Video
Pregovaračka poglavlja se zatvaraju, zakoni ubrzano usvajaju, ali se taj napredak još nedovoljno osjeća u dnevnom funkcionisanju institucija, ostvarivanju prava građana i građanki i sadržajnom učešću civilnog društva u donošenju odluka. Crna Gora jeste bliža članstvu u EU, ali to ne znači da je postala i demokratski zrelija država, saopštila je Mira Popović Trstenjak, koordinatorka programa Demokratizacija i evropeizacija u CGO.
Ovaj raskorak, navodi ona, dobija dodatnu težinu u globalnom kontekstu u kojem su, prema Godišnjem izvještaju EU o ljudskim pravima i demokratiji u svijetu za 2025. godinu, ljudska prava i demokratija u defanzivi širom svijeta.
“Izvještaj upozorava da pokušaje podrivanja demokratije sve češće prate dezinformacije, kontrola medija, ućutkivanje branitelja ljudskih prava i otpor pluralizmu. Zato je za Crnu Goru, u završnici evropskih integracija, presudno da zaštiti slobodu medija i kritički glas civilnog društva, ojača otpornost institucija na političke pritiske i učini odgovornost i vladavinu prava praksom, a ne samo načelima zapisanim u zakonima i strategijama”, kazala je Popović Trstenjk.
CGO podsjeća da Crna Gora, prema posljednjem dostupnom izvještaju Freedom House – Nacije u tranziciji 2024, ostaje svrstana među tranzicione ili hibridne režime.
“Položaj civilnog društva naglašava taj demokratski deficit. U Izvještaju EU za Crnu Goru za 2025. godinu navodi se da civilno društvo uglavnom djeluje u podsticajnom okruženju, ali nedovoljno sigurnom za kritičko djelovanje. Njihovo uključivanje u kreiranje politika je nedosljedno, zbog čega treba obezbijediti stvarnu saradnju Vlade i civilnog sektora”, kazala je Popović Trstenjak.
Istovremeno, kako ističe, CIVICUS Monitor prostor za građansko djelovanje u Crnoj Gori ocjenjuje sa 77 od 100 bodova, ali zemlja od 2018. ostaje u kategoriji suženog građanskog prostora, odnosno deklarativna otvorenost institucija nije prerasla u potpuno bezbjedno i podsticajno okruženje za kritičko djelovanje.
“I Izvještaju po zemljama o ljudskim pravima i demokratiji u svijetu konstatuje da su zakonodavni i institucionalni temelji zaštite ljudskih prava uglavnom uspostavljeni, ali da njihova djelotvorna primjena zahtijeva dodatne napore. Demokratske institucije funkcionišu relativno stabilno, ali ih politička polarizacija čini ranjivim na krize i blokade. Problem Crne Gore, dakle, sve manje je odsustvo propisa, a sve više njihova selektivna ili nedosljedna primjena”, napominje Popović Trstenjak.
Ubrzanje evropskih integracija ogolilo je, kaže, i problem kvaliteta zakonodavnog procesa.
“Nacrti zakona nijesu sistematski podvrgnuti procjeni uticaja i strukturiranim javnim konsultacijama, dok kontrola njihovog kvaliteta ostaje nedovoljno djelotvorna, na šta je ukazala i Evropska komisija u Izvještaju o vladavini prava za 2026. godinu. Razmjere zakonodavne hiperprodukcije ilustruje podatak da je Skupština tokom 2025. usvojila 201 zakon, od kojih čak 115 po hitnom postupku, dok je 2. februara 2026. za svega 87 minuta, bez rasprave u plenumu, usvojila još 25 zakona iz evropske agende, čiji su tekstovi sa pratećim materijalima obuhvatali 4.457 stranica. Takva praksa potiskuje kontrolnu ulogu Skupštine i ograničava mogućnost poslanika, stručne i zainteresovane javnosti da sagledaju sadržaj i posljedice propisa. Evropski napredak treba da se mjeri ne brojem, već kvalitetom usvojenih zakona, legitimnošću procesa u kojem nastaju i dosljednošću njihove primjene”, navodi Popović Trstenjak.
Posljedice isključivanja stručne javnosti posebno su, ističe, vidljive u sektoru bezbjednosti.
