,,Njegoševo kandilo više se neće nikada upaliti u Crnoj Gori, jer u njoj nema srpske ruke spremne da ga potpali. Zašto predsjednik Skupštine Crne Gore, ljubitelj srpstva, ne podnese ostavku poslije ovakvog sramnog čina u Njujorku? On je najbolji primjer prodaje svog naroda za fotelju Njegoševu. Da li on ima obraza da ubuduće dolazi u Beograd ili će odlaziti da svoj obraz umiva u Sarajevu i u Tirani. Koga on misli da zavara izjavom da će rezolucija o genocidu u Srebrenici ojačati i ujediniti srpstvo, koje je razbijeno u paramparčad nebratskom politikom Crne Gore i Montenegrina”, napisao je Ljušić.
CRNOGORSKA ,,NEBRAĆA“
Jedan od istaknutih ideologa politike SNS-a je razočaran glasanjem Crne Gore u Ujedinjenim nacijama o rezoluciji o Srebrenici.,,Zar je bilo teško izaći iz sale UN kao predstavnici drugih država. Srpski razum ne može da shvati, niti Gospod da objasni, da je udaljeni Azerbejdžan bliži Srbiji od susjedne Crne Gore! Doskoro je bilo nezamislivo da će Mađarska biti veći prijatelj Srbiji od Crne Gore, i svih ostalih okolnih zemalja slovenskog porijekla. Šta se to desilo sa srpskim narodom i ostalim jugoslovenskim narodima? Uzaludno smo proćerdali dva vijeka, u zabludi slovenstva, bratstva i susjedstva, a sa onima s kojima smo se najviše i dugo nosili, postali smo dobri susjedi i prijatelji”, piše Ljušić koji u romantičarskom zanosu konstatuje da je ,,ovo poraz Srbije i srpstva, a ne poraz Crne Gore; ona je ovo htela“.
NAJAVA APOKALIPSE
Ljušić u skandaloznom članku najavljuje i apokaliptični scenario nestajanja Crne Gore.
,,I treba je pustiti da uživa dok joj glave ne dođu Albanci s juga i Hrvati sa sjevera. Srbijanci bi morali, tada, s cinizmom da posmatraju njenu sudbu, prema kojoj je vodi nemjerljiva nezahvalnost prema Srbiji i Srbijancima, kao i Rusiji i Rusima. Ne postoji više nijedan razlog da se ima povjerenje u Crnu Goru i njene Montenegrine. Srbija bi morala ubuduće da vodi obrenovićevsku politiku kralja Milana prema Crnoj Gori, jedino ispravnu – sebičnost je vrlina u međunarodnim odnosima”, navodi on.
Ljušić ponavlja tezu ideologa ,,srpskog sveta“ da je crnogorska nacija stvorena u komunizmu.
,,Dinastijska netrpeljivost dugo je opterećivala odnose srpskog naroda u Crnoj Gori i Srbiji, da bi komunisti, prije svega crnogorski, u ime partije i Broza, konačno razdvojili braću i stvorili crnogorsku naciju. Ta, komunistička nacija nema više ništa zajedničkog sa srpstvom. U doba dinastijske netrpeljivosti dvije bratske države borile su se za nacionalno oslobođenje i primat u srpstvu. Glasanjem Crne Gore u UN za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici – srpstvo je konačno ugašeno, djelotvornom rukom Montenegrina”, piše Ljušić.
Njegoševo kandilo više se neće nikada upaliti u Crnoj Gori, jer u njoj nema srpske ruke spremne da ga potpali. Zašto predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, ljubitelj srpstva, ne podnese ostavku poslije ovakvog sramnog čina u Njujorku? On je najbolji primjer prodaje svog naroda za fotelju Njegoševu. Da li on ima obraza da ubuduće dolazi u Beograd ili će odlaziti da svoj obraz umiva u Sarajevu i u Tirani
,,U jednoj od anketa sprovedenoj nedavno u Crnoj Gori, po popularnosti, prva tri mjesta zauzeli su: Njegoš, Tito i Jugoslavija. Srpstva ni za lijek! Prihvatimo Montenegrine kao susjede koji više nijesu naši, tako se ponašajmo i vodimo takvu državnu politiku i shvatimo, konačno, da današnje južnoslovenske države i narodi nijesu naši prijatelji. I ovo glasanje u UN potvrđuje da je stvaranje Jugoslavije bila najveća zabluda Kraljevine Srbije i sveukupnog srpstva”, rekao je on.
