Generalna skupština izjasniće se danas o prijedlogu da se 11. jul proglasi “Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici“. Glasanje je zakazano za 16 sati po srednjeevropskom vremenu, a Puljić očekuje da većina zemalja podrži ovaj dokument.

” Očekujem da će Nacrt rezolucije o genocidu u Srebrenici biti usvojen uz dosta uzdržanih, ali pošto se oni ne broje – nisu ni bitni. Potrebna je natpolovična većina od onih koji su prisutni na zasijedanju. UN ima 193 zemlje-članice, ali nikada nijedno glasanje nije okupilo više od 150 zemalja. Ja očekujem manji broj prilikom glasanja o ovom dokumentu”, istakao je on.

“KOPRCANJE” PRED BEOGRADOM

Narativ da se Rezolucijom, čiji su predlagači Njemačka i Ruanda, srpski narod proglašava genocidnim potenciraju predsjednici Srbije Aleksandar Vučić, bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik, ali i čelnik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić.

U konačnom Prijedlogu rezolucije se, međutim, ne pominju ni Srbija, ni srpski narod, niti nacionalna pripadnost osuđenih za genocid u Srebrenici, među kojima su Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Radislav Krstić.

Ipak, kako bi izbjegla kritike zvaničnog Beograda, Vlada Crne Gore je na prijedlog teksta uputila dva amandmana koji podrazumijevaju individualizovanje krivice za genocid u Srebrenici, ali i insistiranje na striktnom poštovanju Dejtona. Nakon usaglašavanja i izmjena, uvršteni su, ali u preambulu predloga, što znači da ne predstavljaju sastavni dio dokumenta.

Premijer Milojko Spajić proglasio je odluku UN-a pobjedom crnogorske diplomatije i korakom ka pomirenju unutar Crne Gore, ali i regiona. Međutim, Puljić ne dijeli njegov stav.

” Nema tu ničije pobjede niti poraza. Genocid je u UN-u pravna kategorija, a ne osuda jednog naroda ili neke zajednice. Daleko od toga. Toga apsolutno nema u Nacrtu rezolucije. Crnogorski amandmani su, ponajprije, napravljeni za domaću upotrebu s porukom – kao država smo priznali genocid u Srebrenici, ali se kao nešto „koprcamo“ da ne naljutimo do kraja Beograd. Ima razlike od originalnog prijedloga, ali u UN-u nikada nijedan prijedlog ili amandman nije prošao bez izmjena. Sve u svemu, ide se na pojedinačnu krivicu što se podrazumijevalo i bez amandmana. Drugi amandman je, kroz veći broj razgovora u svjetskoj organizaciji, okončao kao jedna benevolentna rečenica”, ocijenio je naš sagovornik.

OTVORENA PITANJA

Dio stručne javnosti u Crnoj Gori amandmane Vlade ocijenio je kao izraz lojalnosti Vučićevim ciljevima. Ipak, predsjednik Srbije potez zvanične Podgorice tretira kao “odvratnu igru i perfidni trik”, poručujući da će se nakon glasati vidjeti ko su prijatelji njegovoj zemlji, a ko samo partneri.

Na Spajića se vrši pritisak i od prosrpskog bloka u Crnoj Gori da ne podrži Prijedlog rezolucije, a lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević javno je izrazio očekivanje da će naša država “makar biti uzdržana” prilikom glasanja u Generalnoj skupštini UN.

Zbog cjelokupne situacije i stvorene atmosfere, Puljić takođe dovodi u pitanje izjašnjenje Crne Gore o predmetnom dokumentu.

” Crna Gora nije kosponzor. Hoće li na samom glasanju biti za ili suzdržana to su pitanja koja ja vidim. Ovo će glasanje na neki način odrediti političku, prije svega vanjskopolitičku, budućnost Crne Gore. Cijeli će svijet vidjeti gdje je Crna Gora, na Zapadu ili pak u BRICS-u. Pri tome mislim na mentalno stanje, a ne članstvo. Možda će neke zapadnoeropske zemlje htjeti Crnu Goru „pogurati“ da što brže uđe u EU kako ne bi u potpunosti otišla ka Rusiji i Srbiji. Sve su to otvorena pitanja. Odgovore na njih će biti lakše dobiti kada Vlada Crne Gore postane manje podijeljena. A, to nije lak zadatak”, naglasio je Puljić.

Na pitanje može li usvajanje rezolucije o Srebrenici ugroziti regionalnu stabilnost, Puljić odgovara da ne vjeruje u tu mogućnost.

” Sumnjam. Jedno je retorika iz Beograda, Banja Luke i od nekih iz Podgorice, a drugo je realna situacija na terenu. Aleksandar Vučić i Milorad Dodik mogu, potpomognuti Rusijom, pokušati da destabilizuju situaciju na isti način kako to godinama čine”, zaključio je Puljić.

MORALNA DUŽNOST

Finalni tekst rezolucije o Srebrenici poziva se na odluke Ujedinjenih nacija i na presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu i ima sedam tačaka.

Dokumentom se bezrezervno osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici i podstiču države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, kroz svoje obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa, takođe u znak sjećanja, u cilju sprečavanja revizionizma i pojavljivanja genocida u budućnosti.

Rezoluciju su kosponzorisale 32 zemlje, među kojima su Amerika, Francuska, Turska, Velika Britanija, Luksemburg, Austrija, Švedska, Italija…

Od zemalja regiona kosponzori su: Bosna i Hercegovina, Albanija, Hrvatska, Sjeverna Makedonija i Slovenija.

Više od 100 nevladinih organizacija i 340 građana Crne Gore, uključujući i brojne javne ličnosti, podržalo je inicijativu da Crna Gora kosponzoriše rezoluciju o genocidu Srebrenici, navodeći da bi to bio dostojan izraz poštovanja prema žrtvama tog zločina i odgovoran odnos prema budućnosti.

Poziv Vladi da to uradi, prije svega, iz moralnih razloga i izražavanja dužnog žaljenja zbog toga što je u Srebrenici u nekoliko dana jula 1995. godine strijeljano više od 8.300 civila od kojih 600 djece, nije urodio plodom.

Rezolucija o Jasenovcu nije u skladu s istorijom i karakterom Crne Gore

Podnošenje Prijedloga rezolucije o genocidu u Jasenovcu u skupštinsku proceduru, prema Puljićevom mišljenju, govori da se Crna Gora podanički odnosi prema Srbiji što, napominje, nije u skladu s istorijom i karakterom Crne Gore. Stava je da ovaj potez može uticati na put Crne Gore ka Evropskoj uniji.

” Ja na to gledam kao na neku vrst poniženja. Zašto bi Crna Gora tražila genocid u Jasenovcu, a ne Srbija? Vrlo kratkovidna politika u Podgorici koja se može obiti o glavu tamošnjoj Vladi na putu ka Evropskoj uniji. Za strašne zločine u Jasenovcu je odgovarao i to životom veliki broj ljudi, odmah nakon rata. Ja lično nemam ništa protiv da neto potegne to pitanje kao pravnu kategoriju u UN-u, ali prije toga barem dva međunarodna suda treba da donesu presude o počinjenom genocidu, kao u slučaju Srebrenice. Onda se može dalje. Ako to neto želi, neka radi na tome, ali treba biti svjestan da će biti potrebno mnogo vremena i novaca da se dođe do faze da se to dovede do UN-a”, poručio je Puljić.