Video
Drugi dan nakon posljednje prekinute sjednice Skupštine Crne Gore poslanici opozicije još ne znaju koju im je mjeru „izrekao“ predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić. On je objavio u utorak na sjednici Parlamenta da poslanicima opozicije koji su blokirali rad Skupštine „izriče mjeru“, ali nije saopštio koju im mjeru „izriče“, već je kazao kako će o tome poslanici biti obaviješteni napismeno.
„Prvo bih zamolio režiju, da ne bih napravio neku grešku, da snimi sve ove ljude koji su izašli iz svojih poslaničkih klupa jer vam na osnovu člana 106 Poslovnika Skupštine Crne Gore, a zbog povrede rada na sjednici Skupštine, izričem vam mjeru o kojoj ćete biti, kao i ranije, naknadno obaviješteni pisanim putem“, kazao je u utorak Andrija Mandić.
Ako sadržina mjere nije odmah iskazana smatra se da mjera nije ni izrečena. Eventualno naknadno izricanje mjere odnosno njena konkretizacija predstavljalo bi kršenje propisa i zloupotrebu položaja i ovlašćenja jer Poslovnik Skupštine ne poznaje institut naknadnog odlučivanja o tome koja je mjera izrečena, reklo je Standardu više pravnih stručnjaka koje smo konsultovali.
ŠTO PIŠE U POSLOVNIKU SKUPŠTINE
Poslovnik Skupštine Crne Gore daje predsjedniku pravo da „zbog povrede reda na sjednici“, izrekne poslanicima mjere, i to opomenu, oduzimanje riječi ili udaljenje sa sjednice“. (Član 106 Poslovnika).
Narednim članom, 107, propisane su detaljno okolnosti pod kojima mjere mogu biti izrečene. Precizirano je da se opomena izriče kada poslanik govori, a da nije dobio riječ, kada govori na teme koje nijesu na dnevnom redu, prekida govornike, dobacuje, zadire u nečiji privatni život itd. ili „drugim postupcima narušava red na sjednici“.
Članom 109 su propisane okolnosti pod kojima može biti izrečena najteža mjera – udaljavanja poslanika sa sjednice. Navedeno je da se to čini nakon što poslanik ne poštuje mjeru oduzimanja riječi ili nastavlja da se ponaša kao i prije te mjere ili ometa rad sjednice. Stavom 2 ovog člana propisano je da se mjera udaljenja sa sjednice „može izreći poslaniku i bez prethodno izrečenih mjera, u slučaju narušavanja reda“.
Svi članovi Poslovnika Skupštine koji regulišu ovu materiju podrazumijevaju javno izricanje mjere na sjednici. Ukoliko mjera nije izrečena na samoj sjednici ona ne može biti izrečena naknadno, jer to Poslovnikom nije propisano, stav je pravnih stručnjaka koje smo konsultovali.
Dakle, Andrja Mandić, kao predsjednik Skupštine Crne Gore, ima pravo da opomene poslanike, da im oduzme riječ i da ih udalji sa sjednice, ali te mjere mora donijeti na samoj sjednici i iskazati ih. Eventualno naknadno izricanje „mjere“, što je najavio predsjednik Skupštine, ništavno je jer Poslovnik ne daje pravo predsjedniku Skupštine da naknadno izriče mjere.
Andrija Mandić je jednom, krajem decembra, izrekao poslanicima opozicije opomene i to je učinio pismenim putem, kako je i sada najavio, ali tada, po mišljenju pravnika koje smo konsultovali, nije prekršio Poslovnik jer je prethodno na samoj sjednici usmeno izrekao upravo mjeru opomene koju je kasnije dostavio i napismeno.
ŠTO MOŽE DA UČINI MANDIĆ, A ŠTO OPOZICIJA
Predsjednik Skupštine, i ako posegne za mjerom udaljenja poslanika opozicije sa sjednice, ne može da ih spriječi da uđu u plenarnu salu kada je na dnevnom redu glasanje.
