Svi događaji na Cetinju i oko Cetinja u protekla dva dana dovode da sa žaljenjem dam taj komentar koji je naslov reagovanja.

Ovo se trebalo očekivati.

Moj stav kao predstavnika Albanaca u Crnoj Gori se može izjednačiti sa naslovom ovog reagovanja ali razumjeti i u mnogo mojih izlaganja zadnjih godina u Skupštini Crne Gore. Tko prati politiku i Skupštinu Crne Gore sjetiće se jasno tih izlaganja. Kao recimo povodom rasprave u Skupštini o Izvještaju o javnom redu i miru, kada sam sam uz pomoć kolegice Draginje kao i koliginice Jelušić, izazvao raspravu koje se referirala na poznatu frazu rečenice koju prvaci današnje Vlasti često koriste: Našli su Crnu Goru kao sprženu zemlju, Sretna vam sloboda Crna Goro i neizbježno ulogu SPC-a u toj „slobodi“ kao kordinatora sastavljanja vladajuće koalicije.

Ma koja sloboda? Ona koju jedni vide, jer su neogdovorni i lažljivi, kao prve dane u demokratije u Crnoj Gori od 1945. na ovamo dok drugi dio kao okupaciju.

Da li je sloboda, kad se jedan grad oslobodi svojih stanovnika sa ulica i trgova, da li su blokade puteva i da li je napokon ona koja se NATO (Vojnim) helikopterom dovode Episkopi SPC-a ispred Manastira na vjerski obred? I to sve sa protiv balističkim pokrivačima i dugim cijevima zaštićeni.

Da li je sloboda kada Vlada nema legitimitet u Skupštini i čini sve da bez dijaloga među Vladajućim partijma otalja još koji dan na vlasti prije nove raspodjele unutar.

Da li je sloboda kada se Vlada demagoško političikim izjavama o dobrostanju i ekonomskom uspjehu svjesno dozvoljava eksponencijalnu zarazu Covid-om, bar je tu Crna Gora šampion u Evropi, zbog ekonomije, i ćuti i kada nam dnevno umire i do 15-tak ljudi. Te vijesti o Covidu, budu u najboljem slučaju u 22 minuta dnevnika!

Kada Vlada dopušta bez reagovanja da Ministar unutrašnjih poslova Srbije izjavljuje sve i svašta, i u liku potpredsjednika Vlade često umanjuje značaj tim izjavama kao: „nemojmo da brojimo krvna zrnca“, „mislim da tome ne treba dati neki prevelik značaj“… .

Kada Vlada, bar ne javno nikada nije uputila protestnu notu kada se poslanici Skupštine Crne Gore maltertiraju i zadržavaju na graničnim prelazima od susjedne države, dopuštajući da se pokaže snaga države, tuđe, nada nam. E tako dolazimo do ovih dogadjaja od jučer.

Poraz koji je Crna Gora doživjela je velik i biće još dublji jaz između građana, i politika koji ih predstavljaju.

Vlada mora biti svjesna da je ona svojim nereagovanjem, demagogijom, sastavom i insistiranjem da je ona iznad svih a da drugi su samo problemi, nacionalsisti, kriminalci i što jos znam što.

Pa divna izjava premijera koja ga je koštala Vlade da je Skupština leglo nemorala, doprinjela da se ne ostvari i ne započne nikakav dijalog u Crnoj Gori.

Vlada to radi jer je sastavljeno nakrivo, nelegitimno od samog početka i neiskreno.

Svime time, i svim njenjim činjenjem i nečinjenjem je glavni problem u smirivanju tenzija u Crnoj Gori jer nema legitimitet Skupštine i to treba što prije riještiti međustarnačkim i javnim dijalogom.

Taj javni dijalog nije ni moguć kada je država napadnuta od medija, sa strane i unutra koji imaju jasnu političku agendu. Recimo da potpredsjednik Vlade da izjavu za javni servis, a ne za provladin privatni medij. Možda bi ga novinar i pitao da pojasni kako je jučer sačuvan međuetnički sklad u Crnoj Gori?

Razumijem i pozdravljam to sto jučer nije bilo žrtava, ali dali je sačuvan multietnički sklad?

Pa još da vidimo sto je uradio taj Molotovljev koktel?Ako ima snimak kako ga drže, gdje je bačen, koji je štetu prouzrokovao? Ko je saopštio PATRIJARHU SPC-a o snajperu koji je obavjestio javnost o tome a da nismo to čuli od Ministra policije ili od kordinatora suguronosnih službi?

Problemi sa kojima se suočavamo nisu nastali jučer, oni su samo nastavak decenijske politike koja je rezultirala ratovima u Jugoslaviji, kome to nije jasno ili to želi zamaskirati drugim faktorima taj griješi i samo odugovlači rješenje.

Ovo je naravno prvenstveno spor između Crnogoraca i Srba, to je njihov nacionalni pogled na historiju, naciju, pravo postojanja kojima se jednima negira.

Zato su Crnogorci reagovali, ne zbog Mila Đukanovića, zbog toga sto slušaju već godinama tu negaciju.

SPC ne priznaje Crnogororce. Predsjednik Vlade je vjernik SPC-a.

Ali to je i spor između građanske i teokratsko nacionalnog koncepta države. To je spor gdje multinacionalna Crna Gora mora biti uključena.

Bar nas Popovi uključuju svojim pjesmama o Kosovu poslije ustoličenja. Pjevanjem o vojsci na Kosovu.

Multietnička Crna Gora mora bit uključena kao aktivan faktor u rješavanju problema, jer ovi što je vode sada žele da su i nacionalni i multietnicki i građanski, a malo su od svega toga, i sve malo ali nemaju političke snage da se suoče sa problemom. Jer nemaju legitimitet, ako misle da mogu na silu steći legitimitet opet griješe. Kao što su na silu Cetinjane rastjerali jučer.

Što se krivo sastavi, čak ni vrijeme ne može ispraviti.

Crnoj Gori, sada treba period zalječenja od jučerašnjeg poraza, jučer je samo bio jedan povod za dublji problem koji postoji. Rješavanje tog problema je u dijalogu.

Pa ako treba i uz pomoć međunarodne zajednice.

Za kraj,

Ovo se trebalo očekivati. Poraz svih u Crnoj Gori je bio očekivan.

Još nešto,

Ima mnogo izjava koje je trebalo osuditi ovih dana, a nisam. Takođe mnoge koje trebam podržati, neke jesam, ali napraviću jednu iznimku i izdvojiću izjavu Ministra i Direktora policije, ne vrednujući njihov rad ovih dana, već izjavu danas: Vrijeme je da političari odmah otpočnu dijalog. Neće biti lako ali mora se.

Cijelu jesen sam proveo razgovarajući sa političarima oba bloka, onima koji su prihvatili susrete, govoreći o problemima koji nas mogu naći ako se ne razgovara između političkih blokova.

Čak sam razmatrao da objavim inicijativu o formiranju kluba poslanika koji su za Mir i dijalog.

Kada imamo klubove Žena, pa Zelene poslaničke grupe, tj. skup poslanika koji podržavaju održivi razvoj, onda je to potreba još veća, ako to nisam javno pokrenuo tada, ostavljam svim drugim poslanicima tu mogućnost.

Kao mjera odgovornosti političara.