Piše: Srđan Perić

Bahata politička klasa je tri decenije gomilala imetak stvarajući tako zajednicu koja nije temeljena na solidarnosti, već na takozvanom “snalaženju” i “dođem ti – dođeš mi” filozofiji. Imajmo u vidu da naše društvo generacijama pokazuje tendenciju ka egalitarizmu, odnosno nekoj vrsti kohezije koja je bazirana na ideji socijalne pravde pa svako udaljavanje od nje donosi i neku vrstu otuđenja. Dakle, mada je ideja socijalne pravde upisana u Ustav, ona je bila suštinski odbačena od prethodne upravljačke garniture i to je značajnim dijelom rezultiralo padom povjerenja u državne institucije. Dodajmo tome i odsustvo bilo kakve spremnosti za istinski dijalog, te lakoća kojom bi nekog proglasili “izdajnikom”. Konsekvenca: zajednica se razara i povjerenje odlazi negdje drugo.

Potom smo dobili novu vlast, ali ne i suštinsku promjenu. Evo jednog znakovitog primjera: i dalje skupovi počinju rečenicama koje su varijacije na ono čuveno “hvala Vladi”, kao da Vlada ima neke svoje pare, a ne naše koje bi valjalo da raspoređuje tako da budemo što je moguće efikasnije i pravednije društvo. Kada tome dodamo i marketing u kome izvršna vlast samopromociju gradi i na rezultatima drugih grana vlasti, lako dolazimo do populističkih postavki u kojima više ne znate ko šta obećava, ko se čime hvali – a još manje ko je odgovoran za što. Naravno, u tom ambijentu nema spremnosti da se ponude parametri uspješnosti svog rada, a još manje da se podnese odgovornost ako se ne ispune. Umjesto toga imamo priče o nekakvim fantastičnim uspjesima koje običan čovjek ne vidi. Da li je to politički marketing ili samozavaravanje – zavisi iz kojeg ugla posmatrate.

Na političkoj sceni sada već imamo potpuno rastakanje ideje demokratije – ovaj parlamentarni saziv ne može, a što ne reći i ne želi do tropetinske većine nužne za izbor ključnih funkcija u pravosuđu, dok oko 30% građana želi političku ponudu koja nije nijedna od postojećih sa državnog nivoa. I umjesto da se ide na izbore upravo da bismo imali puni politički legitimitet i da takođe vidimo da li bi možda novi saziv mogao do podrške potrebne za izbor kljućnih pozicija u pravosuđu, aktuelna većina nastoji datum izbora prilagoditi onome što bi im dalo istraživanje javnog mnjenja kao po njih najpoptimalniji trenutak. Na tom putu sada već vidimo da nije nikakv problem kršenje Ustava i blokada institucija. Valja biti korektan, pa reći da ni prethodnoj većini to nije bio problem. Politička klasa svojom neodgovornošću nastavlja da erodira povjerenje u državne institucije. U takvom ambijentu svi gube, pa i mediji koji zbog polarizovanosti zajednice sve teže mogu do izbalansiranog pristupa.

Preporučeno

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

ĐEKA ZA STANDARD: Ujedinjenje svih Albanaca bilo bi dobra stvar, ali su trenutno male šanse za to

Umjesto suve kritike valja razmisljati kako do povjerenja prvo u to da je u Crnoj Gori demokratija moguća, a potom i da sistem može biti pravedan i funkcionalan. Za početak su prvi koraci izbori i insistiranje da se poštuje Ustav i zakoni. Zvuči nevjerovatno da insistirate da rukovodstva poštuju ono što sami donesu – ali to je naša trenutna pozicija. Moramo se učiti demokratiji od prvog koraka, a povjerenje u državne institucije graditi najčešće ispočetka.