Ona je kazala da u vezi sa formiranjem stabilne izvršne vlasti, trebaju uzeti u obzir i dublje političke dinamike i kontekst u kojem se takva vlada formira, a ne samo brojke.

„Stabilnost Vlade neće zavisiti samo od sposobnosti mandatara da sastavi i upravlja vladom, već i od njegovog pregovaračkog kapaciteta i umijeća da izgradi mostove prema onima koji nijesu nužno njegovi saveznici u parlamentu“, rekla je Nenezić u intervjuu agenciji MINA.

Kako je kazala, jasno je da vlada sa minimalnom većinom od 41 poslanika može funkcionalno postojati, ali u trenutnim društveno političkim okolnostima, svaka odluka, zakon i potez takve vlade će se suočavati sa potrebom za pregovorima, traženjem kompromisa i održavanjem tanke parlamentarne većine.

“To će rezultirati sporijim donošenjem odluka i potencijalnom nestabilnošću, pogotovo ako se pojave unutarpartijski sukobi ili neslaganja oko ključnih pitanja“, upozorila je Nenezić.

Ona je istakla da je od matematičke većine značajnije to što razlike između političkih subjekata nijesu primarno bazirane na političkim pitanjima, već su uglavnom ideološke prirode i nijesu lako premostive pragmatičnim političkim kompromisima.

Prema riječima Nenezić, postoji šansa da se kroz pregovore o formiranju nove vlade stvori novi politički pravac.

„Ako Spajić uspije artikulisati i promovisati viziju Crne Gore koja prevazilazi trenutne ideološke barijere, može otvoriti put ka inkluzivnijoj politici koja ujedinjuje građane oko zajedničkih ciljeva i aspiracija, prevashodno prema članstvu u Evropskoj uniji (EU), rekla je ona.

Nenezić je kazala da je Pokretu Evropa sad (PES) do sada to uspijevao kroz političku platformu, na bazi koje je zavrijedila povjerenje najvećeg dijela građana.

Kako je navela, obaveza PES-a je da pronađe način da u postojećim okolnostima ispuni obećanja koja su dali tokom izborne kampanje.

Nenezić je rekla da dosadašnji pregovori o formiranju vlade ilustruju kompleksnost političke scene i heterogenost potencijalnih koalicionih parnera.

„Dugogodišnji monolitni politički poredak prekinut je izborima 2020. godine i stvorena je nova dinamika koja se odražava i kroz trenutne pregovore čineći ih značajno kompleksnijim, nego što je to ranije bio slučaj“, kazala je Nenezić.

Ona smatra da za mnoge subjekte pregovori nijesu samo prilika za formiranje nove vlade, već i za redefinisanje političke scene Crne Gore u narednim godinama.

Nenezić je dodala da se u tome ogleda značaj pregovora, bez obzira na jačinu i trajanje buduće vlade.

Ona je ocijenila da situaciju u vezi formiranja nove vlade složenom čini prije svega heterogenost budućih koalicionih partnera, čije interese će biti izazovno uskladiti i staviti u službu javnog interesa.

Prema riječima Nenezić, polarizacija između različitih političkih grupacija nije samo ideološka, već ima korijene u nacionalnim i kulturnim identitetima građana.

„Ovo čini pregovore o formiranju vlade posebno osjetljivima, jer svaki kompromis ne utiče samo na trenutnu političku situaciju, već i na osjećaje i percepciju građana o tome kako se njihovi identiteti i vrijednosti predstavljaju na nacionalnom nivou“, dodala je Nenezić.

Kako je kazala, situaciju dodatno komplikuju i vanjski uticaji.

Nenzić je istakla da EU i Sjedinjene Američke Države imaju jasna očekivanja u pogledu pro-evropske orijentacije nove vlade i ispunjavanja preuzetih obaveza u kontekstu članstva u EU i NATO.

„Sa druge strane, pritisak iz regionalnih centara, a prevashodno od zvaničnika Srbije, i pokušaj uticaja na budući sastav vlade otvaraju pitanja motiva i namjera, jer svaka destabilizacija ili promjena političkog pro-zapadnog kursa može imati posljedice na regionalnu dinamiku“, navela je Nenezić.

Prema njenim riječima, Spajić je zato pred velikim izazovom i pokušava pronaći rješenje u spletu komplikovanih političkih i ideoloških odnosa.

„Mora pridobiti dovoljnu parlamentarnu podršku kako bi formirao stabilnu vladu, a to zahtijeva pregovore sa različitim političkim subjektima, od kojih mnogi imaju suprotstavljene stavove i političke interese. Sa druge strane, postoje očekivanja da se formira vlada koja će biti prihvaćena i od strane međunarodne zajednice, u cilju ubrzanja procesa EU integracija“, rekla je Nenezić.

Ona je kazala da se Spajić nalazi i pred izazovom pronalaženja saveznika među partijama koje su dovoljno fleksibilne da sarađuju na ključnim pitanjima i budu konstruktivan partner u sprovođenju reformskih procesa, a istovremeno ne dovode u pitanje prozapadnu orjentaciju države.

Nenezić je istakla da je Spajić na početku eksplicitno iskuljučio mogućnost saradnje sa Demokratskom partijom socijalista i Građanskim pokretom URA, pa je jasno u kojim okvirima se može kretati.

