Video
Piše,
Dragutin Papović, istoričar
Na međunarodni Dan borbe protiv fašizma i antisemitizma 9. novembra predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić je izjavio „da ne smijemo dopustiti da se tama nacizma i fašizma koja je prekrila cijeli svijet tokom tridesetih i četrdesetih godina prošlog vijeka vrati“ i da „stradanje nevinih ljudi i mržnja prema bilo kome zaslužuje svaku osudu.“ To je neiskrena izjava zbog toga što je Mandić predstavnik četničke ideologije koja je 1940-ih bila uz fašizam i nacizam. Izjava je neiskrena i zbog Mandićevog odnosa prema tami nacizma i fašizma koja se 90-ih vratila u Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo i izazvala najveće zločine i prvi genocid u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Haški tribunal je 24. marta 2016. godine osudio Radovana Karadžića na 40 godina (pravosnažnom presudom na doživotni zatvor 2019. godine) zbog genocida u Srebrenici, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, a Mandić je tada izjavio da je ova presuda „odraz nemoći zapadnih adresa, Vašingtona i Brisela, da se obračunaju sa Republikom Srpskom, pa su kaznili njenog prvog predsjednika.“ Dodao je da je „Haški tribunal još jednom skandaloznom presudom pokazao pravu namjeru i namjenu – da je formiran pritiskom SAD i NATO država kao institucija koja će Srbe proglasiti glavnim krivcima za sve ono što se tokom devedesetih dešavalo na području bivše SFRЈ“, a da je „Republika Srpska ponos svakog čestitog Srbina, simbol našeg viteštva, hrabrosti, mudrosti i pobjede“.
Haški tribunal je 22. novembra 2017. godine Ratka Mladića osudio na doživotni zatvor zbog ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida u Srebrenici, a Mandić je izjavio da ova presuda „samo potvrđuje da je Haški tribunal antisrpska tvorevina i da je formiran kako bi vodeći političari i oficiri iz našeg naroda bili predstavljeni kao isključivi krivci za građanski rat na području bivše SFRJ.“
Mandić je dodao da „Haški sud nije tijelo koje se bavi utvrđivanjem istine, već služi za propagandu velike laži“ i da „srpski narod nikada neće i ne može, nezavisno od presuda i odluka Tribunala, zaboraviti srpsku vojsku na čijem čelu su bili Radovan Karadžić i general Mladić.“
O budućnosti ratne, političke i sudske zaostavštine Radovana Karadžića i Ratka Mladića, Mandić je tada rekao: „Lično nemam nikakve dileme kako će naši potomci vrednovati žrtvu koju i danas kao narod prilažemo opštoj nacionalnoj stvari i sa kakvim će prezirom osuditi one druge koji će se pridružiti antisrpskom horu koji je iskoristio priliku da laž proglasi za istinu.“
U ovoj fazi političke karijere Mandić je radio ono što je govorio pa je, samo nekoliko dana nakon presude Ratku Mladiću, prisustvovao proslavi 99. godišnjice tzv. Podgoričke skupštine koja je održana u hramu Hristovog Vaskrsenja 4. decembra 2017. godine.
Mandić je bio jedan od prvorednih slavljenika, a organizator proslave Srpsko nacionalno vijeće je dovelo i Momčila Krajišnika koga je Haški tribunal pravosnažno osudio na 20 godina zatvora za istrebljenje, ubistva, progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi, deportacije, nečovječno postupanje i zločine protiv čovječnosti. Potom je Mandić sa Milanom Kneževićem u Nišu 12. oktobra 2019. godine posjetio nekadašnjeg komandanta Prištinskog korpusa i Treće armije Vojske SR Jugoslavije generala Vladimira Lazarevića koga je Haški tribunal pravosnažno osudio na 15 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, kršenje zakona i običaja ratovanja i druga nehumana djela tokom rata na Kosovu 1999. godine.
Tadašnji DF je saopštio da su „Mandić i Knežević iskazali poštovanje velikom čovjeku i oficiru, koji je u vrijeme trajanja rata postao jedan od najznačajnijih simbola našeg nacionalnog otpora na Kosovu.“ Skupština Crne Gore je 18. juna 2021. godine usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, a Mandić je saopštio: „Mi ne pristajemo na to da se u Srebrenici desio genocid, desio se zločin.“ Dodao je da je ovom Rezolucijom „srpski narod proglašen genocidnim“ i da je to „najsramnija i izdajnička odluka usmjerena protiv Srbije i srpskog naroda.“ Nekoliko dana nakon toga Mandić je izjavio da je ova Rezolucija „velika sramota za Crnu Goru“ i „neprijateljski akt.“ U ozbiljnim društvima takvi više ne bi mogli ni da prođu pored Skupštine, a u tridesetoavgustovskoj Crnoj Gori to je, izgleda, preporuka za predsjedavanje Skupštinom.
