano građansko oduzimanje imovine kroz parnični postupak trebalo da ima supsidijarni (zamjenski) karakter i da se primjenjuje u onim slučajevima gdje nije moguće primijeniti prošireno oduzimanje imovine i gdje nema osuđujuće krivične presude.
“Nacrt izmjena zakona to ne definiše jasno i ostavlja mogućnost vođenja oba postupka. U izvještaju se s pravom primjećuje i da se u Crnoj Gori finansijske istrage uglavnom pokreću nakon osuđujuće presude, što je potvrdila i dosadašnja praksa u primjeni Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću. Takva praksa pokazuje ozbiljne propuste u dosadašnjem radu tužilaštva”, kaže Radulović.
Prema njegovim riječima, nejasno definisane nadležnosti zaštitnika i tužilaštva i mogućnost njihovog preklapanja i vođenja dva postupka, proširenog oduzimanja i oduzimanja u parničnom postupku, ozbiljan su nedostatak nacrta izmjena i dopuna zakona.
“Ozbiljan nedostatak je i što nacrt ne precizira period sticanja imovine, odnosno vremensku povezanost između trenutka sticanja i okolnosti koje bi opravdale oduzimanje. Iako to u izvještaju nije potencirano, smatram da je i vrijednost imovine koja može biti predmet oduzimanja po nacrtu zakona postavljena isuviše nisko – na 50 hiljada eura, što može omogućiti da pod udar ovog zakona ne dođu akteri organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou, zbog kojih bi upravo ovaj propis trebao da se donese”, zaključuje Radulović.
Isto apostrofira i Ćalović-Marković navodeći da je poseban problem vrijednost imovine koja može biti predmet ovog zakona, što je granica postavljena na 50 hiljada eura, a da nijesu predviđeni bilo kakvi dodatni kriterijumi za određivanje prioriteta u postupanju.
“To u zemlji koja ima ogromnu sivu ekonomiju znači da jednosobni stanovi maltene svih zaposlenih u trgovini, koji su godinama primali platu u gotovini, mogu biti predmet oduzimanja. Na taj način zakon se pretvara u svoju suprotnost”, kazala je ona.
Kao veoma zabrinjavajuće, Ćalović-Marković ocjenjuje to što uprkos upornim primjedbama, nacrt zakona i dalje nije unaprijeđen.
” Istovremeno, iz Vlade više ne pominju kriminalizaciju nezakonitog bogaćenja, iako su u toku javne rasprave o ovom zakonu naveli da će to biti predloženo istovremeno kad i ovaj zakon. Podsjetiću da nezakonito bogaćenje, kao krivično djelo, podrazumijeva da funkcioneri koji ne mogu da objasne porijeklo svoje imovine zbog toga mogu ići u zatvor, a ne samo da im ta imovina bude oduzeta”, kaže Ćalović-Marković.
Međutim, kako navodi, to bi se odnosilo samo na imovinu stečenu nakon kriminalizacije nezakonitog bogaćenja, pa bi prvi na udaru mogli biti aktuelni javni funkcioneri.
Preporučeno
“Nadam se da to nije motiv ove Vlade – da izbjegava raspravu o kriminalizaciji nezakonitog bogaćenja, jer kada je u pitanju borba protiv korupcije, politička volja se najbolje pokazuje na sopstvenom primjeru”, zaključila je Ćalović-Marković.
