Svega dva dana nakon što je Nađa Ljiljanić preuzela poziciju predsjednice Plivačko-vaterpolo kluba Budućnost, njen brat Feđa Smatlik imenovan je za člana Nadzornog odbora Fudbalskog kluba Budućnost – uprkos činjenici da je njegovo ime dovođeno u vezu sa bezbjednosnim istragama.

Posebno jer se sve dogodilo u vrlo kratkom vremenskom razmaku – praktično sinhronizovano sa dolaskom njegove sestre na čelnu poziciju u drugom gradskom sportskom kolektivu. Takva podudarnost teško može biti slučajna, naročito ako znamo da se oba kluba nalaze pod ingerencijom gradske uprave, i da se ovakva imenovanja ne dešavaju bez političkog pokrića.

Upravo zbog toga izjava Nađe Ljiljanić da ona i njene kolege „nijesu u politici zbog funkcija“ danas djeluje ne samo kao prazna retorička figura, već i kao otvoreno obmanjivanje javnosti. Dok je govorila da ih „ne zanimaju fotelje“, Ljiljanić je već bila na putu da preuzme dvije visoke pozicije – najprije kao zamjenica gradonačelnika, a ubrzo zatim i kao predsjednica PVK Budućnost – uz to obezbjeđujući funkciju i za člana porodice, bez jasno definisanih profesionalnih referenci.

Ovakav potez predstavlja klasičan primjer nepotizma – i to onog koji se više ni ne pokušava prikriti. Umjesto poštovanja principa stručnosti i transparentnosti, pozicije se dijele po porodičnoj liniji. U ozbiljnim društvima, ovakav slučaj bio bi povod za ostavku, ili makar za javno obrazloženje. U našem kontekstu, međutim, sve prolazi bez reakcije nadležnih institucija – a što je još opasnije, i bez osude političkih stranaka koje se deklarativno zalažu za „moralnu obnovu“ i novu političku kulturu.

U praksi, sve se svodi na to da političari, čim dođu na vlast, brzo zaboravljaju ono što su govorili dok su bili u opoziciji. Obećanja data građanima, moralna načela i zahtjevi za odgovornost padaju u vodu kada se ukaže prilika da se „zbrine neko svoj“.

Zato je osnovno pitanje koje ovaj slučaj otvara: za koga političari zaista rade? Da li javne funkcije služe za ostvarivanje javnog interesa – ili za zadovoljenje porodičnih i ličnih potreba? Građani Podgorice još jednom su svjedoci primjera koji ozbiljno podriva povjerenje u institucije i dodatno cementira percepciju da se politička moć koristi zarad privatnih interesa.

Ako zaista želimo promjenu sistema, moramo insistirati na odgovornosti. Svako imenovanje mora biti rezultat transparentne procedure i mora biti jasno obrazloženo. Političke funkcije ne smiju služiti za porodični probitak, već isključivo za unapređenje zajedničkog dobra.

Preporučeno

Jedan od najuticajnijih psihologa današnjice objavio 42 pravila za dobar život

Ispovijest majke iz Podgorice za Standard: Moj sin je preživio ubod nožem u srce, a napadač je dobio samo šest mjeseci društvenog rada

JASAVIĆ ZA STANDARD: Ozbiljni propusti policije u slučaju sinovca Andrija Mandića, svaka greška nadležnih produbljuje osjećaj nesigurnosti kod građana

TEATAR APSURDA: Kako je Opština Nikšić najbolja u sprovođenju antikorupcije, kad je ta agencija konstatovala da je Marko Kovačevič više puta prekršio zakon o sprječavanju korupcije?

Ljiljanić imenovana za predsjednicu PVK Budućnost, a njen brat Feđa Smatlik za člana Nadzornog odbora FK Budućnost

Muškarac skočio sa mosta na Đurđevića Tari

Zloupotreba javne moći – u bilo kojem obliku – mora naići na otpor i osudu. Građani imaju pravo da znaju ko i kako donosi odluke u njihovo ime. Samo tako možemo početi obnavljati povjerenje u politiku i u one koji se njome bave.