U tome periodu Mandić je pokazao koliko je privržen parlamentarizmu i civilizovanoj politici. Tokom rasprave u Skupštini Crne Gore 4. decembra 2019. godine poslaniku DPS-a Luiđu Škrelji je dobacio: „Mi ćemo ti prebiti i tu drugu nogu.“ Nakon toga je izjavio da se Škrelji neće izviniti. Zanimljivo je to da mnoge NVO koje se bave ljudskim pravima i mnogi analitičari koji su se proslavili tezama o „kompromitovanim kadrovima bivšeg režima“ u ovome nijesu vidjeli kompromitovanost Mandića. Takvo ponašanje mu je samo povećalo koalicioni kapacitet.
Ovako je u riječima i na djelima izgledao odnos Mandića prema posljednjem povratku tame nacizma i fašizma. Potom je odlučio da promijeni riječi. U izbornoj kampanji za predsjednika Crne Gore u februaru 2023. godine u promotivnom spotu je naveo: „Neke stvari koje sam rekao, njima se ne ponosim, zbog nekih čak i žalim. Naše podjele, u kojima sam učestvovao, leže mi na duši. Uradiću sve da se pomirimo. Ako hoćemo da imamo bolji život, moramo da prestanemo da radimo stvari koje unose razdor u naše društvo. Sada moramo da ujedinimo našu zemlju. Gradimo budućnost.“
Dok je ovo izgovarao prikazani su snimci neslavnog ponašanja Mandića iz ranijih političkih kampanji i protesta.
Mnogi su zaključili da se Mandić pokajao zbog svoje politike. No, Mandić to nije rekao. On je samo izrazio žaljenje za nedolično ponašanje tokom sprovođenja svoje politike, ali ne i žaljenje zbog karaktera te politike. Mandić nije ni za slovo promijenio prethodna politička uvjerenja.
Nije vratio četničko vojvodstvo niti su njegova partija i koalicija promijenile politički program ni odnos prema tami fašizma i nacizma iz Drugog svjetskog rata i 1990-ih. Mandić je samo odlučio da svoju bjelaško-četničku politiku, umjesto iskrenim agresivnim metodama, sprovodi simuliranjem pomiriteljskog humanizma.
On se i sada bori protiv državnosti, suverenosti i nezavisnosti Crne Gore, protiv crnogorskog identiteta, protiv evroatlantske, protiv građanske i protiv antifašističke Crne Gore.
Razotkrio se na proslavi 117 godina crnogorskog parlamentarizma kada je naveo da Crna Gora traje samo 300 godina. Uskratio joj je sedam vjekova državnosti do dinastije Petrović-Njegoš.
Nova skupštinska većina i Vlada Crne Gore formirane su na osnovu koalicionog Sporazuma u kome je obećano sprovođenje reformi, prije svega u pravosuđu, da bi Crna Gora ubrzala pristupanje Evropskoj uniji.
Ako predsjednik Skupštine ne poštuje presude Haškog tribunala i ne poštuje međunarodno pravo, a ostali u vlasti to tolerišu, onda je jasno kakvo će biti pravosuđe pod njihovom vlašću.
Ako predsjednik Skupštine slavi tzv. Podgoričku skupštinu, onda je jasno koliko su on i oni koji su ga izabrali dobronamjerni prema Crnoj Gori.
Ako se predsjednik Skupštine i nova Vlada afirmativno odnose prema tami fašizma i nacizma iz Drugog svjetskog rata i 1990-ih, onda je jasno da oni Crnu Goru ne mogu ni približiti Evropskoj uniji. Evropska unija ne prima one čiji su „heroji“ na doživotnim robijama zbog genocida.
Preporučeno
Mandić je saopštio da treba misliti o budućnosti Crne Gore i dodao je da se u tu budućnost ide drugim putevima. S njegovom politikom i ideologijom ta budućnost i ti drugi putevi su, u stvari, sunovrat u tamni dio istorije.
