Pusić: Crna Gora postaje jedina nestabilna tačka na Jadranskom moru

– Mislim da nastupaju teški dani za Crnu Goru. Ovo je rezultat koji je po volji i Rusije i Vučićevog režima u Srbiji; rezultat koji ozbiljno dovodi u pitanje i samostalnost i suverenost Crne Gore, svakako i njen evropski put – kazala je Vesna Pusić, dodajući da će, kao ,,zemlja potpuno vezana za Srbiju“, a u kontekstu geopolitičkih interesa Rusije, Crna Gora biti ,,jedina točka na Jadranskom moru koja nije stabilna“.

Nešto manje od mjesec kasnije, Vesna Pusić za Pobjedu objašnjava zašto bi budućnost Crne Gore mogla biti tako mračna.

– Političke stranke i osoba koja je pobijedila na predsjedničkim izborima u Crnoj Gori nisu odlučne da brane neovisnost i suverenost države. Također, pitanje je jesu li zainteresirane nastaviti evropsku orijentaciju zemlje i njenu pripadnost zapadnom savezništvu – kaže Vesna Pusić za Pobjedu.

Konstatuje da je, nažalost, ova politička orijentacija bila vidljiva već po prvim izjavama i potezima novoizabranog predsjednika.

– Crna Gora je prošla kroz komplicirane procedure i situacije da bi se danas dovela u poziciju obrane svog suvereniteta i svoje neovisnosti. Ne zaboravite, pritom, da je odnos vlasti i opozicije uvijek bio problematičan – ističe Pusić.

POBJEDA: U kojem smislu problematičan?

PUSIĆ: Mislim da između bivše vlasti i nekadašnje opozicije nikada nije bilo sučeljavanja političkih stavova spram, na primjer, različitih aspekata socijalne politike, poreskog modela ili tema uobičajnih u politici, već je to uvijek bio sukob između onih koji zagovaraju i brane neovisnost i samostalnost Crne Gore i onih koji su u konkretnom slučaju u funkciji politike Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića. Dodatno je još opasnije to što nekadašnja opozicija a sadašnja vlast slijedi politiku i interese ruskog predsjednika Vladimira Putina.

POBJEDA: Što je sve uznemirujuće u potezima i porukama novoizabranog predsjednika?

PUSIĆ: Prvo, ne razumijem izjavu da je Srbija za Crnu Goru ,,mnogo više od susjeda“. Što to točno znači? Nitko od nas za onoga drugoga nije ,,mnogo više od susjeda“. Naprosto, mi smo susjedi, izuzev ako nemate drugu ideju.

Drugo, novoizabrani predsjednik zagovara ,,Otvoreni Balkan“, što direktno podriva crnogorsku suverenost i njen deklarirani put u EU.

POBJEDA: Koji su sve faktori, po Vašem sudu, uticali na to da danas ponovo budu poljuljani opstanak i državna samostalnost Crne Gore?

PUSIĆ: Tri su faktora na to utjecala: Rusija, Srbija i podijeljenost javnosti i političkih elita u Crnoj Gori. O toj podijeljenosti postoji dugačka povijest, što je općepoznata stvar. Međutim, nisam očekivala da će antidržavna opozicija, a trenutačna vlast, biti tako snažna; istodobno, još manje sam očekivala da će u političkom miljeu Crne Gore biti tako malo otpora destrukciji države.

Mene, dakle, nije šokirala ruska politika prema Crnoj Gori; ona mi je jasna. Rusija nema mnogo saveznika, a Crnu Goru s pravom vidi kao najslabiju točku u NATO sigurnosnom okruženju Jadranskog mora. Kada je riječ o Crnoj Gori, jasna mi je i politika Srbije.

POBJEDA: Što Vam je jasno u politici Srbije?