Srpski istoričar je ponovio tezu srpskih nacionalista da ,,nikada odnosi dviju novovjekovnih srpskih država, Srbije i Crne Gore, nijesu bili dobri“.
,,I nikada nijesu bili lošiji nego danas, pa se može reći da je sada Crna Gora najveći neprijatelj Srbije i srpstva. Odnose istog naroda, u dvjema državama, remetila je netrpeljivost, koja se ispoljavala na državnom i narodnom nivou. Krajnje je vrijeme, i jedino ispravno rješenje, da naše buduće odnose oslovljavamo kao srbijansko-crnogorske odnose, jer je riječ o dvije države i, sve više vjerujem, dva susjedna i nebratska naroda. Vjekovna je ovo promjena koja vraća srpski narod u predmiloševsko i predkarađorđevsko vrijeme. Srbijo, srećan ti nov početak”, zaključio je Ljušić.
Vučićevo ,,hlađenje“ Mandića i akcija favorizovanja Knaževića
Trenutni odnos Aleksandra Vučića i Andrije Mandića je na najnižem nivou od početka političke saradnje. To je bilo veoma uočljivo tokom trajanja Svesrpskog sabora proteklog vikena u Beogradu.
Mnogobrojne zvanice su tokom Sabora, kao i nakon završetka zvaničnog dijela, svjedočile da je Vučić ignorisao Mandića, prije svega stavljajući mu do znanja upravo ono što je kasnije istoričar Ljušić kazao u autorskom tekstu – da je Mandić lične i partijske interese pretpostavio srpskim, sve zarad opstanka u vrhu vlasti u Crnoj Gori.
Istovremeno, bilo je primjetno da je ..lider svih Srba na Balkanu“ sa Milanom Kneževićem, liderom DNP-a, ostvario veoma blisku komunikaciju, a u direktnim razgovorima, bez prisustva Mandića, razmatrana su neka pitanja vezana za aktuelna politička dešavanja u Crnoj Gori.
Prema informacijama Pobjede, Vučić je od Kneževića tražio i da odbornici DNP-a daju u Budvi podršku listi ,,Budva naš grad“ Nikole Jovanovića, uz napomenu da bi Knežević trebalo u ličnom kontaktu sa Jovanovićem – koji je eksponent Mila Božovića, pritvorenog bivšeg prvog čovjeka Budve, osumnjičenog za šverc narkotika – da razmotri oblike saradnje i formiranja vlasti u Budvi.
Prema ocjenama sagovornika Pobjede, očito je da Vučić krajnje razočaran i teško zamjera Andriji Mandiću što je bio prilično uzdržan oko Rezolucije o Srebrenici. Srpski predsjednik dodatno zamjera Mandiću što je nedavno pozvao sve političke aktere u Crnoj Gori na ,,smirivanje konflikata i relaksiranje situacije“ povodom usvajanja takozvanih IBAR zakona u Skupštini Crne Gore.
To je u Beogradu ocijenjeno kao direktna podrška Mandića Vladi Milojka Spajića i razdvajanje interesa srpskog naroda u Crnoj Gori i Srbiji. Zato sad predsjednik Srbije nastoji da, maksimalnim uvažavanjem pozicije Milana Kneževića, poruči Andriji Mandiću da će morati da ,,koriguje stavove ukoliko misli da dobija logističku podršku iz Strbije“.
Preporučeno
Za sada promijenjena pozicija Vučića prema liderima Srba u Crnoj Gori se ne odražava drastično na odnose Mandića i Kneževića, ali pojedini funkcioneri Nove srpske demokratije, posebno Slaven Radunović su počeli da ispoljavaju nestrpljenje, pa čak i animozitet prema Kneževiću, pribojavajući se nastajanju konfliktne sitiuacije koja bi dovela do odgađanja najavljene rekosntrukcije Spajićeve Vlade, planirane krajem juna ili početkom jula.
Video