Digla se u prošli četvrtak na sjednici Vlade ala i vrana na ministra javne uprave Marasha Dukaja da makne iz teksta Prijedloga zakona o državnim službenicima i namještenicima rješenje prema kojem vršilac dužnosti mora biti imenovan iz reda zaposlenih u organu o kojem je riječ. Dakle, ne mogu partijski uhljebi sa strane. Ministarstvo javne uprave je predloženo rješenje uskladilo s evropskim standardima i uvrstilo u tekst u konsultacijama s ekspertima EU. Ministar Dukaj je ostao pri prijedlogu, ali je većina odlučila da je od evropskog rješenja važnije zbrinjavanje partijskih uhljeba. Dukaj je, prilikom glasanja na sjednici Vlade, bio protiv.
Ostalo je u predloženom zakonu nekoliko novina kojima se ograničava samovolja vlasti, među ostalim i obaveza rukovodioca da odabere najboljeg kandidata, a ne jednog sa liste kao do sada. Pa da ovi v.d. ne mogu više da rukovode vječno, nego najviše dva puta po šest mjeseci. Ima tu još povećanje traženih godina iskustva za neka rukovodeća mjesta. Pa prebacivanje inspektora u stalni radni odnos da ne može da ga, kao sada, kada mu slijedi reizbor drži u šaci rukovodilac kojeg taj inspektor treba da kontroliše.
Ali to ne znači da će sva ova rješenja ostati u predloženom zakonu do njegovog usvajanja. Prijedlog je tek prošao Vladu. Slijedi Skupština, a to znači mogućnost baražne vatre amandmanima. Dok ne ostane samo goli kostur prihvatljiv vladajućoj većini. Ili dok predlagač ne povuče tekst ako se ispostavi da više ni iz daleka ne liči na izvorni.
Bogato iskustvo manipulacije zakonima
Nije ovo prvi put da vladajuća većina pokušava da balansira između ispraznog zaklinjanja u evropske integracije i evropske standarde s jedne strane, i partijskih interesa s druge. U tim situacijama su na najžešćem udaru upravo propisi iz nadležnosti Ministarstva javne uprave. Tu se najočitije prelama interes partija odnosno balkanske politike i onoga što bi trebalo dostići kao evropski standard.
Od promjene vlasti krajem 2020, izmjene i dopune Zakona o slobodnom pristupu informacijama bile su pet puta u parlamentrnoj proceduri.
Počelo je 6. oktobra 2021. kada je poslanik vladajuće koalicije Marko Milačić inicirao dopunu zakona tako da bude „omogućen pristup informaciji u formi dostupnoj za lica s invaliditetom“. Prijedlog očito sračunat na jeftine političke poene arhiviran tri mjeseca kasnije, nakon što je Vlada u Mišljenju dostavljenom Skupštini navela da to što se traži – već postoji Zakonu.
Dok je prethodni prijedlog još bio u proceduri Vlada Zdravka Krivokapića je utvrdila 29. decembra 2021. novi Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o SPI i uputila ga Parlamentu. Tekst, pripremljen uz podršku EK, donosio je više korisnih novina, među kojima dopunu pojma informacije, osnaživanje obaveze proaktivnog objavljivanja informacija, precizne smjernice za sprovođenje testa štetnosti itd. Nepun mjesec kasnije tekst je povučen iz procedure „kako bi se njegova rješenja još jednom preispitala“.
Treći put je Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o SPI u parlamentarnu proceduru poslala Vlada Dritana Abazovića. Tekst, koji je Vlada utvrdila 7. marta 2023, donosio je novine iz prethodno povučenog prijedloga. I ovaj je povučen, zajedno sa još više od 30 predloženih zakona nakon što je dužnost preuzela sljedeća, 44. Vlada.