PUSIĆ: Zar iz SPC nisu poručivali da je odnos Srbije prema Crnoj Gori na mikroplanu sličan odnosu Rusije prema Ukrajini? Jesu, naravno. Sa druge strane, koliko god službeni Beograd to demantirao, Kosovo je suštinski samostalno; sa više ili manje muke uskoro će se postaviti na noge i opstati kao samostalna država.

Što će biti sa Bosnom i Hercegovinom i koliko snažno će EU i SAD pritisnuti i onemogućiti secesionističke ideje i planove Milorada Dodika – a sva je prilika da hoće – to ćemo još vidjeti. Ostaje Crna Gora. Što Srbija planira sa Crnom Gorom?

POBJEDA: Zašto kažete da su Vas šokirale crnogorske opozicione stranke, što ste očekivali?

PUSIĆ: Predsjednički izbori bili su posljednji u nizu nesrećnih događaja: posljednje dvije i pol godine, nestanak države Crne Gore odvija se praktično pred očima javnosti. Oni koji su nedvojbeno zagovornici suverenosti i neovisnosti države Crne Gore i njezine evropske i demokratske orijentacije nisu samo u jednoj stranci, već u njih nekoliko. Kao i u civilnom sektoru. Iako su u opoziciji i u parlamentu i u političkom ambijentu Crne Gore, tako se ne ponašaju.

POBJEDA: Kako se ponašaju?

PUSIĆ: Cilj opozicije uvijek je doći na vlast. Međutim, svi koji su godinama i decenijama bili na vlasti ili pri vlasti, tijekom posljednje dvije i pol godine nisu radili gotovo ništa čime bi pokazali da su ozbiljna opozicija i da ponovo žele preuzeti državno kormilo: nisu u dovoljnoj mjeri kritizirali vlast, nisu je napadali, nisu dovodili u pitanje njihove veoma sporne odluke, nisu stvarali saveze i koalicije između sebe kako bi se borili za svoju zemlju. Umjesto toga su se, ili to bar tako izgleda iz vana, ponašali kao da su još vlast, pa moraju pokazivati veliko razumijevanje za opoziciju.

Njihovo nesnalaženje u novoj ulozi dosta je pridonijelo situaciji u kojoj se Crna Gora nalazi. Ako DPS, SD, SDP, hrvatska stranka, stranke ostalih manje brojnih naroda, ali i oni kojima je jasno da se ovdje suštinski problematizira postojanje države i njene orijentacije prema EU i zapadnim savezima, ako, dakle, svi oni ne shvate da se moraju ujediniti, te da je riječ o političkoj borbi za opstanak države a ne vrsti demonstriranja učtivosti i pristojnosti, onda – ode zemlja!

POBJEDA: Shvataju li, što mislite?

PUSIĆ: Nadam se da shvaćaju. Bila bi to veoma važna prekretnica u načinu razmišljanja i političkoj svijesti onih koji se bore za suverenu i evropsku Crnu Goru. Govorim o zastupnicima u parlamentu, ali i o profesorima univerziteta, novinarima, NVO i sl. Ovo zahtijeva prilično veliku mobilizaciju i zajedništvo.

Da li će nastaviti sjedjeti i zgražavati se, što je, čini mi se, do sada bio dominantan oblik aktivnosti, ili će se netko konačno probuditi, vidjećemo. Pa, njima Vlada u tehničkom mandatu opstaje gotovo godinu, što je nečuveno! I pritom donosi dramatično važne odluke za budućnost Crne Gore, iako znamo da tehnička vlada ne može odlučivati o bilo čemu. Njen je zadatak čuvati kuću do izbora. A dozvolilo se da Vlada pregovara, dogovara, donosi odluke… Pa, u kojoj to zemlji imate?! Te pogreške, nažalost, pokazuju nespretnost nositelja ideje samostalne i suverene Crne Gore za pravo političko pozicioniranje.

POBJEDA: Imate li utisak da je, umjesto akcije o kojoj govorite, opozicija čekala da dođe neko sa strane i umjesto njih riješi probleme?

