Video
43. Vlada Crne Gore, na čelu s premijerom Dritanom Abazovićem, prenebregla je sve svoje prerogative i upuštila se u nezakonite, nelegitimne i prije svega veleizdajničke radnje. Ugovor kojim se Crkva Srbije postavlja iznad države Crne Gore, kojim se falsifikuje crnogorska istorija, otimaju preostale crkve i manastiri, brišu pregnuća postignuta kroz posljednjih osam vjekova, a na velika vrata uvodi pravoslavno učenje, nije na svoja pleća smjela da stavi ni klerofašistička Vlada Zdravka Krivokapića koja je, baš zbog ovakvog ugovora kojim kapitulira Crna Gora, i bila instalirana.
Međutim, ako 43. Vlada bude poštovala zapisano u Ugovoru sa Crkvom Srbije koji namjerava da potpiše, kao što je ispoštovala sve tačke sporazuma o svom uspostavljanju i njegove osnovne principe koji je obavezuju, onda građani Crne Gore ne treba da brinu jer:
43. “crnogorska” Vlada, čitaj Dritan Abazović, tako je (ne) poštujući početno načelo iz preambule sporazuma, đe polazi od potrebe da se u Crnoj Gori riješi duboka politička i institucionalna kriza, ponovo pokrene proces evropskih integracija, prevaziđu izražene nacionalne, etničke, vjerske, političke i socijalne podjele, odlučila da se preko noći, u hitnji i iz zasjede, sporazumije sa Crkvom Srbije, i time produbi već velike podjele koje su prošle godine gotovo dovele do građanskog rata.
43. Vlada je, u Sporazumu deklarativno svjesna potrebe uspostavljanja socijalne kohezije kao i pronalaženja tačaka spajanja različitih društvenih struktura, odlučila da rovari po ranjenom crnogorskom biću na čijim bi ruševinama bilo lako ostvariti snove Ilije Garašanina iz 1844. sada po principu “koga nema bez njega se može”.
43. Vlada se, umjesto deklarativnog principa koji je obavezuje da dosljedno poštuje Ustav Crne Gore i građansko i sekularno uređenje države, u naše ime obavezuje Crkvi Srbije na puno poštovanje njenog Ustava i pravoslavnog kanonskog prava.
43. Vlada, deklarativno poštujući ljudska i manjinska prava, nacionalna i vjerska ośećanja i posebnosti, odlučuje da sprovede princip na kojem je zasnovana iz sopstvenog Sporazuma tako što za tuđi interes poštuje samo prava jedne etničke skupine, a posebnosti i potrebe drugih već poslovično podvodi pod ekstremizam, terorizam i prirodnu obdarenost niskim IQ.
43. Vlada se, kako piše u svom Sporazumu, zariče da poštuje svoje načelo protivljenja istorijskom revizionizmu tako što nam u Ugovoru podmeće tuđi kojim legitimiše svoju prijevarnu prirodu i kratkovide političke interese.
43. Vlada deklarativno navodi da neće dovesti u pitanje perspektivu članstva u EU svjesno čineći da “usaglašenom radnom verzijom Ugovora sa Crkvom Srbije” imobiliše snažni dugogodišnji konsenzus oko pitanja EU integracija otporom rastućeg vjerskog etnofiletističkog narativa, čemu smo svjedoci u suśednim državama na koje se nova politička elita ugleda i koje oponaša – činjenjem, nečinjenjem i novom sortom političkog plitkog marketinga.
43. Vlada se sporazumom obavezuje da materijale i odluke neće razmatrati bez prethodne njihove analize na nadležnim radnim tijelima – komisijama, da bi, za svog kratkog trajanja, upravo prekršila svoju proceduru uvrštavanjem informacije o stanju u pregovorima s crkvama i vjerskim zajednicama direktno u dnevni red śednice Vlade.
43. Vlada, kako bi napokon ispunila barem jedan od prioriteta na kojima zasniva svoj rad, a to je politika dobrosuśedstva i regionalne saradnje, šalje svog predśednika da odnese dobre vijesti o Ugovoru sa Crkvom Srbije na dar, a zauzvrat ponizno da zamoli za prestanak prakse maltretiranja crnogorskih državljana i političara na graničnim prelazima.
Stoga je, paradoksalno svakako, 43. Vladi Crne Gore, da bi opstala, nužno i da, u svom gore dokazanom maniru, tretira načelno usaglašenu radnu verziju Ugovora sa Crkvom Srbije na isti način na koji tretira principe i prioritete iz svog Sporazuma – kao mrtvo slovo na papiru.
Podśećamo zato 43. crnogorsku Vladu da se Belveder nije dogodio da se više ne bi dogodio nego da bi se dogodio opet i događao svakog puta za odbranu vrijednosti, slobode i dostojanstva.
Da je vječna!
Potpisnici:
Doc. dr Jasmina Nikčević
Prof. dr Jasmina Tatar-Anđelić
Dr Maja Bogojević
Prof. dr Adnan Čirgić
Dr Branislav Marović
Mr Čedomir Drašković
Doc. dr Milan Marković
Prof. dr Boban Batrićević
Prof. dr Andrijana Nikolić
Danilo Radulović
Radovan Damjanović
Đorđe Šćepović
Jelena Šušanj
Doc. dr Aleksandar Radoman
Ivana Radoman
Mr Sanja Orlandić
Prof. dr Veselin N. Ivanović
Ana Ivanović
mr Aleksdandar Čogurić
Prof. dr Dragan Bogojević
Prof. dr Jelena Bogojević
Vasko Raičević
Stefan Todorović
Irena Delja
Ivana Rondović
Milutin Mijović
Jelena Poček
Mr Bojana Mijović
Milutin Marković
Mr Nikola Popović
Dejan Batrićević
Danka Martinović
Prof. dr Marija Krivokapić
Rada Matović, menadžer za bezbjednost i sigurnost na moru
Draško Martinović Didi, građanski aktivista
Žarko Božović, novinar
Ranka Božović, psihološkinja
Goran Ćupić
Biserka Ćupić
Nina Simun
Miodrag Kankaraš, specijalista produkcije
Željko Krezović, penzioner
Rade Orlandić, penzioner
Gordana Orlandić, penzionerka
Bojana Škuletić
Dragan Škuletić
Nataša Nikolić, prof. engleskog jezika i književnosti
Mr Novica Vujović
Mr Goran Drinčić
Zoran Marković, specijalista civilne bezbjednosti
Nina Marković, ekonomista
Sonja Šušanj
Dubravka Đurić
Dragan B. Perović
Mirjana Perović
Vukota Vukotić
Rajko Cerović
Preporučeno
Prof. mr Janko Ljumović
Rajko Radulović