“CGO je od 2025. godine, samostalno i sa drugim NVO, upozoravao na manjkavosti predloga Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Zakona o unutrašnjim poslovima. Ti tekstovi su pripremani u tajnosti, bez javne rasprave, procjene uticaja na ljudska prava i usaglašavanja sa međunarodnim standardima. Problematična rješenja su usvojena u martu 2026, uprkos upozorenjima civilnog društva, opozicije i Evropske komisije da pojedine odredbe nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU. Tek nakon produbljivanja parlamentarne krize i dogovora vlasti i dijela opozicije od 7. jula, uz posredovanje Delegacije EU, pristupilo se izmjenama spornih rješenja. Ovaj slučj pokazuje koliko se institucionalne energije i političkih kriza bilo moglo izbjeći da je stručna javnost uključena onda kada se zakon priprema, a ne tek kada njegove posljedice postanu politički i ljudskopravaški problem, pri čemu ni sada nijesu otklonjeni svi nedostaci”, kazala je Popović Trstenjak.
Selektivnu primjenu zakona posebno, prema njenim riječima, ilustruje slučaj RTCG-a.
“U više sudskih odluka konstatovano je da je imenovanje Borisa Raonića za generalnog direktora nezakonito. U junu 2026. godine pravosnažno su osuđena četiri člana Savjeta RTCG-a zbog zloupotrebe službenog položaja prilikom njegovog reizbora 2023. godine. Iako Raonić nije bio obuhvaćen tim postupkom, odluka zbog koje su članovi Savjeta osuđeni omogućila mu je nastavak mandata koji i dalje obavlja. Problem je produbljen u julu 2026. godine, kada je Skupština o kandidatima za Savjet RTCG-a glasala pojedinačno, iako Zakon o RTCG-u propisuje odlučivanje o predlogu liste u cjelini. Time je obesmišljena i uloga ovlašćenih predlagača, među kojima su organizacije civilnog društva, koje bi morale imati stvaran uticaj na izbor članova Savjeta”, navodi Popović Trstenjak.
Sličan odnos prema zakonskim obavezama obilježio je, kaže ona, izbor članova Savjeta Agencije za audiovizuelne medijske usluge (AMU).
“Popunjavanje nedostajućih mjesta trajalo je oko 18 mjeseci u odnosu na zakonski rok, odnosno približno godinu od raspisivanja prvog javnog poziva, dok je Savjet radio sa svega tri od zakonom propisanih pet članova. Ni novi postupci imenovanja članova savjeta AMU i RTCG nijesu pokrenuti blagovremeno, a pratili su ih politički sporovi, osporavanje kandidatura i odstupanja od zakonskih procedura. Zakoni koji treba da štite nezavisnost medijskih institucija gube smisao ako se primjenjuju samo onda i onako kako odgovara parlamentarnoj većini”, kazala je Popović Trstenjak.
Demokratsku otpornost, ističe ona, dodatno nagriza jačanje nacionalističkih i revizionističkih narativa, uključujući veličanje osoba pravosnažno osuđenih za ratne zločine.
“Posebno brine talas javnih izraza poštovanja prema Ratku Mladiću nakon njegove smrti, uključujući one pojedinih javnih funkcionera u Crnoj Gori, iako je pravosnažno osuđen za genocid u Srebrenici i druge ratne zločine. Kada takve poruke dolaze sa javnih funkcija, a izostane jasna institucionalna i politička osuda, relativizacija zločina prestaje biti marginalni fenomen i dobija institucionalnu legitimaciju. Time se produbljuju podjele, ponižavaju žrtve, otežava suočavanje s prošlošću i podriva vladavina prava. Za državu koja želi članstvo u EU, jasan otklon od glorifikacije ratnih zločinaca, nasilja i nacionalističke retorike nije pitanje političke korektnosti, već elementarni demokratski i civilizacijski standard”, kazala je Popović Trstenjak.
Prema njenom mišljenju, Crna Gora danas ima istorijsku priliku da završi pregovore i postane naredna članica Evropske unije.
Preporučeno
“Ali članstvo ne smije postati zamjena za demokratizaciju. Demokratija se ne mjeri brojem zatvorenih pregovaračkih poglavlja, već snagom institucija kada treba ograničiti moć, zaštititi pravo, omogućiti kritiku i primijeniti zakon jednako na sve. Zato cilj Crne Gore nije samo da što prije uđe u EU, već da u EU uđe kao demokratski zrela država. U suprotnom, možemo administrativno zatvoriti sva poglavlja, a ostaviti otvoreno ono najvažnije – pitanje kakvo smo društvo izgradili”, zaključila je Popović Trstenjak ispred CGO.
