Video
Neki od tih termina već pola godine važe za Skupštinu Crne Gore. Predstavnički dom građana prvo je sredinom marta bio raspušten, pa je jedan dio poslanika želio da ‘dokaže’ kako nije raspušten, pa je sada obezglavljen i blokiran.
Uskoro će dva mjeseca kako niko od poslanika ne ulazi u Skupštinu, niti se zna kada bi vrata plenarne sale uopšte i mogla opet biti otvorena.
Između dvije tačke – 50 dana
Podsjetimo, prva sjednica počela je 27. jula, ali je ubrzo prekinuta. Razlog je bio taj što je druga tačka na dnevnom redu bio – izbor predsjednika Skupštine.
Od tada je prošlo gotovo 50 dana, a nastavka nema ni na vidiku. U samom parlamentu niko se ne usuđuje ni da pretpostavi kada bi se to moglo dogoditi i tek se zna kako im se niko nije obraćao – ni povodom nastavka sjednice, niti povodom onoga što je predmet druge tačke.
Plate su lijepe, uredne, ne kasne…
I dok se tek poneko javno zapita gdje su i šta rade crnogorski poslanici i da li možda neko od njih katkad pomisli na eventualnu deblokadu parlamenta, zanimljivo je osvrnuti se na brojke u periodu od početka julske sjednice do danas.
Tokom avgusta su poslanicima iz novog saziva Skupštine isplaćene zarade u ravni od oko 45.400 eura, pri čemu je u pitanju njih 27 koji funkciju obavljaju profesionalno. Istog mjeseca, u svrhu zarada poslanicima iz prošlog saziva isplaćeno je oko 49.800 eura.
U tom periodu, trajanje plenarnih sjednica i svih odbora zbirno je iznosilo – nula sekundi.
Tokom avgusta je u arhivi Skupštine zavedeno svega sedam ‘eksternih’ akata, od kojih su šest bile – ostavke poslanika.
Pritom, gotovo je odmakla polovina septembra, a situacija je apsolutno nepromijenjena.
Kandidat poznat, ali – kada će postati predsjednik
Na pitanje kada bi Skupština najzad mogla početi da funkcioniše, u ovom momentu može se samo odgovoriti – kad se političari dogovore. O većini. I to onoj koja je potrebna i za izbor šefa parlamenta.
Prvo su to mjesto ciljali i iz Demokrata i iz koalicije “Za budućnost Crne Gore”. Nakon kraha pregovora sa Spajićem, iz ZBCG su kasnije – sticao se utisak – bili spremni da se zadovolje i potpredsjedničkim mjestom.
I na kraju je Spajić, na sjednici Glavnog odbora PES na kojoj je i otpisao ZBCG, saopštio ono što je već bilo izvjesno – kako će kandidat za predsjednika Skupštine biti Aleksa Bečić.
Doduše, saopštio je tada Spajić i kako ima većinu od 44 poslanika, pa od nje do danas nema ništa. Po svemu sudeći, tako je i sa Bečićevom kandidaturom, koja je ‘na čekanju’ i zavisi od širih procesa, odnosno od pregovora o formiranju Vlade.
Podsjetimo, Bečić je funkciju šefa parlamenta obavljao od avgustovskih promjena 2020. do početka prošle godine.
Bečić u potrazi za većinom, ako je u međuvremenu ne nađe Spajić
Prošle sedmice, dio medija prenio je informaciju o tome kako Bečić ne želi da presudan glas za njegov izbor obezbijedi bilo ko sa liste “Zajedno”. Ipak, osim ako nije u pitanju mali propagandistički manevar, nejasno je otkud uopšte takva tvrdnja jer – glasanje o predsjedniku Skupštine je tajno.
No, u njegovom slučaju, 41 glas je moguć i bez onih sa lista “Zajedno”, “Za budućnost Crne Gore”, te poslanika URE i Socijalističke narodne partije. Ipak, za to bi mu bila potrebna podrška svih 24 poslanika koji su bili na listi PES, šestoro iz Bošnjačke stranke, trojice sa dvije albanske liste, Adriana Vuksanovića iz Hrvatske građanske inicijative, te sedmoro Demokrata – među kojima je i on sam.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da Spajić u okviru pregovora o formiranju Vlade dođe do jasne većine, koja bi ujedno bila dovoljna i za izbora predsjednika Skupštine.
Bili su u koaliciji, no URA je sada rezervisana
Ne bude li sljedećih dana izvjesno kako Spajić ima jasnu većinu, a ukoliko je deblokada Skupštine cilj kojem teže, Bečić bi morao da se okrene na neku drugu stranu. Demokrate baš i nijesu u ljubavi sa SNP-om, od ZBCG je za očekivati da bi izbor predsjednika Skupštine uslovila i pitanjem Vlade, pa nije ni čudo što se posljednjih dana tu i tamo pomene URA – sa kojom su Demokrate i bile u predizbornoj koaliciji.
“Ako bude potrebe za bilo kakvim dodatnim konsultacijama, po bilo kom pitanju, naša adresa je poznata”, prvo se tim povodom za Vijesti oglasio Mileta Radovanić iz URE.
Nakon toga smo čuli i stav Dritana Abazovića.
“Nijesmo sa Demokratama vodili razgovor o tome, nijesmo od njih dobili nikakav zahtjev, oni su imali drugu pregovaračku platformu i ja im želim sve najbolje. Morali bismo da porazgovaramo o tome”, kazao je on.
Onda je, već tipično, uspio i donekle cinično da upita otkud to da se neko interesuje za podršku URE.
“Rekli su sve je gotovo, evo je Vlada prije avgusta, onda da će biti većina sa 49, sa 54, sa 154”, dodao je Abazović.
Građani na posljednjem mjestu
I dok sedmice odmiču pri čemu se, izuzev hiperprodukcije saopštenja, formalno ništa ne dešava, dom građana već dugo je potpuno nefunkcionalan.
Onaj je prethodni saziv u posljednjim mjesecima mandata povremeno ‘zasijedao’ bez ikakvog efekta i težine, a članovi novog gotovo da su duže bio na koktelu u skupštinskom holu nego u klupama.
Preporučeno
Sve to, zajedno sa načinom na koji se pregovara o novoj vlasti, uz crteže i WhatsApp poruke u kojima se jedino nižu funkcije, čini se da najbolje govori o tome u kojoj su mjeri građani u fokusu djelovanja političkih elita.