Kako je rekla, pokazalo se ono što je bilo i očekivano – da će dogovor biti najlakše postići sa partijama koje su predložile Spajića za mandatara tokom konsultacija sa predsjednikom države Jakovom Milatovićem.

„Sada je jasno da će upravo te političke partije činiti okosnicu buduće vlade, uz potencijalnu saradnju sa Socijalističkom narodnom partijom“, kazala je Nenezić.

Prema njenim riječima, do toga će doći pod uslovom da Spajić može obezbijediti nepodijeljenju podršku političkih subjekata koji su činili izbornu listu PES-a, kao i svih poslanika te partije.

„Bez pune i izvjesne podrške ovih subjekata, teško će ubijediti buduće koalicione partnere da može koordinirati ovako heterogen sastav buduće vlade, ako ne može to učiniti u svom najbližem okruženju“, objasnila je Nenezić.

Ona je, govoreći o saradnji PES-a i koalicije Za budućnost Crne Gore (ZBCG), kazala da je od početka, kada ta koalicija nije podržala Spajića za mandatara, bilo jasno da će biti teško uspostaviti konstruktivnu saradnju.

„Optužbe, kontraoptužbe i javna prepucavanja dodatno su zakomplikovala pregovore, a vjerujem i neprimjerena mješanja, prijetnje i poruke sa najviših državnih adresa u Srbiji“, dodala je Nenezić.

Ona je istakla da je druga važna komponenta neuspjeha saradnje ograničen koalicioni kapacitet ZBCG.

Nenezić smatra da je radikalna pro-srpska orijentacija i isključiva retorika vezana za identitetska pitanja prepreka za saradnju ZBCG sa drugim strankama koje teže inkluzivnijem i građanskom pristupu.

„Osim toga, protivljenje članstvu Crne Gore u NATO-u i njihov kontraverzan stav prema Zapadu i EU značajno otežava saradnju sa prozapadnim strankama u Crnoj Gori“, dodala je Nenezić.

Kako je kazala, ukoliko buduća vlada postavi svoj put ka EU kao ključni prioritet, saradnja sa političkim snagama koje se otvoreno protive zapadnom integracionom putu Crne Gore nepremostiva je prepreka.

Nenezić je, govoreći o navodima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o ugroženosti Srba u Crnoj Gori, navela da su motivi te priče u Vučićevom nastojanju da sebe predstavi zaštitnikom svih Srba, ne samo unutar granica Srbije, nego i onih koji žive u susjednim državama.

Ona je kazala da je to konzistentno sa širom regionalnom politikom koju Srbija vodi, gdje je naglasak stavljen na zaštitu prava i interesa srpskih zajednica izvan granica Srbije.

„Kroz tu poziciju, Vučić ne samo da jača svoju unutrašnju podršku kod nacionalistički nastrojenih birača u Srbiji, već i utiče na političke procese u susjednim državama“, ocijenila je Nenezić.

Kako je rekla, u kontekstu formiranja nove vlade u Crnoj Gori, Vučić je prepoznao priliku da kroz podršku određenim političkim subjektima utiče na politički diskurs i odluke u državi.

Nenezić je kazala da je Vučić prepoznao priliku da to uradi kroz koaliciju ZBCG, koja bi mogla poslužiti kao instrument kroz koji Srbija ostvaruje svoje interese.

„Ova strategija može služiti i kao sredstvo za preusmjeravanje pažnje javnosti u Srbiji, sa unutrašnjih političkih i ekonomskih izazova i međunarodne pozicije zemlje, na jačanje nacionalnog jedinstva van njenih granica“, smatra Nenezić.

Ona je ocijenila da se pritisci zvaničnika Srbije tokom pregovora o formiranju vlade mogu posmatrati i kao dugoročan taktički potez, jer svaka destabilizacija ili promjena političkog kursa Crne Gore može imati posljedice na regionalnu dinamiku.

„Ako Vučić može uticati na formiranje vlade ili na političke odluke u Crnoj Gori, to mu može pružiti određenu prednost u širim regionalnim i međunarodnim pregovorima“, dodala je Nenezić.

Ona smatra da su ipak višenedeljne intervencije, izjave, prijetnje i pritisci, u značajnom odmogli pregovaračku poziciju ZBCG i umanjili njihov potencijalni koalicioni kapacitet.

Upitana da prokomentariše to što je izostao odgovor premijera Dritana Abazovića na takve navode Vučića, Nenezić je rekla da kada ključni institucionalni lideri u Crnoj Gori odaberu da ne odgovore na optužbe i prijetnje iz susjedne države, to može poslužiti za spekulacije o motivima i razlozima koji ih opredjeljuju na takav potez.

„Iako ćutanje može implicirati da žele izbjeći davanje dodatne pažnje i legitimiteta Vučićevim izjavama, i taktičko priznavanje realpolitika u regionu gdje su odnosi često fluidni i promjenjivi, sadržaj i ton upućenih poruka koje za cilj imaju destabilizaciju političke scene u Crnoj Gori, zahtijevali su snažniju i odlučniju reakciju“, zaključila je Nenezić.