Poziv premijera Duška Markovića na dijalog, upućen prošle srijede svim relevantnim političkim i društvenim subjektima u državi, naišao je na bojkot isključivo prosrpskih partija u Crnoj Gori. Cilj poziva je, kako stoji u pismu predsjednika Vlade, otvaranje dijaloga o svim pitanjima koja će pomoći da se prevaziđu podjele i nađe zajednički imenitelj u interesu građana i evropske perspektive Crne Gore.
Poziv na dijalog je logičan, s obzirom da je politička atmosfera u Crnoj Gori u prethodnih mjesec dana dostizala tačku ključanja usled usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovjesti, a čija će sprovedba sigurno biti dominantna tema razgovora. No, sigurno ne i jedina.
Francusko de facto zaustavljanje evropskih integracija i njihova budućnost, izborno zakonodavstvo i uslovi održavanja izbora, packe koje su stigle od GRECO-a povodom ponovnog izbora pojednih predsjednika sudova, te sijaset ekonomskih problema i pitanja, samo su neke od tema koje bi dijalog trebalo da obuhvati.
Dio pisma premijera Markovića u kojem je navedeno da “produbljivanje podjela nije ni u čijem inetersu osim onih koji ne žele napredak Crne Gore i njeno članstvo u EU”, kao da je anticipirao odluku pojedinih političkih subjekata, ali i njihove namjere i ciljeve.
DF je kategorički odbio poziv, dok su Demokrate, SNP i UCG uslovile dolazak ispunjavanjem zahtjeva Mitropolije crnogorsko-primorske.
Za predsjednika Građanske alijanse Borisa Raonića nema sumnje da je ovakvo ponašanje neodgovorno. On je u izjavi za Standard rekao da dijalog nije proces u koji se ulazi uslovljavanjem.
Za Raonića, ali i ostatak NVO sektora koji je listom prihvatio poziv na dijalog, ključne teme su pravosuđe i stvaranje uslova za fer izbore.
“Mnogi akteri javne scene koji su odbili poziv su se ponijeli neodgovorno, jer dijalog nije proces u koji su ulazi sa uslovljavanjem, niti su to pregovori, već proces u kojem ravnopravni subjekti vode razgovor koji treba da dovede do konsenzusa oko pitanja od zajedničkog interesa. U ovom slučaju Građanska alijansa će se odazvati pozivu bez uslovaljavanja. To što imamo da kažemo i ukažemo na stvari koje treba da budu unaprijeđene, Vladi ćemo reći u drugim okolnostima, a u ovom slučaju treba poraditi na postizanju izlaza kada je u pitanju blokada rada pravosudnih institucija, stvaranja uslova za fer izbore i prekidu protesta desetina hiljada ljudi širom Crne Gore, kako bi politika u Crnoj Gori bila ono što treba da bude – sučeljavaje političkih ideja i programa”, poručio je Raonić.
Da je dijalog neophodan smatra i politički analitičar Boris Marić. On je u izjavi za Standard naglasio da se i u ovom slučaju, odbijanja odnosno prihvatanja poziva na dijalog, vidi jasna razlika između nacionalističkih i građanskih opozicionih subjekata.
“Sa jedne strane imamo dio opozicije i to onaj dominantniji, koji ima jasne ciljeve, postavljen je politički desno i u primarnoj političkoj ravni ima poziciju zaštitnika srpskih interesa u Crnoj Gori. I onaj drugi dio koji prepoznajemo kao građanski već godinama nema zajedničku platformu i razjedinjen, značajno gubi na snazi i uticaju”, rekao je on.
Sa druge strane, Marić je uputio kritiku na račun Markovićevog poziva, rekavši da nije do kraja definisan i predloživši stvaranje “mape puta” dijaloga prvo između vlasti i opozicije a zatim i SPC, nakon čega bi bilo uključeno i civilno društvo.
Preporučeno
“Dijalog je neophodan metod u demokratskim društvima, ali da bi dobio na suštini u Crnoj Gori, mora se napraviti mapa puta. Prvo vlast i opozicija, zatim Vlada i SPC, pa nakon toga u dijalog treba uključiti i druge subjekte društva, koje u najširem smislu, definišemo kao civilno društvo. Poziv koji je uputio Marković nije do kraja definisan, odnosno ne sadrži neophodne elemente. Prvo, poziv mora da sadrži i uputi na određene i konkretne teme koje se samo kroz širi društveni diskurs mogu rešavati. Mora postojati kratak pregled problema, uzroci i procjena šta se očekuje od dijaloga. Tema EU integracija je preširoka, a koliko znam nije predložen ni okvirni termin početka dijaloga”, zaključio je Marić.
Video