Usvajanje tog dokumenta u Skupštini Crne Gore, na kome su insistirale stranke vladajuće većine – Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Pokret Evropa sad i Demokrate, predstavljalo je prelazak „crvene linije“ što je za posljedicu imalo niz oštrih odluka iz jedine susjedne države i članice Evropske unije.

Spremnost za dijalog

Delegaciju Crne Gore na jučerašnjem sastanku predvodio je državni sekretar u Ministarstvu vanjskih poslova Periša Kastratović, dok je s druge strane stola bio njegov kolega Frano Matušić.

Kako je zvanično saopšteno nakon konsultacija koje nijesu dugo trajale, razgovaralo se o „stanju otvorenih pitanja“ između dvije države, a obje strane su „izrazile spremnost za otvoren i aktivan dijalog“.

“Pomaci u rješavanju otvorenih pitanja će pridonijeti ukupnim bilateralnim odnosima i daljoj integraciji Crne Gore u EU, što je u zajedničkom interesu. Dvije strane dogovorile su stalni kontakt po ovim pitanjima te je utvrđena okvirna dinamika sljedećih sastanaka”, navedeno je iz crnogorskog i hrvatskog ministarstva.

Sastanak dvije delegacije u Zagrebu (FOTO: Vlada Crne Gore)

Takođe su razmotreni dinamika rada i rješavanja problema, kako bi se što prije postigli konkretni rezultati.

Da li će ona podrazumijevati nekoliko mjeseci rada, do naredne međuvladine konferencije na kojoj bi trebalo zatvoriti neka nova poglavlja, ili godine pregovaranja, čak i nakon ulaska Crne Gore u EU, trenutno je potpuna nepoznanica.

Već duže vrijeme se u diplomatskim krugovima pominje „izostanak mjere“ u postupcima i izjavama najviših crnogorskih zvaničnika, ali je to postalo očigledno tek krajem prošle godine.

Nakon što su bili (jedno)glasni u usvajanju Rezolucije o Jasenovcu, predsjednik parlamenta Andrija Mandić, te lideri vladajućih stranaka Demokratske narodne partije Milan Knežević i Demokrata Aleksa Bečić dobili su diplomatski „crveni karton“ kvalifikacijom persona non grata u Hrvatskoj. Isto bi se dogodilo i sa premijerom Milojkom Spajićem, ali ga je spasila činjenica da bi u tom slučaju dvije zemlje u potpunosti prekinule diplomatske odnose.

Zato je činjenica da je upravo Hrvatska blokirala zatvaranje jednog od četiri pripremljena poglavlja u pristupnim pregovorima sa EU i to – poglavlje 31 koje se odnosi na vanjsku, bezbjednosnu i odbrambenu politiku, bila krajnja opomena da naša zemlja mora nešto radikalno promijeniti u odnosu sa tom nama susjednom državom.

Neposredno prije međuvladine konferencije o zatvaranju poglavlja, iz Zagreba je stigao non-pejper sa (neformalnim) zahtjevima za rješavanje pitanja koja ova država smatra otvorenim i za koje tvrdi da narušavaju odnose dvije države. Crnogorska vlada ga je skrivala od javnosti dokle god je to bilo moguće, ali je nakon hrvatske blokade jednog poglavlja to postalo besmisleno.

Hrvatski zahtjevi

Na listi od deset zahtjeva su, očekivano, usaglašavanje granice na moru kod rta Oštro i vlasništvo školskog broda „Jadran“.

Brod ,,Jadran” (FOTO: Vojska Crne Gore)

Prvi, iako samo djelimično usaglašen protokolom o privremenom graničnom režimu još 2002. godine i to sa tadašnjom Saveznom republikom Jugoslavijom, nije predstavljao problem skoro dvadeset godina. Što se tiče broda, problem nikada nije stavljan u prvi plan u odnosima dvije države, pa se nikome nije žurilo da to dovede do kraja.

No, iako su granica i brod „vidljive stvari“, susjedima danas mnogo veći problem predstavljaju otvorena pitanja iz vremena ratnih sukoba početkom devedesetih godina.

Tako je prvi zahtjev hrvatskog non-pejpera bio „osigurati pravednu i dostojnu naknadu svima koji su bili zatočeni u logorima u Crnoj Gori tokom Domovinskog rata“, čime bi svi logoraši dobili naknade koje nijesu samo simbolične.