Četvrti put od „oslobođenja“ Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o SPI našao se u Skupštini nakon što ga je 29. decembra 2023. utvrdila Vlada Milojka Spajića. Pola godine kasnije, 27. juna 2024, Vlada je, nakon što je tekst već prošao dio parlamentarne procedure, obavijestila Skupštinu da ga povlači. Nije bilo nikakvog obrazloženja.
Konačno, sadašnja Vlada je 23. januara utvrdila peti put izmjene i dopune Zakona o SPI, s tim što je ovog puta, zbog njihovog broja formalno riječ o novom zakonu.
Više od tri godine prošlo je otkako je tekst prvi put upućen u parlamentarnu proceduru. Riječ je o jednom od zakona ključnih za kontrolu vlasti, odnosno ograničavanje njene samovolje. O razlozima igranja s procedurom, slanja pa povlačenja zakona može se nagađati jer obrazloženja nema, osim u jednom slučaju kada su povlačeni svi prijedlozi prethodne vlade. Konsultativno saslušanje na temu ovog zakona, koje je prošlog ljeta organizovano u Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu daje putokaz.
Predsjednik Upravnog suda, Miodrag Pešić je tada iznio podatke o hiljadama tužbi Ustavnom sudu zbog ćutanja administracije odnosno nepoštovanja Zakona o SPI. Godine 2021. takvih je tužbi bilo 2.100, 2022. ih je bilo 7.020, a 2023. više od 11.000.
Dakle, sve je više slučajeva da građani vjeruju kako vlast sve više toga nastoji da sakrije.
Nastojanje da se informacije sakriju je više nego dovoljan razlog za ovakvo zamešateljstvo u vezi s Zakonom o SPI. „Oslobodioci“ koji su do 2020. obećavali javnost i otvorenost, unazadili su odnosno značajno umanjili transparentnost izvršne vlasti.
Zakon o Slobodnom pristupu informacijama je za transparentnost i građansku kontrolu vlasti ključni i nezamjenjiv propis. Svaka intervencija na tom zakonu pomno se prati kako u medijima i civilnom sektoru, tako i u Briselu, pa je balansiranje između ispunjenja obaveza evropske integracije i zadovoljenja enormne partijske gladi praktično nemoguće. Činjenica da je svaka od tri vlade nakon 2020. slala pa povlačila izmjene i dopune iz parlamentarne procedure to najbolje potvrđuje.
Zakon o lokalnoj samoupravi – sedam puta u Skupštini!
Zakon o lokalnoj samoupravi još je teži slučaj ili još eklatantniji primjer raskoraka između potrebe novih zakonskih rješenja u skladu s evropskim standardima i nespremnosti vlasti na odricanje od prostora za utaživanje partijskih apetita.
Čak sedam puta u dvije i po godine je ovaj zakon dostavljan pa povlačen iz procedure.
Prvi put je izmjene Zakona, čija je suština bilo održavanje lokalnih izbora istog dana, podnio Aleksa Bečić 2. jula 2021, da bi ga povukao četiri mjeseca kasnije, 5. novembra, s obrazloženjem da to isto sada predaje čitava vladajuća većina. I doista, toga dana je u proceduru poslat Prijedlog izmjena i dopuna zakona. Tekst je prošao cijelu parlamentarnu proceduru, čak je Zakon izglasan. Zapelo je kad URA nije glasala za amandmane SNP-a, koji su se ticali Cetinja, Mojkovca i Petnjice gdje su izbori već bili raspisani, pa je nakon glasanja 12. novembra 2021, već izglasani zakon povučen iz procedure.
U decembru 2021. je SNP uputio u parlamentarnu Prijedlog dopuna zakona, da bi prijedlog povukao 18. januara 2022. To je bio treći put.
Dan kasnije, 19. januara 2022. u proceduru je ušao Prijedlog dopuna koji su inicirali poslanici opozicije i URA. Zakon je izglasan 4. februara, ali ga je predsjednik Crne Gore vratio Parlamentu jer je već raspisao izbore u Beranama i Ulcinju. Iz istog razloga i Vlada je bila protiv prijedloga.
