Popović: Propuštene prilike su nam se obile o glavu

Antena M: 21. maja navršava se 15 godina od obnove nezavisnosti. Kada se osvrnete na put koji je Crna Gora od tada prešla, jeste li zadovoljni ili razočarani?

Popović: Crna Gora se bori na tom put već vjekovima, nekad manje nekad više uspješno, ali kontinuirano i uporno, što je najvažnije. Tako da vjerujem da imamo zašto biti zadovoljni i u ovih 15 godina od obnove nezavisnosti na referendumu 2006.

Sigurno da se moglo uraditi više, neke stvari, naročito identitetske, morale su biti riješene odmah nakon referenduma kada je postojao opšti konsenzus i euforija kako u državi tako i međunarodnoj javnosti. Međutim, ipak nešto što je prije samo tri decenije izgledalo nezamislivo ili kao san šačice nas suverenista, liberala, manjinskih naroda, danas živimo kao stvarnost. Imamo svoje ime, svoje simbole, jezik, evropsku valutu, građansku državu kojoj su većinski privrženi svi njeni narodi i vjere, što je ogromno dostignuće. Posrtaji se dešavaju ali vjerujem da su to prolazne pojave.

Antena M: Šta biste najprije promijenili?

Popović: Kako sam i naveo, vjerujem da se moralo na vrijeme raskrstiti sa nekim stvarima. Kao i svaki problem koji se gura pod tepih, on vremenom postaje sve teže i teže breme. Moralo se odmah po referendumu raskrstiti sa nekim lošim praksama nepotizma, korupcije i povlaštenih.

Nedodirljivih nije smjelo biti ako želimo da pravimo pravnu državu i društvo vladavine prava, slobodno i otvoreno. To je bilo veoma jednostavno. Zatim je bilo važno na početku definisati identitetska pitanja i odmah zaokružiti identitet obnovljene države sa njenim jezikom, crkvom i jasnim građanskim konceptom nacije. Propuštene su prilike koje su nam se obile o glavu 15 godina kasnije, ali u široj istorijskoj slici to shvatam kao lekciju koju ćemo, ako smo mudri, iskoristiti i usvojiti.

Antena M: Šta je po Vašem mišljenju za pohvalu?

Popović: Ipak je Crna Gora od jugoslovenske provincije, izgradila sebe kao modernu i prepoznatljivu i poželjnu evropsku državu i destinaciju. Gotovo da nema nikog u Evropi da ne zna za Crnu Goru, njene ljepote, more, planine. Crna Gora je uspjela od posljednje u onoj bivšoj državi, da se nametne kao lider u regionu u reformama, u životnom standardu, platežnoj moći i platama građana.

Uspjeli smo u nekoliko godina da iskoračimo nekoliko decenija koje smo zaostajali za modernim svijetom. Retrogradne sile koje nas vuku nazad snažne su i baš zato je taj uspjeh mnogo veći. Udareni su temelji koji su garant da će u budućnosti ovđe sazrijevati jedna savremena crnogorska država.

Antena M: Nerijetko se u javnosti može čuti rečenica “niko nam nigdje neće ponijeti državu”.  Smatrate li da je nezavisnost države Crne Gore nepromjenljiva ili pak ugrožena, budući da mnogi ukazuju na urušavanje građanskog koncepta države i tekovina 21. maja?

Popović: To je jeftini i neduhoviti pokušaj satire i cinizma, koji su nažalost prihvatili i neki najviši funkcioneri države poput potpredsjednika Vlade Abazovića. Pokušaj banalizacije jedne veoma složene i izazovne problematike.

Naravno da nemam iluziju da će neko da ponese Crnu Goru ili njenu istoriju i nepokretnu imovinu bilo đe pa ni u Srbiju. Međutim, okupacija mekom moći i skrivenom agendom mnogo je opasnija.

Uticajem na Vladu Crne Gore, preuzimanjem crnogorskih vitalnih državnih resora, preduzeća, uspostavljanjem monopola nad privrednim granama, pa i zakonsko preuzimanje kontrole nad crkvama, manastirima, istorijskim bogatstvom koje namjeravaju da predaju SPC sa centrom u Beogradu, Srbija faktički preuzima upravljanje većinom Crne Gore. Zašto bi išta nosili odavde kada je njima sve to potrebno baš ovdje, skupa sa izlaskom na more.

