Video
Za Crnu Goru je najopasnije, dodaje Perović, vezivanje za jednu zemlju. To vezivanje treba da bude isključivo za Evropsku uniju. Crna Gora, kako kaže, nema ekskluzivitet da sa bilo kojim međunarodnim činiocem ima loše ili srednje loše odnose, ali prioritet svih prioriteta ostaje Evropska unija.
Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić čestitao je Miloradu Dodiku Dan Republike Srpske, koji je Ustavni sud Bosne I Hercegovine proglasio neustavnim. Je li za vas to očekivano?
Perović: Apsolutno očekivano. Andrija Mandić nije uradio ništa novo u odnosu na ono što radi posljednjih 30 i više godina, on ili njegovi prethodnici iz partije koju predstavlja. Dakle, ne da je uvreda, nego je apsolutno najveća uvreda koja može da bude. Međutim, mi već nekoliko posljednjih godina svjedočimo o raznim uvredama, prije svega susjednim zemljama. Sjetite se, samo jedan od posljednjih događaja prethodne Vlade, kada su unaprijed datu i potpisanu podršku koja data Italiji za kandidaturu za EXPO, Abazović promijenio i dao podršku Saudijskoj Arabiji. To je skandalozno.
Andrija Mandić samim tim što je čestitao Dan Republike Srpske, je prekršio sve uzuse dobrosusjedskih odnosa. Posebno prema Bosni, koja je tradicionalno prijateljska prema Crnoj Gori. On nastavlja to što je radio, sada potpuno ogoljeno i potpuno otvoreno. Dodao bih da on preuzima ingerencije i Vlade i predsjednika države.
A kako će to uticati na naše odnose, zvanične odnose dvije države?
Perović: Kao što znate, pored Crne Gore najteža situacija u regionu je u Bosni i na Kosovu. U Bosni imamo čovjeka koji je potpuno eksponiran u rušenju te države, to je predsjednik Republike Srpske, koji svakodnevno doprinosi brzom urušavanju Bosne i Hercegovine. Naravno, centrala u Bosni i Hercegovini će biti uvrjeđena. Očekujem reakciju ministra inostranih poslova, koji je u nekoliko posljednjih nastupa pokazivao da ima nade da će spoljna politika Crne Gore da se mijenja.
Ali još je nema.
Perović: Nema je, naravno, i mi moramo da znamo da uvijek unutrašnja politika determiniše spoljnu politiku. Za sada, evo, prolazi već koji drugi ili treći dan, nema nijedne jedine reakcije.
Što nam to govori?
Perović: To je obeshrabrujuće, apsolutno obeshrabrujuće. Mislim da slijede vrlo tužni dan za Crnu Goru u narednom periodu. Kao što znate, trenutno bjesne dva velika rata, u Ukrajini i na Bliskom Istoku. Dva rata koja po žrtvama i zvjerstvima prevazilaze sve do sada viđeno, a koja imaju najdirektniji uticaj na zbivanja u regionu, pa i u samoj Crnoj Gori.
Kako će to, prema vašem mišljenju, uticati na nas?
Perović: Kako će uticati? Naravno, negativno. Kako može uticati? Crna Gora će početi polako da se izoluje, da se vezuje za režim u Beogradu. A upravo ono što je bio početak puta oporavka Crne Gore dugi niz godina, ne samo u posljednje tri godine, je bio promjena politike. Promjena politike i apsolutno vezivanje za Evropsku uniju. Predsjednik države je to u novogodišnjem intervjuu dosta jasno ponovio. Međutim, mi moramo da vidimo na dijelu šta se dešava. Kako će to da bude.
Diplomatski odnosi su zaista kompleksan posao u koji se vi razumijete veoma dobro. Komentarisali smo to što reakcije Vlade još nema. Međutim, kako izgleda ovo međunarodnoj zajednici? Pomenuli ste EXPO, vidjeli smo da je Mandić bio u izbornom štabu SNS-a sa Aleksandrom Vučićem. Sad je i zvanično sa funkcije predsjednika Skupštine čestitao neustavni dan jednog od bosanskohercegovačkih entiteta. Kako to izgleda kada se posmatra sa strane?
Perović: Djeluje onako kako čujemo glasove od Berlina do Zagreba, od Ljubljane do Skoplja i Pariza. Obeshrabrujuće. Crna Gora koja je bila na korak da se primakne Evropskoj uniji. Tokom prethodne Vlade, Crna Gora se nepovratno udaljila od toga. U ovom momentu tako djeluje.
Dakle, svi su zabrinuti šta se dešava sa Crnom Gorom. Svakodnevno stižu podrške iz raznih krajeva svijeta, ali i znak pitanja veliki šta će se dešavati sa Crnom Gorom. Kažem, diplomatska služba je vezana, posebno diplomatska služba u okviru ove vladajuće koalicije gdje partije iznose samo svoje interese koji su, nažalost, u posljednje vreme vidljivi, a kontra su interesa Crne Gore.
