Popović: Abazović samo lutka na koncu, srpsko-ruske snage planiraju od Crne Gore napraviti novu Republiku Srpsku

Kako je došlo do poraza DPS-a Mila Đukanovića, je li Vam to očekivan rezultat?

– Ima tu više faktora. Jedan od faktora je zastarjelost te stranačke strukture, neminovne devijacije koje su se stvorile tokom decenija vladanja. S druge strane, riječ je o jednom sistematskom specijalnom ratu koji se vodio u Crnoj Gori, direktno, najbrutalnijim sredstvima u posljednjih pet godina od prvog pokušaja državnog udara, kad su demonstranti Demokratskog fronta htjeli da na silu uđu u Skupštinu Crne Gore.

Nakon pokušaja državnog udara na dan izbora 16.oktobra 2016. u režiji ruskih i srpskih specijalaca, do takozvanih protestnih litija Srpske pravoslavne crkve,  do, dakle, neposredno uoči izbora, Republika Srbija se svim svojim kapacitetima državnim, političkim, ekonomskim, obavještajnim, medijskim prije svega, se direktno umiješala u izbore u Crnoj Gori. Da vas podsjetim da su od Beograda do granica Crne Gore išle takozvane auto litije sa srpskim zastavama, da je nekoliko dana uoči izbora proglašen nekakav specijalni tim za očuvanje duhovne baštine Srba u regionu… Prije svega je dakle to bila jedna manipulacija koja je imala isključivo jednokratnu upotrebu, da bi se proveo dodatni pritisak na Crnu Goru . Da vas još podsjetim da je su i Bošnjacima koji su državljani Crne Gore, koji žive u Sarajevu, iz Republike Srpske postavljali barikade da ne mogu doći da glasuju.

U samoj Crnoj Gori te strukture popovske, direktno išle sa ikonama i krstovima i od kuće do kuće gdje su ti njihovi vjernici i kleli ih da ne smiju da glasaju za „nevjerničku vlast“.

Tako da, kad se sve uzme, dijelom je to je odraz jedne otrovne vlasti, ali s druge strane smo bili svjedoci jedne klasične agresije. Danas u 2020. godini, 30 godina nakon otpočinjanja rata u bivšoj Jugoslaviji velikosrpski fašizam istim metodama, istina sad bez tenkova i pušaka i mitraljeza, jer, Crna Gora je u NATO-u, a da nije tako, sigurno da bismo imali neke takve paravojne formacije u Crnoj Gori, srušio je jedan režim za koji kažu da je korumpiran i on jest u jednoj mjeri u kojoj su manje-više svi post komunistički režimi na Balkanu korumpirani, ali koji je uprkos svemu zagovarao sekularizam, multikulturalnost, građanski koncept države i prozapadnu političku orjentaciji.

Kad već pričamo o utjecaju Srbije i Rusije, koliko današnja događanja imaju poveznicu s tim što je Crna Gora članica NATO saveza?

– Pa naravno da imaju, imperije kao što Rusija žele sav svijet, one imaju svoje geopolitičke iluzije od kojih se teško odvajaju bez obzira na epohe, na promjene ideologije. Poslije svih nesreća koje su zadali i svojim susjedima i srpskoj naciji, koju su osramotili sa tim prljavim agresivnim ratovima, oni se ni do danas nisu odrekli te takozvane male velike Srbije i integrisanja kako oni kažu, srpskog sveta. U tom kontekstu je vođena cijela akcija jer ovdje nije riječ samo o promjeni režima.

Ovdje je prioritetan cilj strateški da se ponovo, u fazama, crnogorska nacija svede na nivo statističke greške da prestane da bude fizički subjekt, kako bi u sljedećoj etapi pripojili Crnu Goru kao drugu ili treću srpsku državu, koja bi imala tu stratešku ulogu, da bude podunavska i mediteranska zemlja. Ovaj rat nije samo za dominaciju nad geografijom Crne Gore, nego za pravljenje treće srpske države u kojoj bi nestali Crnogorci, a ostale manjine bi bile moneta za potkusurivanje sa statusom kakav imaju i u Srbiji i u Republici Srpskoj.

