No, krenimo redom. Jučerašnja sjednica Odbora za bezbjednost Skupštine Crne Gore otkrila je jasno zacrtani plan da se Brđanin odstrani i na njegovo mjesto dovede neko podobniji za tu funkciju. Bivši premijer Dritan Abazović i bivši ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić se nijesu držali zakona “kao pijan plota”, pa su silu na sramotu ispratili Brđanina koji ih je tužio, a Upravni sud presudom potvrdio da je smjena bila nezakonita. Osim medijske halabuke i stigmatizacije da se Brđanin, između ostalog, što je predložio osumnjičenog Dejana Kneževića za pomoćnika direkotra, dvojac iz Ure je u vladinoj izjavi pred sudom ustvrdio kako Izvještaji o radu policije nijesu razmatrani na Odboru za bezbjednost, te se onda smatraju da nijesu prošli, što je, prema njihovom tumačenju dovoljno za smjenu.

Upravni sud je takvu tvrdnju pobio i ustanovio da je stvar potpuno drgačija, da su neraspravljanjem o Izvještaju u zakonskom roku od 20 dana zapravo taj Izvještaj prihvaćen, te naložio da se Brđanin vrati na posao.

Ovdje treba dodati jedan nonsens u moru nelogičnosti, da je osumnjičenog Kneževića zapravo postavio Adžić na predlog Brđanina, ali je bivši ministar apstrahovao svoju odgovornost i sve svalio na leđa direktora policije. To vam je kao da vas neko nagovori na krađu, vi ukradete, ali uhapse onoga koji vas je nagovorio i to na osnovu prijave onoga ko je ukrao. Ovakvu nakaradnu analogiju je imao dvojac iz GP URA u obrazlaganju potrebe da se Brđanin ukloni sa pozicije direktora Uprave policije. Naravno, ovdje treba dodati da je prezumpcija nevinosti Kneževića potpuno zaboravljena. Šta je takva zaboravnost pri očiglednom i brutalnom kršenju zakona? Kap u moru.

E sad da logiciramo. Ako je Adžić na sudu tvrdio da je Brđanin dobio otkaz zbog toga što skupštinski Odbor nije raspravljao o Izvještaju, te samim tim ocijenio ga neprihvatljim, zašto je juče prisustvovao Odboru za bezbjednost na kojem se raspravlja o istom tom Izvještaju koji, valjda, nije prošao?! Adžić je nakon jučerašnje sjednice Odbora slavodobitno rekao da je i ta odluka potvrda ispravnosti njegove bezbjednosne politike i opet se obrušio na sudove kako oni vode svoju politiku.

Dokaz da se “odstrijel” Brđanina vodi isključivvo iz političkih razloga je i još jedna činjenica.

Dakle, u Zakonu o unutrašnjim poslovima član 16. stav 4. piše da direktor Uprave policije u svrhu parlamentarne kontrole policije, nadležnom odboru dostavlja “Izvještaj Uprave policije o rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupciji“. To znači ono što piše, da Brđanin presavije tabak i čitko i taksativno referiše kako se policija borila protiv ORGANIZOVANOG KRIMINALA I KORUPCIJE. Jednostavno, ne piše da bi u tom Izvještaju trebao da ima par redaka o rezultatima borbe ili stavove o krivičnim djelima van organizovanog kriminala i korupcije.

E pazite sad, članovi Odbora koji su glasali za neusvajanje Izvještaja, listom, istakli su da je Brđanin mogao reći i šta misli o užasnoj tragediji na Cetinju kada je ubica Vuk Borilović u krvavom piru ubio 11 ljudi, ili o tome kako je policija reagovala prilikom građanskih protesta protiv ustoličenja mitropolita Crkve Srbije Joanikija. Ovo bi moglo da znači da članovi Odbora imaju više informacija, te da je ustanovljeno da su ova dva slučaja kvalifikovana kao organizovani kriminal ili korupcija?!

Naravno da to nema veze sa onim što je trebalo da piše u Izvještaju, ali je dobra priča za prodaju neukima da je Brđanin zaboravio da pomene ova dva događaja i još mnogo drugih, od saobraćajnih nesreća do maloljetne delinkvencije u periodu koji pokriva Izvještaj.

Uz sve ove nelogičnosti do kojih smo došli prostim logiciranjem, treba dodati i činjenicu da je Brđanin dostavio dva izvještaja uz propratna dokumenta na više od 150 strana, a da su članovi Odbora Izvještaje dobili dva ili tri dana prije sjednice, te da prosto toliko obiman materijal nijesu imali vremena ni pročitati, a kamoli analizirati i donijeti neke zaključke.

Idelano je bilo to što je, zbog stepena tajnosti, Odbor raspravljao o Izvještajima van očiju javnosti, u zatvorenoj prostoriji, te su mogli na miru i bez formalnosti da lamentiraju o potrebi jačanja borbe protiv kriminala.

Nakon ove ujdurme ostaje više pitanja. Jedno od njih je i zašto ministar Šaranović ili neko iz političke elite nije razgovarao sa Brđaninom i predočio mu neminovnost da zbog manjka političke podrške ne može ostati na čelu Uprave policije, te zatražili da se sam povuče, nego su, sada sa malo više maskiranja od onoga što je radio dvojac Abazović-Adžić, krenuli u navodno legalni obračun?

Uostalom, vladajuća većina je imala tačno osam načina da smijeni Brđanina ili bilo kojeg direktora policije. Jedan je ovaj preko Odbora za bezbjednost i sedam je onih koji se nalaze u Zakonu o službenicima i namještenicima.

Da budemo jasni, Zoran Brđanin kao persona u ovom slučaju nije važna, i na toj poziciji je mogao biti bilo ko. Važno je to što smo i dalje svjedoci činjenice da se stručnost ili nestručnost stavlja po strani, a politička podobnost biva jedino mjerilo vrijednosti. Sve to uprkos nedavnom obećanju i zaklinjanju da će se DPS praksa ukinuti, te da će institucije biti depolitizovane.