Stanje u Crnoj Gori koje je vladalo u petak posle podne nakon sjednice Vlade bila je sveopšta zbunjenost. Niko nije znao da li je Vlada usvojila nacrt ugovora sa SPC, da li će se o tome opet odlučivati na novoj sjednici izvršne vlasti, da li je odluka sa te sjednice validna. Niko osim vjerovatno Dritana Abazovića.

A onda je u petak veče stiglo redovno saopštenje Službe za odnose sa javnošću povodom sjednice Vlade u kojem decidno stoji da je odluka donešena.

Sada je, sa ove kratke vremenske distance, još jasnije da je rijaliti šou koji je javnost mogla u petak da gleda, praćen političkim marketingom, strančarenjem i političkim pozerstvom, bila odlično odigrana, mora se priznati, prevara premijera Abazovića.

Naime, kada se nakon višesatne nazovi-rasprave konačno pristupilo glasanju, nacrt ugovora sa SPC podržalo je 13 članova Vlade, pet je izuzelo mišljenje, dok su tri predstavnika izvršne vlasti bila odsutna i premijer Abazović je proglasio da je odluka usvojena. Odmah je uslijedila reakcija potpredsjednika Vlade Raška Konjevića koji je podsjetio na dogovor predstavnika koji podržavaju aktuelnu manjinsku Vladu da se odluke od nacionalnog interesa moraju donositi kvalifikovanom većinom, što znači da je za Temeljni ugovor sa SPC neophodna podrška 14 članova Vlade.

Odgovor premijera Abazovića koji je uslijedio je papazjanija kontradiktornosti.

“Potvrđujem da je 13 ministara koji su glasali za više od dvije trećine onih koji su glasali na sjednici. Potvrđujem da se o pitanjima od nacionalnog značaja odluka donosi glasovima dvije trećine svih ministara ali ne mogu da potvrdim kako bi glasali ljudi koji nijesu ovdje. Ako bude trebalo za sedam dana će se glasati, samo da ne potcjenjujemo ni ovaj broj ljudi koji se danas izjasnio. Ja ne mogu da govorim u ime ljudi koji danas nisu ovdje, kako oni žele da glasaju”, rekao je Abazović.

Dakle, Abazović je prvo potvrdio da je odluka donešena i to kvalifikovanom većinom prisutnih članova Vlade, što je nonsens jer se odluke ne donose većinom prisutnih nego svih članova Vlade. Onda je potvrdio navode Konjevića da postoji dogovor da se o pitanjima od nacionalnog interesa glasa kvalifikovanom većinom i da će zbog toga ponoviti glasanje na novoj sjednici Vlade, ali je odluka ipak usvojena jer eto neće da ‘potcjenjuje ljude’ koji su glasali.

Izjava je toliko besmislena da svakome sa malo razuma diže krvni pritisak jer njome Abazović pokušava da ‘prevede žednog preko vode’, a stvar je sasvim prosta.

Ukoliko postoji dogovor da se odluke donose kvalifikovanom većinom, a Abazović je potvrdio da postoji, onda je za takvu odluku potrebno 14 glasova i ukoliko nema taj broj glasova onda odluka ne može biti usvojena zato što bi se neki ljudi našli potcijenjeni, a da ne pričmo o tome da se o istoj stvari ne može odlučivati dva puta, što je poznato čak i osobama koje nemaju diplomu Pravnog fakulteta.

Trik, koji je Abazović izveo, je u tome što dogovor o glasanju kvalifikovanom većinom nije prenesen u Poslovnik Vlade u kojem je za usvajanje odluke dovoljna prosta većina, a dogovor političkih subjekata, u pravnom pogledu, naravno nije iznad Poslovnika.To znači da je formalno-pravno odluka Vlade ne samo važeća, nego čista ko’ suza.

To što Abazović nije ispoštovao politički dogovor i što je prevario političke partnere koji podržavaju njegovu manjinsku Vladu je sasvim druga tema.

Bilo je više nego očigledno da Abazović pošto-poto želi da se odluka usvoji čak i po cijenu pada Vlade, koja mu je bila dobro poznata i prije petka.

Premijer je, inače, juče dao dva razloga zbog kojih bi pad Vlade bio loš za Crnu Goru – time bi došlo do jačanja ruskog uticaja u državi, a drugi je namjera pojedinih kriminalnih krugova da povrate političku moć, dodavši da posjeduje podatke Europola o povezanosti tih krugova sa pojedinim članovima Vlade, koje će otkriti ‘ako ga dovedu u tu situaciju’.

Dok je prvi razlog obična politička besmislica koja nije vrijedna komentara,drugi razlog je, pak, prvorazredni skandal. Predsjednik Vlade države koja želi da postane članica EU morao bi, prvo sa tužilaštvom a zatim i sa građanima, da podijeli te informacije a ne da ih koristi kao alat za političke ucjene.

Time je samo Abazović pokazao svoje pravo reformatorsko i evropejsko lice. No, i to je očigledno bila cijena koju je voljan da plati kako bi udovoljio SPC uz cijenu pada Vlade i etikete političkog prevaranta.

No, ne i poslednja. Odluka će dovesti do potresa unutar URE i bilo bi pravo čudo da potpredsjednica partije Jovana Marović ostane u toj stranci, kao i brojni birači, pa je sada vrlo vjerovatno da bi URA mogla da ima političku sudbinu partije u kojoj je Abazović započeo svoju političku karijeru – Pozitivne.

Preporučeno

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

ĐEKA ZA STANDARD: Ujedinjenje svih Albanaca bilo bi dobra stvar, ali su trenutno male šanse za to

TIVAT PRED NAJVEĆIM BEZBJEDNOSNIM TESTOM: Samit EU – Zapadni Balkan ne smije imati nijednu grešku

Cijene udovoljavanja SPC su dakle ogromne i vrijeme će valjda pokazati zašto je Abazović na njih pristao. Međutim, te cijene su minorne naspram cijene koju će zbog ove odluke Vlade plaćati država Crne Gora. V.K.