PUSIĆ: Kad je Hrvatska ušla u svoj dugi proces približavanja EU, svojim sam prijateljima ponavljala: međunarodna zajednica ne postoji!

POBJEDA: Što to tačno znači?

PUSIĆ: Znači da je uzaludno očekivati od nekoga da će pomoći u situaciji kad ste sami politički pasivni. Tek kad se pokažete kadri sebi makar donekle pomoći, imate pravo da računate na pomoć prijatelja. Kada je bez nas samih, bez našeg vođstva, iko ikada za nas nešto napravio? Nikada! Ako pokažemo da postoji temelj koji se može nadograditi, tek tada imamo pravo računati na pomoć.

POBJEDA: Pobjeda je tokom protekle dvije i po godine objavila seriju tekstova o skandaloznim potezima dvije vlade, pisala o brojnim aferama u koje su umiješani najviši organi vlasti… Ipak, opozicija nikada nije reagovala tim povodom, nije tražila odgovornost vlasti, niti insistirala na odgovorima.

PUSIĆ: E, to je ono što ne razumijem i što me je šokiralo. Ljudi se vjerojatno plaše, ne snalaze se. U našim zemljama je za voditi normalnu politiku potrebna prilična doza hrabrosti. Naravno, to ne bi trebalo tako biti. Trebalo bi imati slobodu da kažete i da djelujete u skladu sa vlastitim stavovima. Međutim, mi nismo normalne države, kod nas ne važe uobičajni kriteriji. Baš zato je izuzetno važno insistirati na tri pitanja: očuvanje samostalnosti i suverenosti zemlje, ostanak u NATO i nastavak puta u EU. Ostalo je za kasnije.

POBJEDA: Rekli ste da su Rusija, Srbija i politički akteri na unutrašnjoj sceni doveli Crnu Goru u postojeće stanje. Što je sa zapadnim partnerima? Kakva je njihova uloga?

PUSIĆ: I oni su, posebno u posljednoj fazi, odigrali negativnu ulogu. Ne uvijek – sjetimo se ulaska u NATO… Što rade danas? Bojim se projektirati i neke veoma loše scenarije, u smislu da se Crna Gora vidi kao vrsta nadoknade Srbiji za Kosovo. Naravno, postoji i druga manje apokaliptična interpretacija, a to je da Zapad ne razumije bazični crnogorski problem.

U tim se krugovima kroz godine uspio javiti resentiman prema predsjedniku Milu Đukanoviću zbog činjenice da je predugo na vlasti. Što uopće nije sporno i svima ga je najjednostavnije prihvatiti kao argument. Međutim, u ovoj situaciji još jedan predsjednički mandat uopće nije bilo pitanje Mila Đukanovića, već u političkom smislu dovoljno snažne osobe kadre obraniti neovisnost Crne Gore, i to sve dok sljedeća generacija ne bude u stanju preuzeti vođenje zemlje kroz parlament. Dakle, više je bilo riječ o vrsti završnog osiguranja i završne garancije opstanka države kao suverene.

Tim prije što, kažem, aktuelna vlast nije politička opozicija državi Crnoj Gori; ona je njena egzistencijalna opozicija; opozicija postojanju Crne Gore kao neovisne i samostalne države. Ukoliko ne postoji snažna politička volja unutar zemlje koja to jasno artikulira i promovira, za vanjske posrednike taj je problem prekompliciran. Pored svega, imate i staro pravilo britanske diplomacije, koje se ne primjenjuje uvijek, ali često zna isplivati na površinu.

POBJEDA: Koje?

PUSIĆ: Kada gledate neku turbulentnu regiju, onda birate da ste saveznik sa najvećim. Jer najveći može učiniti najviše štete. Ako u savezu sa najvećim i najjačim uspijete stabilizirati odnos, onda će se ostalo posložiti i postati manje važno. Za nas iz regije ta logika ne drži vodu. I nikad je nije držala. Tim prije što je ovakav način razmišljanja u korijenu mnogo naših ratova, sukoba i problema kroz cijelu povijest.

