Video
Duboko podijeljena Crna Gora suočava se sa trećim ljetom sveopšteg sunovrata, koji je najmanje političkog karaktera.
Prikrivajući se iza imena partija, sebi dajući kredibilitet za istupanje u ime jednog dijela naših sugrađana, Vučićevi ideološki saborci disciplinovano vrše misiju urušavanja građanskog društva.
Da bi srušili crnogorsko građansko društvo, slanjem poruka sa nečasnom pozadinom, političke ispostave sebi grade položaj, skrivajući se iza istorije, kulture i tradicije jednog naroda. Međutim, upravo to je zamka u koju treba da se upecamo svi mi koji ne pristajemo da pripadamo destruktivnim vrijednostima.
Da bi se urušilo građansko društvo, destruktori moraju napasti nacionalne manjine, kao najbitniji činilac građanskog karaktera. Takvim činjenjem, namjera je stvoriti netrpeljivost kojom bi se, u atmosferi tjeskobe i nečasnih ciljeva, pripadnici manjinskih naroda odagnali od svoje domovine. Rijetki poslušnici bi, pod izgovorom golog opstanka, morali pristati na takav sistem, koji će ih polako asimilovati u grupu jednoumnosti, retrogradnosti i poslušnosti.
Kreatori nedobronamjernosti skrivene iza lika i djela mračne prošlosti, zaboravili su da je Crna Gora svoje građansko društvo krunisala prije više od 100 godina. Najvećim pravnim aktom, kodifikovana je jednakost među građanima, iako je građansko društvo u Crnoj Gori već odavno bila zbilja. Naime, još prije 1878. godine, kada je bilo izvjesno da će Kolašin pripasti Crnoj Gori, poslata je poruka njegovim stanovnicima, da su na novoj crnogorskoj teritoriji oni ravnopravni građani, pod uslovom priznanja crnogorske države. Tim potezom je, u vremenima znatno manjeg stepena civilizovanosti crnogorskog društva, ugrađena još jedna cigla u zidove crnogorske građanske državnosti.
Kada je crnogorska kruna pala, u momentima nesrećnog ukidnja crnogorske državnosti, manjine su ostale na nemilosti sljedbenicima ideja koje danas slijede pripadnici podaničke politike. Desile su se mračne stranice zajedničke istorije, kojoj kumuju oni koji su neku godinu kasnije mahali crnim barjacima, pozivajući se na potrebu izmirenja dugova prošlosti. Na svu sreću, takvi pokreti su poraženi opštenarodnom revolucijom, no njihove ideje su ostale da žive do danas. Sljedbenici takvih ideja, obično dobri interpretatori riječi njihovih učitelja, nastoje stvoriti zabludu pod čijom će krinkom realizovati mračne snove svojih prethodnika.
Takve zablude su vrlo često ogoljene grafitima, porukama netrpeljivosti, veličanjem zločinaca i paljenjem zastava. Kohezivni faktor njihovim ideološkim pratiocima ostala je mržnja – mržnja prema različitom, prema slobodoumnom, prema prosvijećenom.
Postavlja se pitanje, šta poslije mržnje? Nesumnjivo je: “Što se u mržnji rodi – u mržnji i strada.” Tako će i ideja mržnje prema crnogorskom građanskom društvu stradati u sopstvenoj zlobnosti, ali onog momenta kada se naše reakcije ne budu mjerile oštrinama, već djelima.
Oštrina naših reakcija neka bude ljubav prema svim našim različitostima koje su izgradile državu Crnu Goru, a koje će kulminirati našim konačnim ujedinjenjem u borbi za očuvanje Crne Gore, svih njenih naroda.
Do tada, nemojmo bivstvovati po njihovom šablonu. Nas je ujedinila ljubav. Njih će sa nama pomiriti ljubav.
Preporučeno
Ime naše ljubavi je Crna Gora.
