Svega dva dana nakon što je Nađa Ljiljanić preuzela poziciju predsjednice Plivačko-vaterpolo kluba Budućnost, njen brat Feđa Smatlik imenovan je za člana Nadzornog odbora Fudbalskog kluba Budućnost – uprkos činjenici da je njegovo ime dovođeno u vezu sa bezbjednosnim istragama.

Posebno jer se sve dogodilo u vrlo kratkom vremenskom razmaku – praktično sinhronizovano sa dolaskom njegove sestre na čelnu poziciju u drugom gradskom sportskom kolektivu. Takva podudarnost teško može biti slučajna, naročito ako znamo da se oba kluba nalaze pod ingerencijom gradske uprave, i da se ovakva imenovanja ne dešavaju bez političkog pokrića.
Upravo zbog toga izjava Nađe Ljiljanić da ona i njene kolege „nijesu u politici zbog funkcija“ danas djeluje ne samo kao prazna retorička figura, već i kao otvoreno obmanjivanje javnosti. Dok je govorila da ih „ne zanimaju fotelje“, Ljiljanić je već bila na putu da preuzme dvije visoke pozicije – najprije kao zamjenica gradonačelnika, a ubrzo zatim i kao predsjednica PVK Budućnost – uz to obezbjeđujući funkciju i za člana porodice, bez jasno definisanih profesionalnih referenci.

Ovakav potez predstavlja klasičan primjer nepotizma – i to onog koji se više ni ne pokušava prikriti. Umjesto poštovanja principa stručnosti i transparentnosti, pozicije se dijele po porodičnoj liniji. U ozbiljnim društvima, ovakav slučaj bio bi povod za ostavku, ili makar za javno obrazloženje. U našem kontekstu, međutim, sve prolazi bez reakcije nadležnih institucija – a što je još opasnije, i bez osude političkih stranaka koje se deklarativno zalažu za „moralnu obnovu“ i novu političku kulturu.
U praksi, sve se svodi na to da političari, čim dođu na vlast, brzo zaboravljaju ono što su govorili dok su bili u opoziciji. Obećanja data građanima, moralna načela i zahtjevi za odgovornost padaju u vodu kada se ukaže prilika da se „zbrine neko svoj“.
Zato je osnovno pitanje koje ovaj slučaj otvara: za koga političari zaista rade? Da li javne funkcije služe za ostvarivanje javnog interesa – ili za zadovoljenje porodičnih i ličnih potreba? Građani Podgorice još jednom su svjedoci primjera koji ozbiljno podriva povjerenje u institucije i dodatno cementira percepciju da se politička moć koristi zarad privatnih interesa.
Ako zaista želimo promjenu sistema, moramo insistirati na odgovornosti. Svako imenovanje mora biti rezultat transparentne procedure i mora biti jasno obrazloženo. Političke funkcije ne smiju služiti za porodični probitak, već isključivo za unapređenje zajedničkog dobra.
Preporučeno
Zloupotreba javne moći – u bilo kojem obliku – mora naići na otpor i osudu. Građani imaju pravo da znaju ko i kako donosi odluke u njihovo ime. Samo tako možemo početi obnavljati povjerenje u politiku i u one koji se njome bave.