Mulešković: Zbog ovakvog upravljanja javnim finansijama, čeka nas novo zaduženje

Prije nekoliko dana je i odlazeći premijer Dritan Abazović prvo negirao da Crnoj Gori prijeti bankrot i kazao da je “nivo javnog duga ispod evropskog prosjeka”, ali je priznao i da “ako nova Vlada nastavi sa zaduživanjem, Crnoj Gori prijeti grčki scenario”.

Da je Crna Gora na lošem putu kada je riječ o upravljanju javnim finansijama, smatra i sagovornik Portala Analitika, ekonomski analitičar Mirza Mulešković.

“Jasno je da ćemo do kraja ove godine, a najkasnije naredne morati da se zadužimo. Jer, sljedeće godine dolaze na naplatu stari dugovi i taj reporogram tj. refinansiranje će morati da se uradi. Zabrinjava činjenica da ništa nijesmo radili da se obezbijede sredstva, stanje na međunarodnom tržištu je takvo da je pitanje kako ćemo da se zadužimo. Ono što je bilo problematično ove godine, jeste zaduživanje od 100 miliona po kamatnoj stopi od više od 10 odsto, a to je najnepovoljnija stopa koju je Crna Gora imala i čini mi se da ništa bolji uslovi neće biti u narednom periodu”, kaže Mulešković.

U posljednje tri godine zadužili se skoro milijardu za – javnu potrošnju
Ne treba zaboraviti, ističe Mulešković, da se Crna Gora u posljednje tri godine zadužila skoro milijardu da bi se pokrila javna potrošnja.

“To je još jedan od indikatora da smo postali potrošačko društvo koje kratkoročno može da pokazuje pozitivne efekte, dok sa druge strane ćemo imati negativne posljedice u budućnosti. Crna Gora je postala veoma nepovoljna za investicije, a biznis ambijent koji je nestabilan i promjenljiv u značajnoj je mjeri uticao na to. Odluke koje su se donosile u prethodnih par godina, koje su bile negativne po investitore, pa čak i zatvaranje pojedinih objekata, sve je to bilo prepoznato u izvještajima, kao i vođenje politika. Rezultat je smanjenje investicija i upravo ovo, što sada imamo, jeste rezultat politika koje su se vodile”, objašnjava Mulešković. 

Rast BDP morao biti veći

Prema zvaničnim informacijama, BDP Crne Gore porastao je u prošloj godini 6,4 odsto, dok je u drugom kvartalu ove godine rast iznosio 6,9 odsto. Mulešković ističe da bi rast BDP-a trebalo da bude veći. 

“Imajući u vidu da smo negdje poslije pandemije krenuli sa oživljavanjem turističke sezone, da na globalnom nivou došlo do ponovnog pokretanja ekonomije, po mom mišljenju rast je morao da bude mnogo veći”, kazao je Mulešković i istakao da je važno posmatrati šta je uslovilo rast BDP-a. 

“Kad uđete u strukturu BDP-a, vidjećete da je došlo do rasta finalne potrošnje domaćinstava i do rasta potrošnje države, rasta javne potrošnje dok sa druge strane imate pad bruto investicija, što vam jasno govori da nemamo ekonomski rast, nego da smo postali potrošačko društvo. Na taj način je došlo do “pumpanja” BDP-a. Ovakav način vođenja politika i upravljanja javnim finansijama kratkoročno može da donese pozitivne efekte, dok dugoročno, sve zemlje koje su pokušale to su imale nakon godinu ili dvije velike probleme sa javnim finansijama, čak su morale da ulaze i u određene programe da bi racionalizovale potrošnju”, ističe Mulešković.

Ovakav rast nije uspjeh nego opomena da realna ekonomija nije zaživjela

BDP je, dodaje, morao da bude veći naročito jer smo slušali informacije o rekordnoj predsezoni, jer su cijene i zarade porasle, jer danas u Crnoj Gori postoji oko 100.000 stranaca koji žive i troše na našem tržištu i da, kako kažu nadležni, imamo više od 25.000 novozaposlenih.

“Inflacija je u značajnoj mjeri povećala prihode države, a sa druge strane su se povećali i rashodi, odnosno potrošnja domaćinstava. Ovaj rast ne treba predstavljati kao veliki uspjeh, već taj podatak mora da bude opomena za donosioce odluka da realna ekonomija u Crnoj Gori nije zaživjela i da upravo mora da se radi na realnoj ekonomiji. Ovi podaci su jasni indikatori da je Crna Gora postala veoma neatraktivna za investicije, nije više prepoznata kao država u kojoj se otvaraju preduzeća,  gdje imamo povezivanje puteva, a to potvrđuju i podaci CBCG gdje imate više od 50 posto smanjenja direktnih stranih investicija u preduzeća. To znači da postoji pad ulaganja u crnogorsku ekonomiju”, istrče sagovornik Analitike. 

Mulešković poručuje da su direktne investicije u privredu uslov za rast životnog standarda. 

“Moramo da radimo na jačanju ekonomije i biznis ambijenta. Moramo da se vratimo vođenju politika i donošenju odluka koje imaju održivost, da se ne donose ad-hoc odluke bez konsultacija, kao što je bila praksa posljednjih godina i da se gradi kredibilitet Crne Gore kao popularne, kvalitetne, inesticione destinacije. Ne smijemo zaboraviti da Crna Gora kao mala ekonomija u velikoj mjeri zavisi od direktnih stranih inevsticija, pa samim tim i životni standard, rast BDP-a i plata zavise od investicija”, kaže Mulešković. 