Dakle, neće nestati ime Crne Gore, ali oni žele da je vide kao protektorat, kao produženu ruku Srbije, slično kao entitet Republika Srpska u BiH. Takva Crna Gora može tako da se zove, ali suštinski to neće biti Crna Gora bez svojeg identiteta, građanskog duha i ideje slobode i antifašizma na kojoj je opstala.

Zato je ta politika mnogo opasnija od “nošenja države” a svaka banalizacija ove prijetnje je saučesništvo u podvođenju Crne Gore. S obzirom na to da je gotovo nemoguće promijeniti Ustav Crne Gore u dijelu državnog uređenja, suverenosti, državne teritorije, državnih simbola jer je potrebna potvrda na državnom referendumu, ako se za promjenu izjasni najmanje tri petine svih birača, oko 350.000 brine aktuelno urušavanje države.

A podsjećam da se ni ranije nije poštovao Ustav iz 1905. samo 13 godina kasnije je organizovana takozvana potpuno protivustavna Podgorička skupština, koja je 1918. ukinula našu državu a čije posljedice još trpe crnogorski narodi.

Antena M: Zabrinjavaju li Vas priče o raznim “non pejperima” i prekrajanju granica?

Popović: Nedavno je održan sastanak LIBSEEN mreže liberala Jugoistočne Evrope na kojem smo analizirali upravo “non pejper” koji se pojavio nedavno i govorio o prekrajanju granica na Balkanu.

Jasno je zauzet stav da su to neprihvatljive ideje koje se moraju odbaciti i u primisli, čak i iz oblasti medijskih spekulacija. Iskreno ne vjerujem da je moguće prekrajati granice danas, a posebno ne na način kako to navode razni tabloidi. Većina država regiona, uključujući našu su članice NATO saveza, neke i članice EU, praktično i nemaju nikakvih granica između sebe.

Druge države strijeme tom statusu i potpuno je besmisleno gubiti vrijeme na pomjeranje granica ako nam je glavni cilj da tih granica uskoro uopšte ne bude, kada budemo dio EU. Crna Gora sjajan je primjer na koji način se može urediti država i društvo kao građansko, multietničko, u kojem niko ne želi da prekraja granice, jer se svako osjeća udobno i većina osjeća ovo kao svoj dom. Možda je to recept i za države regiona. Kada bi uložili dio energije koji ulažu u tabloidne velikodržavne fantazije u pripremu građanskog koncepta države, bilo bi bolje svima.

Antena M: Kako vidite Crnu Goru za pet godina?

Popović: Crna Gora trenutno prolazi kroz teška i turbulenta vremena, ali izgleda neophodna.

Uvjeren sam da će ovaj period biti prilika da preispitamo neke okolnosti u koje smo se možda bili utopili pa nijesmo ni obratili pažnju na njih i shvatil njihov značaj ili opasnost. Vjerujem da će smjena vlasti doprinijeti društvenoj dinamici, jasnijem profilisanju svakoga na javnoj sceni ali i natjerati politiku da ponudi konkretnije odgovore na potrebe građana/ki.

Potrebno je i konsolidovati građanski blok koji bi nakon, vjerujem brzog pada ove Vlade preuzeo državu, sanirao štetu i pokušao što prije da je vrati na moderni i evropski kurs. Demokratija se konsoliduje, Crna Gora pokazuje da postaje zrela demokratija i sve priče o nesmjenjivosti vlasti, diktaturi i slično su pale u vodu.

Dali smo primjer regionu kako treba. To je naš uspjeh i zalog naše budućnosti u objedinjenoj Evropi. Ipak, pesimista sam da je moguće ostvariti standarde za ulazak u EU do 2025. kako je to bilo najavljivano ranije, očigledno je da smo 30. avgusta napravili veliki korak unazad, dobivši antievropsku klerikalnu vlast, ali izgleda da je Crnoj Gori bilo potrebno to bolno otrježnjenje.

Ipak nesumnjivo je da ćemo do kraja decenije ući u EU, vjerujem i susjedna Srbija a tada će mnogi sadašnji statusni i identitetski problemi naše države, ali i regiona, biti prošlost.