To je jedan zločinački projekat, koji se nastavlja, na nesreću Crne Gore i Crnogoraca i ostalih i na veliku sramotu međunarodne zajednice, koja  ponavlja iste greške iz devedesetih godina. Kad nije spriječila ni masakr u Vukovaru, ni genocid u Srebrenici, ni trogodišnje granatiranje Sarajeva. Danas također iza dolazeće vlasti stoje kriminalne strukture koje, iskreno, nemaju više ni potrebe da čine te masovne zločine. Međutim, ovih dana ste imali brutalne prijetnje Bošnjacima u Pljevljima. Isto se dešava u primorju, u Budvi, po ovim društvenim mrežama čujem da jednostavno prijete ljudima koji poslije dvadesetak godina napuštaju Budvu, evo jučer je u Nikšiću vatrenim oružjem, teško ranjen, Crnogorac, mladić crnogorske nacionalnosti koji je nosio majicu sa obilježjima crnogorskim. Dakle, u pitanju je jedan klasični fašizam, koji se desio u etapi.

S obzirom na to da iza ove strukture stoje opasne kriminalne grupe, koje su povezane sa radikalnim fašističkim strukturama u Srbiji, mogu se očekivati i likvidacije nekih javnih ljudi, novinara, političara i tako dalje, koji se suprotstavljaju tim novim oblicima fašizma, a koji se pojavljuju u Crnoj Gori.

Jako je važno napomenuti da je policija iz straha od budućih šefova i ministara potpuno paralisana i da faktički ne reaguje u mnogim napadima i nasrtanjima, tako da se stvara dodatni osjećaj nesigurnosti i straha u Crnoj Gori.

Andrej Nikolaidis je u jednom intervjuu upozorio na Andriju Mandića i na ratnog ministra Radovana Karadžića, ko sve stoji i krije se iza opozicije, ko napada Bošnjake u Pljevljima i ostalim dijelovima Crne Gore?

– Pa gledajte ja sad ne mogu da spekulišem, međutim stvoren je takav ambijent, to se mjesecima priprema, te litije su bile jedan način pritiska, meni je to u jednom trenutku ličilo na Ku Klux Klan sa tim krstovima, svijećama i ikonama… međutim, više ne nose svijeće ni krstove ni ikone, sad nose srpske zastave i crne četničke zastave, sad su zaboravili na boga na svetoga Savu i sve te mantre koje se mjesecima ponavljaju.

Ne treba biti previše inteligentan ni informisan da shvatite kako je cilj da Crna Gora postane nova Republika Srpska. S tim što u Republici Srpskoj više nema ni Hrvata ni Bošnjaka, a ovdje je riječ da nestanu Crnogorci.To je cilj i danas niko od tih nevladinih organizacija, niko od ovih ambasada u Crnoj Gori, niko nije ni jednu riječ rekao na tako brutalno negiranje jedne posebne nacionalne zajednice, istina malobrojnije, ali koja baštini vjekove svog postojanja.

U javnosti se nekako prometnuo kao lider opozicije sarajevski student Dritan Abazović, o kome se zapravo radi?

– Pa to je čovjek koji, pravo da Vam kažem, sad da ga sretnete na Baščaršiji, vjerovatno Vam ne bi ničim skrenuo pažnju. On je u izabran iz ovog kruga koncerna „Vijesti“, koji ima posebnu ulogu u svim ovim događanjima, još od 2015. godine: Prije toga su 2010.  Miodrag Perović i Žarko Rakčević, dva tajkuna koji su multimilioneri i čije familije su među pet najbogatijih u Crnoj Gori. stvorili Demokratski front od Nove srpske demokratije, kako bi oprali četničku biografiju Andrije Mandića, doveli iz Rima, bivšega Miloševićevog ambasadora, Miodraga Letića, koji civilizovano izgleda…

Nakon što je propala ta akvizicija sa Lekićem, formirali su jednu malu stranku, Pozitivnu Crnu Goru, na čelu sa ekologom Darko Pajovićem, koji ih je u kritičnom trenutku napustio i pridružio se građanskom bloku. Na kraju su našli ovoga maloga Albanca, koji je jedna lutka na koncu.

