Video
Pismo prenosimo u cjelosti:
U situaciji kada se crnogorsko društvo nalazi u određenom pravnom vakuumu, u situaciji kada ne funkcionišu institucije, posebno u pravosuđu, Vi, u funkciji glavnog specijalnog državnog tužioca, predstavljate rijetku pravosudnu instituciju u punom mandatu, što Vas, sticajem prilika, dovodi u okolnosti povećane odgovornosti kada je u pitanju zaštita zakonitosti u Crnoj Gori.
A odgovornost je više nego nužna, jer u postojećim političkim prilikama svako sebi daje za pravo da tumači najveći zakonski akt, Ustav, da presuđuje da li je nešto ustavno ili ne, iako je to par exelance u nadležnosti Ustavnog suda, kao i da arbitrarno tumači zakonitost mnogih postupaka državnih organa, iako im to pravo ne pripada ni po Ustavu, ni po zakonima Crne Gore.
USTAVNE ODREDBE MIJENJAJU ZAKONIMA
Valjda nije nužno isticati da je ustav svake države najveći zakonski akt iz kojeg proističu svi ostali zakonski i podzakonski akti. Nonsens je pokušaj nekih političkih struktura u Crnoj Gori da ustavne odredbe mijenjaju zakonima, uredbama ili promjenom zakona u skupštini prostom većinom. Takvi pokušaji su udar na ustavni poredak zemlje i moraju biti odgovarajuće sankcionisani.
Članom 155 Ustava Crne Gore prijedlog za promjenu Ustava može podnijeti predśednik Crne Gore, Vlada ili najmanje 25 poslanika, s tim što se prijedlog za promjenu Ustava usvaja u Skupštini isključivo ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika.
Takođe, Članom 156 Ustava Crne Gore potvrđuje se da je nacrt akta o promjeni Ustava usvojen u Skupštini samo ako za njega glasa dvije trećine svih poslanika.
Nadležnosti Ustavnog suda su pobrojane Članom 149. Ustava Crne Gore i odnose se na usaglašenost ili neusaglašenost zakona i drugih propisa sa Ustavom ili međunarodnim ugovorima koje je ratifikovala Crna Gora u parlamentu Crne Gore, zaštitu ustavnih prava i sloboda građana i pravnih subjekata, izbornim sporovima itd.
Stavom 4 navedenog člana isključivo je u nadležnosti Ustavnog suda odluka da li je predśednik Crne Gore prekršio Ustav i ne postoji način da se ta odluka prenese na bilo koje drugo državno tijelo ili pojedinca bez ulaženja u proceduru promjene Ustava Crne Gore.
Iako smo prečesto svjedoci da političari daju sebi pravo da oni javno komentarišu ustavnost pojedinih odluka, propisa ili ugovora, neko im mora saopštiti da su njihova mišljenja potpuno irelevantna i da je jedini Ustavni sud koji je mjerodavan da ocjenjuje ustavnost nekog akta ili odluke. Nužno je nešto prozboriti i o stavu 6 Člana 149, koji govori o zabrani rada političke partije ili nevladine organizacije, a što je takođe u nadležnosti Ustavnog suda.
Članom 55 Ustava Crne Gore predviđena je zabrana djelovanja političkih i drugih organizacija koje je usmjereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore, kršenje zajemčenih sloboda i prava ili izazivanje nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti. Slobodan sam tvrditi da su svi navedeni primjeri u opticaju u Crnoj Gori u potonjih dvije godine.
Neću Vas mnogo podśećati na primjere izazivanja nacionalne, rasne, vjerske i druge mržnje i netrpeljivosti, dovoljno je da pogledate medije i sami se uvjerite u to. Umjesto toga pozabaviću se ostalim postupcima kojima se bavi pomenuti član.
SPORNI UGOVOR
Podśetiću Vas da je 3. 8. 2022. godine predśednik Vlade Dritan Abazović potpisao sa predstavnicima SPC iz Beograda tzv. „temeljni ugovor“ kojim, Članom 7 „država jemči Crkvi nepovredivost prava svojine i državine nad manastirima, hramovima, zgradama i drugim nepokretnostima i prostorima u njenom vlasništvu“.