Dio vladajuće koalicije i opozicije predložili su 28. aprila 2022. dopunu Zakona kako bi izbori u dvanaest opština i Podgorici, koji su slijedili, bili održani u jednom danu, a najkasnije 30. oktobra 2022. Dopune Zakona su izglasane početkom maja. Ustavni sud ih je 28. jula proglasio protivnom Ustavu.
Iste godine, 10. decembra vladajuća koalicija predlaže izmjene i dopune zakona kojima snižavaju kriterijume odnosno uslove za pojedina lica i mijenjaju karakter predsjednika opštine. Zakon izglasavaju u petnaestak dana tijesnom većinom. Predsjednik Crne Gore vraća zakon Parlamentu navodeći da promjene zadiru u materiju Zakona o izboru odbornika i poslanika, koji može biti mijenjan samo dvotrećinskom većinom. Parlament je zakon ponovo izglasao 30. marta 2023.
Konačno, sedmi put su se od ljeta 2021. izmjene i dopune Zakona o lokalnoj samoupravi našle u Skupštini prijedlogom vladajuće koalicije 20. decembra 2023. Šest dana kasnije dopisom šefa Kluba poslanika Pokreta Evropa sad Vasilija Čarapića Prijedlog zakona je povučen iz skupštinske procedure. Kao i obično, bez obrazloženja.
Što je sa Zakonom o Vladi?
Zakon o Vladi je mjesecima, možda čak i godinu skupljao prašinu po fijokama. Ministar Dukaj je objavio 5. februara da je tog dana tekst konačno poslat u Brisel. Venecijanska komisija ga je pregledala još početkom oktobra 2023. Nije bilo suštinskih primjedbi budući da je Ministarstvo javne uprave zakon radilo uz široke konsultacije. Jedna bitna preporuka VK je bila da taj zakon ne usvaja Vlada u tehničkom mandatu.
Nepun mjesec kasnije izabrana je 44. Vlada. Više od godine niko zakon nije spominjao. Ministar javne uprave je, više puta pitan, odgovarao novinarima da je njegovo ministarstvo svoj dio posla odradilo, i da više nije do njih.
Jasno je da zakon koji striktno propisuje broj ministarstava, precizno razrađuje sve aspekte djelokruga rada vlade ne odgovara „vremenu“. A na pitanje zašto je Zakon o Vladi tabu tema u kabinetu Milojka Spajića je što s tim zakonom na snazi Vlada od gotovo 40 članova, jednostavno ne bi bila moguća. Niti bi, da je manja, mogla većinu odluka donositi na telefonskim sjednicama i na druge načine improvizovati.
Preporučeno
Sistemski zakoni koji u javnu upravu i lokalnu samoupravu uvode više reda i odgovornosti, propisi koji suštinski povećavaju transparentnost i umanjuju djelokrug političkih partija, moraju biti donijeti jer su predviđeni strateškim dokumentima koja su pak usaglašena s agendom naše evropske integracije. Te propise ova vlast tretira kao nužno zlo. Gleda da trenutak donošenja maksimalno rastegne, izrugujući se procedurama, a kada više nema kud, onda se u propise interveniše ne bi li bila zadržana sadašnja antievropska praksa. Vlast zna da će morati kad-tad da se u potpunosti uskladi s evropskim standardima, i da će time umanjiti moć političkih partija. Ali ona čini sve da te rokove maksimalno produži. Na kraju će svi ti zakoni biti donijeti jer će morati da budu. Donijeće ih ova vlast ili neka sljedeća. Ali će do tada biti potrošeno ogromno vrijeme, a to je resurs koji Crna Gora u ovoj fazi evropskih integracija nema. Zato vlasti ovakvim izrugivanjem procedurama dovode u opasnost proces integracije Crne Gore u EU.
Video