Krivokapić je pozvao sve ambasadore na konsultacije 18. januara sa nedefinisanim terminom povratka tj. kupljenom kartom u jednom pravcu.
To znači da ih može zadržati u MVP na neodređeni rok.
Ova odluka Krivokapića vid je revanšističkog ponašanja, nakon današnje odluke predsjednika Mila Đukanovića da neće donijeti ukaz o opozivu sedam ambasadora, jer smatra da se nijesu stekli uslovi za njegovo donošenje.
Naime, kako je Standard već pisao, postoji više načina za opoziv ambasadora, ali ključ je u tome da, nova Vlada, niti jednog novog ambasadora ne može imenovati bez potpisa predsjednika države Mila Đukanovića.
Kada Ministarsvo vanjskih poslova dobije agreman za imenovanje novog ambasadora, dužno je da ga uputi Predsjedniku države koji ga potpisuje, kao i opozivno pismo za bivšeg ambasadora. U tim okolnostima Đukanović bi mogao, ali i ne mora da ga potpiše ukoliko nije saglasan.
To bi značilo da u ambasadama gdje ne postoji saglasnost o imenovanju novog ambasadora, dužnosti bi obavljao otpravnik poslova.
Prema Zakonu o vanjskim poslovima (2017) član 40 koji se odnosi na postavljenje i opoziv ambasadora, nalaže da:
Predlog za postavljenje ambasadora utvrđuje Vlada, na predlog ministra vanjskih poslova.
Predsjednik ukazom postavlja ambasadora, po dobijanju agremana države prijema i mišljenja odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose.
Predlog za opoziv ambasadora utvrđuje Vlada, na predlog ministra vanjskih poslova.
Predsjednik ukazom opoziva ambasadora.
Predsjednik daje ambasadoru akreditivno i opozivno pismo.
Preporučeno
Dalje, članom 95 Ustava CG nadležnost Predsjednika je da postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose.