Članom 110a Poslovnika propisano je da se mjera udaljenja sa sjednice primjenjuje na dan njenog izricanja i u narednih 15 dana zasijedanja Skupštine, s tim što poslanik kojem je ta mjera izrečena ima pravo da prisustvuje sjednicama Skupštine na kojima se glasa.
Prema tome, Andrija Mandić ne može da izricanjem mjere udaljenja sa sjednice, ako je izrekne u skladu s Poslovnikom, spriječi poslanike opozicije da budu u plenarnoj sali na sjednicama na kojima se glasa. To znači da oni mogu, ako tako odluče, ometati te sjednice.
Da li je moguće glasanje u situaciji da opozicija blokira rad Skupštine?
Do sada se opozicija okupljala ispred stola predsjedavajućeg, ali nije ni na koji drugi način ometala rad Parlamenta. Nije bilo fizičkog kontakta s predstavnicima vlasti, niti je opozicija oštećivala tehniku ili onemogućavala njeno funkcionisanje, što je viđeno i u Skupštini Crne Gore kada je sadašnja vlast bila opozicija, i u parlamentima dvije države našeg regiona.
Da li je u takvim okolnostima, u kojima bi opozicija nastavila da blokira rad parlamenta okupljanjem ispred stola predsjedavajućeg moguće organizovati glasanje pitanje je za predsjednika Skupštine i za opoziciju. Moguće je da jeste, ali bi to značilo da je parlament u potpunosti izgubio svoju svrhu.
STRANA ISKUSTVA – OD TUČA DO KREVETA U PARLAMENTU
Opstrukcija rada parlamenta nije tako rijedak vid djelovanja opozicije kako to danas želi prikazati crnogorska vlast. U parlamentima širom svijeta viđani su razni vidovi opstrukcije rada. Najpoznatiji je oblik, poznat još iz Starog Rima, opstrukcija predugim govorima. Danas za one koji to rade čak postoji i termin – filibusters. Rekord drži izvjesni Albert Gardiner koji je 1918. u Parlamentu Australije govorio neprekidno 12 sati ii 40 minuta. Drugoplasirani je neki Italijan sa nešto više od osam sati. Tu su dalje razni formalno-pravni oblici od izlazaka iz sale kada vladajući nemaju kvorum, do predlaganja velikog broja amandmana i interpelacija. Rekord drži Hong Kong gdje je 2012. za jedan zakon podnijeto 1.306 amandmana.
Na Filipinima je 1963. poslanik Roseler Lim odstojao 18 sati za govornicom (nije sve vrijeme govorio, zato ne drži rekord) čekajući da iz SAD doputuje jedan njegov stranački kolega koji im je bio potreban za glasanje kako bi imali većinu.
Ima i opstrukcije fizičkim aktivnostima. Tuče smo gledali najčešće u parlamentima postsovjetskih država i Južne Koreje. Vojslav Šešelj je 1994. u Skupštini krnje Jugoslavije čupao kablove mikrofona. U Hrvatskoj je prošle godine opozicija na jednoj sjednici satima lupala olovkama u poslaničke klupe. Prije 7-8 godina sadašnja kosovska vlast, a tadašnja opozicija predvođena Aljbinom Kurtijem iz Samoopredjeljenja, ometala je i prekidala rad Parlamenta više puta aktiviranjem suzavca u plenarnoj sali. Razlog je bila granica s Crnom Gorom.
Preporučeno
Najinventivniji ishod opstrukcije dogodio se 2011. u Ujedinjenom Kraljevstvu kada su laburisti dugim raspravama pokušali da odgode donošenje Zakona o sistemu glasanja u izbornim jedinicama. Osmog dana rasprave naređeno je da se u Dom lordova, koji poslanici nijesu napuštali, unesu kreveti na rasklapanje kako bi im se omogućilo da odspavaju malo i ležeći, a ne samo u poslaničkim klupama.
