Video
Dok se sloganima na avionima nacionalne avio kompanije šalje poruka da je Crna Gora 28. članica, ne tako pozitivni sagnali stižu sa terena, smatra Andrea Popović iz NVO Mreža za evropske politike. Kako ističe, trenutni tempo ne garantuje da će se do kraja godine ostvariti zacrtani plan, a opasnost predstavlja i to što se, kako kaže, dio političke elite oslanja na iluziju da će geopolitički momenat nadomjestiti nedostatak reformi.
Ministarka evropskih poslova Maida Gorečević poručila juče je iz Brisela da vjeruje da je će Crna Gora na današnjoj Međuvladinoj konferenciji pokazati ne samo da ispunjava obaveze, nego i da se približava punopravnom članstvu do 2028. godine.
“Očekujemo tokom kiparskog predsjedavanja još dvije Međuvladine konferencije, vidjećemo kako će države članice reagovati, ali što se nas tiče uporedo radimo na zatvaranju svih poglavlja” poručila je ministarka.
Crna Gora formalno važi za predvonika u procesu pristupanja EU, a nakon današnje Međuvladine konferencije u Briselu, privremeno će biti zatvoreno 14 od 33 pregovaračka poglavlja. To, kako kaže Popović, jeste važan signal, ali u ovoj fazi pregovora formalna statistika, ističe, više nije najvažniji pokazatelj.
“Evropska komisija i države članice sada prije svega posmatraju političku stabilnost, funkcionalnost institucija i ono što u Briselu nazivaju track record, to jeste mjerljive i održive rezultate reformi u praksi, posebno u oblasti vladavine prava. Tu dolazimo do problema. Posljednjih dana iz Crne Gore nijesu slate poruke institucionalne sigurnosti, već poruke političke konfuzije. Aktuelna parlamentarna kriza u Crnoj Gori u Briselu se prije svega posmatra kao indikator institucionalne stabilnosti države, jer u završnoj fazi pregovora EU procjenjuje ne samo reformske zakone, već i sposobnost političkog sistema da ih sprovodi bez blokada”, kazala je Popović za “Dan“.
Napominje da gotovo svi politički akteri naglašavaju važnost evropske integracije, ali da to nije i stvarni institucionalni kapacitet.
“U našem procesu evropskih integracija i dalje ima previše političke improvizacije, a premalo institucionalne discipline da se reforme sprovedu do kraja” isitiče sagovornica.
Kada je riječ o tezi, koja se u posljednje vrijeme sve češće čuje, da je interes Brisela da Crna Gora uđe u EU, te da to diktira geopolitički momenat, Popović ističe da treba biti oprezan.
“Prethodna proširenja naučila su EU da prerani prijem država sa nedovršenim reformama stvara dugoročne probleme unutar same Unije. Mislim da se u dijelu političke elite pojavila opasna iluzija da će geopolitička vrijednost Crne Gore kompenzovati reformske slabosti. Neće. Geopolitika može ubrzati pažnju Brisela i povećati političku volju za proširenje. Geopolitika ne može zamijeniti presude u slučajevima visoke korupcije, efikasno pravosuđe, stabilan parlament i funkcionalne institucije”, navodi Popović.
Smatra i da tempo zatvaranja poglavlja nije takav da garantuje završetak pregovora do kraja 2026. godine.
“Predviđen je ogroman normativni i reformski teret za ovu godinu, kroz usvajanje više od stotinu zakona i više stotina podzakonskih akata. Zatvoriti 19 poglavlja za devet mjeseci je ogroman posao, čak i u politički stabilnim, to jeste idealnim okolnostima, a Crna Gora je trenutno vrlo daleko od takve faze. Poseban izazov je činjenica da među preostalim poglavljima nijesu samo tehnička, već i najosjetljivija poglavlja, prije svega poglavlje 23 i poglavlje 24, koja su srce nove metodologije proširenja i praktično određuju kredibilitet cijelog pregovaračkog procesa”, kaže Popović.
Integracije nisu PR projekat
Ukoliko Crna Gora, ipak, ne uspije da završi pregovore u planiranom roku, odgovornost bi prije svega bila na domaćim političkim akterima, ocjenjuje Popović.
Preporučeno
“Neuspjeh u trenutku kada EU ima najjači geopolitički interes za proširenje u posljednjih deset godina prije svega bi ukazivao na nedovoljnu političku sposobnost sistema da sprovede reforme. Najveći dio odgovornosti bio bi na vladajućoj većini i institucijama koje vode reformski proces. Evropske integracije nijesu politički slogan niti PR projekat, već najzahtjevniji proces transformacije države. Odgovornost postoji i na strani opozicije ukoliko parlamentarne mehanizme koristi prvenstveno kao instrument političke blokade”, zaključuje sagovornica Dana.