Iako Vlada, potpisivanjem ovog ugovora, nije poštovala odredbe Zakona o državnoj imovini koje se odnose na raspolaganje i mogućnost otuđenja državne imovine, posebno imajući u vidu da je pored ostalog riječ o dobrima od opšteg interesa, kako ih definiše Zakon o državnoj imovini (spomenici kulture u svojini Crne Gore i kulturno- istorijska dobra) u državnom vlasništvu, te da nije izvršen popis državne imovine iz Katastra nepokretnosti i Evidencije državne imovine, procjena vrijednosti, već je đuture naznačena ugovorom nedefinisana imovina, pa se još i država obavezuje da će izvršiti „uknjižbu svih neupisanih nepokretnosti…“
I sve se to podvelo pod naziv „temeljni“ ugovor, što bi trebalo da implicira da se radi o međunarodnom ugovoru sa vjerskom organizacijom iz druge države. Međunarodni ugovori se moraju po zakonu ratifikovati u parlamentu, što se sa ovim ugovorom nije desilo!?
Na kraju ću Vas podśetiti na Član 3 Ustava Crne Gore, koji kaže „Teritorija Crne Gore je jedinstvena i neotuđiva“, kao i na Član 55 Ustava Crne Gore kojim se zabranjuje djelovanje organizacijama zbog „narušavanja teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore“!
Smatram da je Vaša dužnost da pokrenete postupak pred nadležnim sudskim organom da li je povrijeđen najveći zakonski akt države Crne Gore zbog „narušavanja teritorijalne cjelokupnosti Crne Gore“ i da li su se stekli uslovi za zabranu daljeg rada političkih organizacija koje stoje iza potpisivanja tog akta!
POKUŠAJ UVOĐENJA VANREDNOG STANJA
Takođe ću Vas podśetiti da su istaknuti pojedinci iz političke koalicije Demokratski front na bazi optužnice od 13. 4. 2017. godine, podignute u Višem sudu u Podgorici, u prvostepenom postupku osuđeni presudom od 9. 5. 2019. godine na višegodišnje kazne zatvora.
Svjedoci smo da čelnici Demokratskog fronta i sada nasrću na ustavni poredak Crne Gore sa namjerom da nezakonito derogiraju članove Ustava Crne Gore i nezakonitim aktom presuđuju u onome što je isključiva nadležnost Ustavnog suda, a to je ocjena da li je predśednik Crne Gore prekršio Ustav.
Takođe se namjeravaju prostom većinom u parlamentu mijenjati nadležnosti predśednika Crne Gore predviđene Ustavom Crne Gore, iako je Ustavom predviđena jedina moguća procedura izmjene Ustava, već navedena u ovom tekstu. Time se namjerava nasilno rušiti ustavni sistem države Crne Gore, čime se stvaraju uslovi za zabranu rada pomenute grupacije.
Podśetiću Vas da su čelnici Demokratskog fronta Andrija Mandić i Nebojša Medojević, u dva navrata vršili pritisak na predśednika Vlade Crne Gore, u toku śednice parlamenta 20. avgusta 2022. godine i nakon nje, da neustavno uvede vanredno stanje na osnovu izlaganja predśednika Vlade koje nije potkrijepljeno nijednim dokazom i koje, kao takvo, nije moglo biti osnov za uvođenje vanrednog stanja. Tim prije što se pokazalo da svi navodi iz izlaganja premijera Abazovića nijesu imali nikakvo utemeljenje, niti su proizveli bilo kakve naknadne aktivnosti tužilaštva.
Naime, radilo se o nepotkrijepljenim konstrukcijama koje su imale za cilj da izazovu društvenu nesigurnost i kolebanje u glasanju nepovjerenja Vladi čiji je Dritan Abazović bio premijer.
Više je nego jasno da je cilj bio da se pritiskom i na prevaru uvede vanredno stanje i u takvim neregularnim uslovima politički obračuna sa najbrojnijom partijom u parlamentu Crne Gore.
Preporučeno
S obzirom na to da su u Ustavu Crne Gore, Član 133, predviđeni razlozi za moguće uvođenje vanrednog stanja, ovakvo podsticanje na kršenje Ustava Crne Gore se može kvalifikovati, kao i inače dio aktivnosti Demokratskog fronta, kao rušenje ustavnog poretka i ostvarenje političkih ciljeva neustavnim putem.