A ove akcije i reakcije koje vidimo trenutno, da li one mogu da ukažu na potencijalno tiho mijenjanje kursa crnogorske politike prema pojedinim zemljama?
Perović: Ono što je najopasnije za Crnu Goru je vezivanje za jednu zemlju, osim za Evropsku uniju. Kažem, i predsjednik Milatović i ovaj ministar Ivanović su nekoliko puta ponovili da je Evropska unija na prvom mjestu. Crna Gora nema ekskluzivitet da sa bilo kojim međunarodnim činiocem ima loše ili srednje loše odnose. I ja mislim da treba Crna Gora da se trudi i da popravlja odnose i sa Rusijom. Ali prioritet svih prioriteta ostaje Evropska unija. Evropska unija, prije svega Berlin i Pariz, pomno prate svaki korak.
Pomenuli ste izbore u Beogradu. Vidjeli ste sasvim jasne poruke, nikad jasnije da su ti izbori pokradeni, međutim nikome ništa. Vidjeli ste dešavanja u Banjskoj prije dva mjeseca kada se desio pokušaj terorizma državnog. Srpska vojska je bila okolo granice. Ništa, napada se Kurti. Vrlo čudnovato. Tako da je Crna Gora je u nezavidnom položaju.
Da li tom nezavidnom položaju i međunarodnom ugledu doprinosi i činjenica da nemamo ambasadore u više od 75 odsto ambasada, ni šefove misija u UN-u, Njujorku, NATO, Briselu? Šta nam taj podatak govori? Da li to pokazuje kompleksnost unutar crnogorskih odnosa u političkom smislu ili nezainteresovanost za naš imidž na međunarodnoj sceni?
Perović: Naravno, o tome se već duže vremena priča. To je nečuveno da već dugi niz godina mi nemamo od 40 tak predstavništava ambasada i misija, mi nemamo nego desetak ambasadora. Moje kolege i ja, više puta smo pominjali, naročito kolega bivši ministar Vlahović, da je nepojmljivo da Crna Gora u ovom momentu, kad treba da popravlja svoj imidž u svijetu nema ambasadore.
Nedavno sam u jednom tekstu pomenuo da će za sve ovo o čemu smo do sada pričali i o evropskom putu Crne Gore, prvi test biti upravo određivanje ambasadora. NATO ambasadori se određuju usaglašavanjem glavnih koalicijalnih partnera. Dugo je bila praksa takozvane diplomatske konsultacije kada se donosi odluka.
Ministar je taj koji koordinira, ali bez šefa države, bez šefa Vlade to nije moguće. E sad, šta će se dešavati ako recimo u Beogradu pošaljete ambasadora koji ne ustaje na crnogorsku himnu ili drži zastavu druge zemlje? Otvoreno postavljam to pitanje. Za nadati se da neće biti tako.
Proces imenovanja će potrajati. Vjerujete li da će biti lako u vezi sa postavljanjem ambasadora?
Perović: Prema zakonu o spoljnim poslovima, a ministar Ivanović je par puta ponovio da će se držati zakona, 70 odsto diplomata bi trebalo da budu profesionalni diplomati, a 30 odsto politička i druga imenovanja. To do sada ne vidimo i ne znam kako će se dešava dalje. Uplitanje politike je apsolutno vidljivo u svakoj pori crnogorskog društva.
Da li bi trebalo upravo to, taj zadatak postavljanja ambasadora da bude prioritet ove Vlade?
Perović: Premijer Spajić, koji se koliko vidim do sada, u ovom kratkom periodu, uglavnom se bavi ekonomskim pitanjima. A politiku vodi predsjednik Skupštine, ničim izazvano, i povremeno predsjednik Milatović uskoči sa nekim intervencijama.
Dakle, morate da znate, jedna od rijetkih značajnih ingerencija predsjednika države po crnogorskom ustavu je i saglasnost za ambasadore. Znači, može Vlada da mu predloži koga hoće, on može da odbije. Znači, sada treba vidjeti između kaolicionih partnera, ko će doći. Tu treba bar tri mjeseca. Znate, kad se odredi ambasador treba mu bar dva mjeseca za pripreme.
Hoće li imena koja bi trebalo da dobijemo, pokazati zapravo kuda ova Vlada želi da vodi Crnu Goru?
Preporučeno
Perović: To će biti svakako biti jedan od pokazatelja. To je interesantno, mi imamo mnogo negativnosti na unutrašnjem planu, ali zaista to kad se dođe do ambasadorskih imenovanja, to će biti vrlo jasan pokazatelj kuda Crna Gora ide.