On je proizvod toga koncerna koji ima monopol u medijskom prostoru u Crnoj Goru. Cilj je bio, pošto srpska struktura ni na koji način ne može biti većinska na izborima, da se dio nezadovoljnih Crnogoraca, Bošnjaka… načinom na koji je vladao DPS, pripoje tom bloku. Stvorili su stranku koja je nominalno i reformska i ekološka, prozapadna… ali ona je stvorena kao pontonski most da bi dovela ove srpsko ruske strukture na vlast. I to su učinili, Dva glavna kreatora operacije su bivši podpredsjednik Đukanovićeve vlade Žarko Rakčević i profesor matematike Miodrag Perović, koji je bio udarna medijska pesnica Mila Đukanovića do negdje 2008. ili 2009. godine, i koji je bio porodični ortak, on i njegova sestra su se našli u Komercijalnoj banci sa bratom Mila Đukanovića, Acom Đukanovićem. Dakle, desio se sukob oko nekih neostvarenih ambicija u biznisu i tako dalje, međutim, oni su u tom trenutku, ne samo da su se okrenuli protiv vlasti nego su se okrenuli protiv države Crne Gore, i danas su oni dva glavna čovjeka.

Dakle, ne Amfilohije Radović, koji uz sve marifetluke i primitivizam i klerofašizam ne bi mogao srušiti tu prozapadnu građansku strukturu, da nije bilo Miodraga Perovića i Žarka Rakčevića. Oni su danas glavni kreatori, a Dritan Abazović je tu efemerna osoba koja, vjerovatno i kad bi htjela nešto, jednostavno mislim da nema sposobnosti…

Možda on sada shvaća da je jahao neosedlanoga konja, ali mislim da on više se ne pita.

Zanimljivo, ne znam jeste li pratili, ali u Republici Srpskoj su se opozicija i vlast udružili kada je u pitanju Crna Gora i kad su u pitanju reakcije na crnogorske izbore i događanja.

– To je notorno, nema tu ništa zanimljivo, više od pet ljudi u Banjaluci i 15-20 u Beogradu, što se tiče Crne Gore, svi imaju isto mišljenje. Dakle, za njih je Crna Gora srpska država i smatraju da politički i svaki drugi način treba biti dio Srbije, a to jedino može biti ako vladaju srpske strukture. Bez obzira jesu li fašističke ili su demokratske ili su komunističke, monarhističke ili kako god.

Dakle, srpsko društvo, većina srpske političke strukture nije izašla iz etničkog i kleronacionalnog.

Kako predviđate da će se ponašati nova vlast, koliko bi dugo mogli trajati i kakva je sudbina eventualnoga povlačenja priznavanja Kosova i statusa Crne Gore koji je osigurala ova sad već bivša vlast?

– Ja to ne znam, nemam nikakve proročke sposobnosti da mogu znati koliko će oni vladati, međutim u svakom slučaju, s obzirom na to da je Crna Gora malo društvo i da manje-više poznajemo sve te faktore, jer se svi međusobno poznajemo, ne očekujem ništa dobro.

Čak i kad bih apstrahovao ovu ideološku stranu, ovu stranu u koju će oni ići agresivno da, sljedeće godine na popisu bude što manje Crnogoraca, da uzmu sve one ključne strukture od Javnog servisa do Ministarstva kulture itd., u socijalno političkim stvarima ja mislim da će ta vlast biti vrlo vrlo nestabilna, oni nemaju iskustva u upravljanju, među njima je prisutna stalna napetost oko podjele kolača itd…

Ovo je heterogena skupina u svakom pogledu. Tako da, bojim se da Crnoj Gori slijedi scenario Bosne. Bosnizacija Crne Gore. Bivšoj vlasti se može stotinu stvari zamjerati, ali su uspjeli da održavaju neku stabilnost i neku predvidivost što je jako važno za svaku politiku, ali i za strana ulaganja.

Čuo sam od prijatelja iz Herceg Novoga da je drugi dan nakon izbora najveći broj turista pobjegao iz Crne Gore.

Jednostavno, bojim se da ova zemlja ulazi u jednu tešku i nesigurnu političku i svaku drugu priču.