Traži se i da se „otklone problemi koji koče održivo pomirenje i stoje na putu snažnije saradnje“, odnosno procesuiranje ratnih zločinaca (jer to još nije učinjeno za zločine na teritoriji Hrvatske), pitanje 14 nestalih osoba, adekvatno obilježavanje nekadašnjeg logora Morinj kao mjesta stradanja, gdje su bili zatočeni i mučeni hrvatski državljani – s obzirom na to da je ministar odbrane Dragan Krapović (Demokrate) najavio da natpis treba „zamijeniti prikladnijim, jer se na njoj spominje velikosrpska agresija na Hrvatsku“.

Hrvatska je negodovala i zbog preimenovanje bazena u Kotoru i to upravo po osobi koja je bila čuvar logoru u Morinju, gdje su logoraši bili ljudi iz tada okupiranog dijela Hrvatske, a tu se tek rješenje ne nazire, jer je riječ o odluci tamošnje lokalne vlasti.

I u non-pejperu je još jednom na površinu izašlo da su prosrpske stranke u vlasti glavni „remetilački faktor“. Čak i rušilački. Podsjeća se tu na protestnu notu iz oktobra 2023. godine koje je hrvatsko ministarstvo vanjskih i evropskih poslova uručilo zbog kampanje „Ponosni na svoje srpsko“ u kojoj su brojne osobe iz hrvatske istorije prikazane kao pripadnici srpske kulture u Crnoj Gori.

Jedina tačka u kojoj je za sad postignut koliki-toliki napredak jesu odnosi sa hrvatskom manjinom u Crnoj Gori, za koju je traženo da bude prepoznata kao autohtona nacionalna manjina i osigura joj se zaštita i očuvanje identiteta, uključujući obrazovanje i vraćanje imovine.

Nakon što je postalo izvjesno da će Hrvatska Crnoj Gori blokirati otvaranje jednog poglavlja u decembru prošle godine, predsjednik Vlade Milojko Spajić požurio je da prije konferencije Hrvatskom nacionalnom vijeću ustupi Dom kulture „Josip Marković“ koji je između dva svjetska rata bio Hrvatska čitaonica.

Gest za koji se pretpostavljalo da je akt dobre volje i popravljanja odnosa sa susjedima, u stvari je bilo (djelimično) ispunjavanje prvog u nizu zahtjeva sa non-pejper liste.

Višedecenijski problemi

Da su veze među zvaničnom Podgoricom i Zagrebom od nekada izuzetno dobrih stigle do svoje sušte suprotnosti zahvaljujući Rezoluciji o Jasenovcu, u potpunosti je potvrđeno tokom boravka ministra vanjskih i evropskih poslova Hrvatske Gordana Grlića Radmana. On se prije dvije sedmice u našoj zemlji zvanično susreo isključivo sa ovdašnjim kolegom Ervinom Ibrahimovićem i tada je najavljeno da će dvije zemlje početi da rješavaju višedecenijske probleme.

– Crna Gora i Hrvatska su partnerske države i saveznice, posvećene unapređenju bilateralnih odnosa i otvorenom dijalogu o svim neriješenim pitanjima, u duhu prijateljske i dobrosusjedske saradnje – navedeno je u zajedničkoj izjavi dva ministra.

Ibrahimović je dodao da je taj susret bio „dodatna potvrda iskrene posvećenosti otvorenom dijalogu o svim pitanjima od zajedničkog interesa“, te izrazio uvjerenje da „kao prijateljske, susjedne i savezničke države, Crna Gora i Hrvatska mogu doći do obostrano prihvatljivih rješenja za sva pitanja“.

S druge strane, Grlić Radman je istakao kako će se o svim neriješenim pitanjima razgovarati bilateralno, uz ocjenu da „Vlada Crne Gore pokazuje veliki interes za njihovo rješavanje“.

Ostaje da se vidi da li i najveći dio crnogorske vlade i partija koje je čine ima barem sličan stav. Ako bi nam za to reper bilo sve učinjeno i rečeno u protekle tri i po decenije, a naročito od 2020. godine do danas, teško da bismo ikada došli do rješenja, naprotiv.

Ostaje nada da će predstavnici Evrope i njenih institucija i ovog puta dobro „pritisnuti“ vlastodršce u Crnoj Gori prijetnjom da će povući svoju podršku i, samim tim, stotine miliona eura koje naša zemlja ne može da dobije na bilo koji drugi način.