Povećanje cijena dovelo i do povećanja prihoda o kojima govore

Ne možemo, poručuje naš sagovornik, da očekujemo rast bez razvoja ekonomije i razvoja realnog sektora.

“Jedno na taj način možemo da imamo održive javne finansije i da kreiramo ambijent u kojem rastu zarade, jer sve drugo dovodi do kontraefekata, do povećanja cijena, inflacije, što se desilo i prošle godine, ali takođe dovodi i do velikih problema u sistemu”, kaže Mulešković. 

I dok nas donosioci odluka ubjeđuju da nam ekonomija ide u dobrom pravcu, građani se skoro svakodnevno žale na rast cijena.

Muleškovića smo pitali kako je moguće da imamo rast BDP od samo 6,9 odsto, dok su s druge poskupljenja gotovo svakodnevna.

“Pričajući sa turističkim poslenicima, mislim da turistička sezona nije bila rekordna kao što se priča, već je inflacija uradila svoje. Povećanje cijena od minimum 30 posto je dovelo do povećanja svih ovih prihoda koji se pokazuju, dok, s druge strane, svi oni koji su u toj oblasti i nijesu toliko zadovoljni turističkom sezonom. Vidjećemo na kraju kada se podvuče crta, ali i kada pogledate stanje u budžetu, kasa nije dovoljno puna kako bi trebalo da bude poslije sezone, jer znamo da nakon nje imamo sve manje priliva u budžet”, ističe Mulešković. 

Enormno zapošljavanje zbog političkih interesa 

Naš sagovornik ističe i da se često mogu čuti informacije o rastu zaposlenosti i upozorava i da u našoj državi radi znatan broj stranaca. Ističe i da je znatan broj ljudi zaposlen u sklopu izbornih kampanja. 

“Moramo da znamo da u Crnoj Gori, osim domaće radne snage, postoji i veliki broj stranaca koji je došao u skorije vrijeme. Zato jedan dio tih zaposlenih čine i stranci. Sa druge strane, postoji i situacija da je tokom izbornih kampanja zaposleno skoro 14.000 osoba, što jasno govori da su javne finansije, umjesto na kapitalne projekte, zapravo otišle na zalupotrebu, odnosno da su iskorišćene i u svrhu zapošljavanja pred izbore”, kaže Mulešković. 

I dok godinama unazad slušamo da je državna administracija preopterećena brojem zaposlenih, u posljednje dvije-tri godine je dodatno povećan broj zaposlenih. 

“Nastavljeno je sa povećanjem ionako glomazne državne administracije. Faktički, na 60.000 zaposlenih u javnoj administraciji, došla je još trećina tog broja. Od potpredsjednika Vlade, koji bi trebalo da bude primjer svima nama, dobili smo informaciju da je kršenje zakona i primanje na radno mjesto posljednjerangiranog – “ispravka nepravde”. Sve to jasno govori da se javne finansije koriste kako bi se dobili određeni politički poeni i da se ne razmišlja dugovorčno u pravcu razvoja ekonomije”, ističe Mulešković. 

U energetskim kompanijama konstantno zapošljavanje

Podsjeća i da su energetske kompanije, koje su u većinskom vlasništvu države, znatno povećale broj zaposlenih. 

“Ako pogledate šta se dešava u javnim preduzećima i državnim preduzećima, a posebno energetske kompanije – to je konstantno zapošljavanje. Veliki je broj ljudi koji su zaposleni u prethodne dvije godine. Na primjer – Rudnik uglja je samo za godinupovećao broj zaposlenih za skoro 40 odsto. Sve  to govori da se ne vodi održiva politika, ne vodi se politika investiranja već se vodi politika zapošljavanja. Vodi se politika da zadovolji potrebe u ovom trenutku, ali svi će ti problemi osjetiti u narednom periodu”, kaže Mulešković. 

Ističe i da bi BDP bio još niži da nije bilo rasta cijene energenata na međunardnom nivou. 

“Bilans uvoza i izvoza je isključivo bio pozitivan zbog rasta cijene električne energije. Da nije bilo toga, imali bi još gore rezultate, čak i negativne trendove, koji se odnose na BDP”, objašnjava Mulešković. 

Ukupan državni dug bez depozita 31. marta ove godine iznosio je 66,09 posto BDP-a, sada imamo informacije o rastu BDP-a, ali i najave o mogućem novom zaduživanju. 

“Sve ovo govori da imamo politike koje ne daju drugoročne efekte, da imamo politike koje će samo da kreiraju probleme, dok sistemski nemamo rješenje i viziju na koji način će Crna Gora da se bori sa svim problemima koji dolaze. Moramo da budemo veoma svjesni da je do sad trebalo da nađemo rješenje i da pregovaramo o tim kreditima koje treba zatvoriti sljedeće godine, jer uslovi na međunarodnom tržištu nisu dobri i pitanje je pod kojim uslovima će Crna Gora morati da se zaduži. Sve to, sa druge strane, povlači racionalizaciju troškova, problem sa javnim finansijama i otvara veliko pitanje na koji način će se, ukoliko nije došlo do rasta realne ekonomije, a čini mi se da nije, to sve finansirati naredne godine”, zaključuje Mulešković.