Međutim, u međunarodnim odnosima ta logika ima veoma dugu tradiciju. U konkretnom je slučaju izašla na vidjelo ili se pokazuje čitavo vrijeme. Jer iako Srbija ima svega tridesetak procenata podrške za članstvo u EU, iako je njen predsjednik nebrojeno puta prekršio dogovore koje je prethodno sklopio sa zapadnim saveznicima, službeni Beograd se kod tih saveznika još tretira kao glavni sugovornik u stabiliziranju regije.

Što je progrešno i kontraproduktivno.

POBJEDA: Ključni promoter i reprezent takve politike je ambasador SAD u Beogradu Kristofer Hil?

PUSIĆ: Najgore je kad vam ambasadori kroje politiku.

POBJEDA: Ambasadori to ne čine samostalno?

PUSIĆ: Ne, ne. Oni se konsultiraju, referiraju svom ministarstvu prilike u državi gdje službuju… Ipak, u našim malim zemljama ambasadori imaju mnogo veći utjecaj nego u, recimo, odnosima SAD i Francuske. Kada je riječ o velikim zemljama, politike se kreiraju u Vašingtonu, a onda se prenose na teren. Kod nas se, dočim, veoma često ambasadori smatraju nekakvim stručnjacima za Zapadni Balkan, pa odavde šalju ideje i poticaje u Stejt department, koji se onda u kreiranju vlastite politike mnogo više oslanja na izvještaje i procjene tih ambasadora. Sve te Kvinte i ostali samo potvrđuju ovo što sam rekla: na području Zapadnog Balkana utjecaji ambasadora akreditiranih u zemljama regije mnogo su veći nego u velikim državama.

POBJEDA: Rekli ste da bi, po najgorem scenariju, Crna Gora mogla biti tretirana kao kompenzacija Srbiji za izgubljeno Kosovo. Koliko je taj scenario realan, odnosno da li je moguća realizacija plana o kojoj je pisao Januš Bugajski, a odnosi se na podjelu Balkana na sfere uticaja između tri najveće države – Srbije, Hrvatske i Albanije?

PUSIĆ: U taj su scenarij upakirane države različitih kategorija, koje ne funkcioniraju u istom prostoru i sa istim tipom problema. Što tu ima Hrvatska za profitirati?! Hrvatska se premalo bavi temom regije, izuzev konstantnog ineresa koji pokazuje za stabilnost Balkana. Ideja da bi se sada tu nešto dijelilo… Ne vidim što bi se točno dijelilo. Ipak, ako je već otvorena tema tripartitne podjele Balkana na sfere utjecaja, onda se to bez sumnje najbrže i najefikasnije realizira kroz inicijativu ,,Otvoreni Balkan“.

POBJEDA: Nijeste saglasni sa ocjenom nekih političkih krugova u BiH koji tvrde da je posljednja intervencija visokog predstavnika dovela do toga da se dio BiH preda na upravljanje Hrvatskoj?

PUSIĆ: Ne, nisam suglasna sa tim ocjenama. Hrvatskoj, naime, ne pada na pamet da upravlja bilo kojim dijelom BiH. Drugo, hrvatski premijer Andrej Plenković se dosta dugo suočavao sa opasnošću da će se naći u situaciji u kojoj se Aleksandar Vučić nalazi sa Miloradom Dodikom. Drugim riječima, postojala je bojazan da ga Dragan Čović ucjenjuje u Hrvatskoj, tj. da mu diktira što znači biti ,,pravi Hrvat“ iz Bosne i Hercegovine, u kojoj imate veliki broj glasača iz HDZ-a s pravom glasa i u Hrvatskoj.

