Video
Perfidno i sistematski nam se, upozorava Marković, nameće da smo neko drugi, da smo ono što nijesmo.
“Takva se poruka šalje i preko naših sakralnih objekata čiji vizuelni identitet Srpska pravoslavna crkva mijenja, uvodeći model koji nije dio naše kulture i tradicije. Svjedoci smo šta se dešava sa crkvama i manastirima koje SPC ‘obnavlja’ i kako tu ‘obnovu’ koristi da se promijeni njihova struktura, s krajnjim ciljem promjene crnogorskog identiteta. Imali smo prilike da vidimo izvanredne emisije na Javnom servisu u kojima su gostovali poznate arhitekte koji su crnogorskoj javnosti pokazali kako se mijenja vizuelni identitet crkve. Na taj način se pokušava mijenjati i naš, crnogorski identitet kroz djelovanje SPC”, upozorava Marković.
Sve se to, kako ističe, radi polako, ali uporno i sistematski.
“Ako bi se buduće generacije formirale na tim postulatima, kroz neko vrijeme došlo bi do nestanka Crne Gore i Crnogoraca. Umjesto njih imali bi neke surogate”, ističe Marković.
Komentarišući predstojeće razgovore na ekspertskom nivou između predstavnika Vlade i Mitropolije crnogorsko-primorske, Marković koji je, da podsjetimo, svojevremeno bio predsjednik Ustavnog suda Crne Gore, kaže da je suštinsko pitanje validnost upisa u katastarske knjige.
“Esenciju Zakona o slobodi vjeroispovijesti čine prelazne i završne odredbe, te članovi 62-64, koji se odnose na uknjižbu crkvene imovine. Država u svakom trenutku mora da zna čime raspolaže, ne samo u pogledu ljudskog substrata, nego i u pogledu imovine, pravnih lica… Nažalost, u ovom dijelu imamo malo zapušteni teren i pravno i faktički. Ali, bez obzira na to, ne može se dozvoliti da se djelovi teritorije naše države nalaze van Crne Gore. To nijedna ozbiljna država ne bi dopustila”, kaže Marković.
Dekan FPN ističe da bi, sve i da nije bilo Zakona o slobodi vjeroispovijesti, trebalo provjeriti validnost upisa u katastarske knjige, jer to je postojeći ili nepostojeći pravni osnov sticanja prava nad nepokretnostima.
“Dakle, uknjižba je prvo prethodno pitanje. Latinska maksima kaže ‘Quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere’ odnosno: ‘Što je od početka nevaljano, ne može se tokom vremena konvalidirati, ili što je govorio Valtazar Bogišić, prevodeći na naš jezik suštinu u latinskim sentencama ‘Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi’. Dakle, radi se o provjeri i zakonitosti uknjižbe”, kaže Marković.
Naglašava da nijedna država, po prirodi stvari, ne bi finansirala institucije i organizacije koje je ne priznaju ili propagiraju njeno ukidanje.
Marković komentariše i litije, stavljajući u fokus zloupotrebu djece.
“Ko su učesnici litija dijelom vjernici, dijelom ekstremni velikosrpski faktor, dijelom oni koju su nezadovoljni socijalnim statusom u društvi, dijelom inostrani faktor i crkveni kler, koji želi da svoju poziciju i zadrži i nadogradi. No posebno pitanje jeste zloupotreba djece u političke svrhe i tome se mora posvetiti velika pažnja.
“Jedan poznati argentinski pisac Ernesto Sabato je u svojoj knjizi ‘Pojedinac i univerzim’ djecu nazvao besmrtnicima. Te besmrtinke, kako ih je Sabato nazvao, treba poštedjeti zloupotreba u političke svrhe. Oni treba da rastu sa svojom generacijom, da se vaspitavaju i razvijaju u duhu tolerancije, poštovanja različitosti. Jer, bogatstvo je upravo u različitosti. Tu je i naša snaga. Zato sa djecom treba pažljivo i ozbiljno raditi, jer oni treba jednog dana da postanu zreli mladi ljudi koji će da vole i vode ovu državu. Ovom pitanju treba posvetiti dužnu pažnju, to je pitanje budućnosti”, upozorava Marković.
Marković vjeruje da bi bilo opravdano uvesti predmet Ustavno pravo ili Ustav Crne Gore, kao obavezan u završnom razredu osnovne škole, u srednjoj školi i na na fakultetima.
Preporučeno
„To bi bio moj predlog. Jer, Ustav između ostalog ima i kulturološku misiju, i pedagošku. Tu misiju treba afirmisati kroz vaspitno obrazovni sistem, da mlade generacije znaju osnovne postulate na kojima počiva država Crna Gora, da znaju njene simbole, himnu…, osnovne karakteristike Ustava… Tako danas rade najrazvijenije demokratije svijeta”, kaže Marković.