Plenković je u tom smislu imao priličnih poteškoća i iz tih razloga je ono što je napravio visoki predstavnik u BiH proglasio završenim poslom. Taj čin je, dakle, u Hrvatskoj predstavljen kao završetak stalnih ucjena Dragana Čovića.

POBJEDA: Zašto Zapad podržava rusku agenturu u Crnoj Gori?

PUSIĆ: Zapad to tako ne vidi. Sa njihove pozicije, nije riječ o podršci strankama koje šuruju sa ruskom stranom, nego o podmlađivanju političke scene Crne Gore, o smirivanju duhova u odnosima Crne Gore i Srbije, koji su, uzgred, percipirani kao veoma destabilizirajući i opasni. Zapad, dakle, ne vidi da su u regiji de facto stali na stranu onih političkih faktora koji su dokazano proruski orijentirani. Naprotiv, vjeruju da mogu prevladati u tim odnosima i tako dobiti ono do čega im je trenutačno najviše stalo: Srbiju na svojoj strani.

POBJEDA: U Crnoj Gori su ambasadori Kvinte tražili od DPS-a da podrži manjinsku vladu, garantujući da će Dritan Abazović ovu zemlju po ubrzanoj proceduri uvesti u EU. Ako su zaista povjerovali u to da Abazović odluke donosi autonomno i bez uticaja Beograda i Moskve, sa kakvim to diplomatama i ambasadorima region ima posla?

PUSIĆ: To je Zapad koji slabije poznaje našu regiju od nas samih i koji želi relativno brzo postići rezultat. Predsjednik Bajden ima još godinu mandata u Bijeloj kući i u tom vremenu želi izaći na čistac u povodu više problema. Dritan Abazović se očito dobro prezentirao zapadnim diplomatama, koji su mu dugo vjerovali. ,,Mlada snaga“, ,,demokracija“, ,,novi vjetrovi u crnogorskoj politici“ i slično. Kada vam to neko stalno ponavlja, a vi ste se do skoro bavili drugim dijelom svijeta, onda to zna zvučati dosta uvjerljivo.

Posebno ako na jednoj strani imate stranku i jednog čovjeka koji su dugo na vlasti, a na drugoj neke mlade ljude pune entuzijazma i želje da mijenjaju stvari. Ako se to prihvati i ako ne znate dubinski o čemu je riječ, ko je ko i sa čijim bratom, sestrom, partnerkom netko radi – ako, dakle, ne znate sve što mi znamo iznutra – onda se te teze lako mogu prodati u svim glavnim gradovima Zapada.

POBJEDA: Jesu li sada stvari jasnije? Da li je zaista potrebno da država Crna Gora nestane da bi se Zapad konačno probudio?

PUSIĆ: Nadam se da nije. Međutim, to u ovom momentu, više od bilo koga, ovisi o crnogorskoj opoziciji. Nema drugoga ko bi iz ovog kaosa mogao izvući Crnu Goru. Za početak, mora se stvoriti svijest da se za vlastitu zemlju mora izboriti.

Ako se istinske proevropske i procrnogorske snage uspiju barem na kratko ujediniti, stati zajedno, ponuditi rješenje i neku novu društvenu mobilizaciju, onda će na svoju stranu uspjeti dobiti i međunarodnu zajednicu. Ima se malo vremena. Već sam rekla da američki izbori igraju veliku ulogu, ne znamo što će se tamo dogoditi… Dakle, neophodno je jedinstvo.

Mora se pokazati da opozicionim strukturama ne nedostaje politička samosvijest, niti sigurnost, uvjerenost da su u pravu. Kao ni hrabrost da to pokažu. Ima mladih ljudi, ne treba više maltretirati Mila Đukanovića, koji je već dovoljno napravio. Mora se ponuditi istinska procrnogorska, proevropska alternativa i sa tom listom ići prema međunarodnim saveznicima. Zauzimanje javnog prostora obaveza je opozicije. To nije tako teško, bez obzira na stanje u medijima.