Akademik Radonjić je u intervjuu TV E komentarišući odluku Ustavnog suda o Temeljnom ugovoru, kao u aktuelnoj političkoj situaciji u našoj državi rekao da je Crna Gora “prodata država”, jer ovo se u državi koja je suverena “ne bi radilo i ne može se raditi”.

TV E: Ustavni sud odbacio je predlog za utvrđivanje neustavnosti Temeljnog ugovora, koji je Vlada Crne Gore potpisala sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Oni su dali obrazloženja, koja ni stručnoj, a kamoli laičkoj javnosti nijesu potpuno dokučiva. Između ostalog, u obrazloženju navode da “prigovor na pravni kontinuitet i subjektivitet SPC, istorijski karatker i istinitost istorijskih činjenica u pogledu postojanja te vjerske zajednice u Crnoj Gori, nije u njihovoj nadležnosti” – navode u više navrata da Vlada nije prekoračila svoja ovlašćenja, te da su pojedini osporeni članovi u skladu sa Zakonom o slobodi vjeroispovijesti. Kako vam djeluje odluka suda i koliko je problematično to što nijesmo mogli da vidimo izdvojena mišljenja dvoje sudija?

Radonjić: Kao priča koja vrijeđa, zdrav razum. Jer sve ovo što su rekli je ispod jedne norme koje se niko nije sjetio ni da pomene. A ta norma je zapisana u trećem članu Ustava Crne Gore i glasi: „Teritorija Crne Gore je nedjeljiva i neotuđiva“. I sad postavljam pitanje svim pravnim umovima u Crnoj Gori, njihovim savjetnicima, nalagodavcima i finansijerima, da odgovore ko to ima pravo da mijenja taj član Ustava. Radi se o apoliktičkom sudu koji je neupitan, kojega ima, ili nema države, tako da gospoda koja sebe proglase nenadležnim da brane taj član Ustava, proglašavaju sebe nenadležnim za posao koji obavljaju, vrše veleizdaju par excellence i zaslužuju da odmah budu smijenjeni sa funkcije na kojoj se nalaze. Tako se o državi i Ustavu ne razgovara.

I nije ovdje priča, ni politička, ni zakonska. Ovdje je u pitanju diktat jedne strane države i njene crkve koja je na silu upala u Crno Goru, preuzela na prevaru ingerencije Crnogorske pravoslavne crkve i svako ko jednači istu poziciju tih dviju crkava, vara i javnost i da ponovim zdrav razum. Ta, crkva, čiji je pravi naziv crkva Republike Srbije, a ne nikakva Srpska pravoslavna crkva, je nasilni uljez u Crnu Goru i u ovoj državi nema što da traži.

Srpska pravoslavna crkva je formirana formiranjem Aleksandrove crkve i Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i postojala je dok je postojala Kraljevina Jugoslavija. S njenim raspadom raspala se i ta crkva.

TV E: Za većinu sudija Ustavnog suda nije bilo razloga da se pokrene pitanje ustavnosti navedenih dokumenata. Zašto se dugo čeka na rješavanje ovih pitanja? Namjera ili slučajnost?

Radonjić: Nema slučajnosti. To je igra na vrijeme, odugovlačanje, da stvari prođu pa se pomalo i zabrave. Pri čemu ono što ostane poslije odluke i te kako radi. Jedan od učinaka prisustva te crkve i ovakve njene pozicije u Crnoj Gori je danas vidljiv svakome ko oči ima i umije da posmatra stvari, a ogleda se u činjenici da su građani Crne Gore koji su etnički Crnogorci isključeni iz crnogorske vlasti.

Da važi odluka nekakve većine koju je sastavljala ta crkva i sastavila je najzad, da ona može odlučivati hoće li i ko će biti u vlasti Crne Gore. Kao da jedna trećina ili možda malo više građana Crne Gore koji imaju ista prava kao svi koji izlaze na izbore i biraju svoje predstavnike, nema pravo da učestvuje u vlasti Crne Gore.

Dakle, u igri su prevare, jer nikad u istoriji Srpska pravoslavna crkva nije imala pravo ni na jednu crkvu, prije dijelimično izgradnje hrama u Podgorici, a i kad bi tu našli neku meritornu komisiju koja bi vidjela kako se finansiralo, pretpostavljam da bi ispalo da je više para za tu građevinu dala Vlada Crne Gore nego svi drugi učesnici u izgradnji tog zdanja.

TV E: Takođe, u jednom intervjuu ste kazali da je klerikalizacija u Crnoj Gori već uzela toliko maha da joj ne odolijevaju ni naučnici. Znači li to da u svakoj pori društva, institucijama, visokim pozicijama u državi imamo prisutan taj uticaj klera?

Radonjić: Ne da imamo uticaj klera, imamo nešto drugo o čemu sam ja govorio i reći ću večeras. Ja se bavim naukom i nijedan svoj sud, ni o jednoj stvari pa i kad je crkva u pitanju, ne donosim prije nego dobro izučim što iza njega stoji. Još je Aristotel govorio, činjenice kao takve nijesu važne ako se ne objasni ono što stoji iza činjenica, a ja sam pokušavao da se toga domognem i domogao sam se. I ono što stoji iza činjenica koja regulišu poziciju crkava u istočnom hrišćanstvu govori da u Crnoj Gori može biti – jedna crkva pravoslavna kao državna crkva, crkva Crne Gore. A ako ima neke druge, to ona može biti samo neka ispostava, neke druge države sa onim pravima koji joj pripadaju, a ne da bude temeljni nosilac svega.

I za ime Boga pitam vas koji ste odlučivali i o izboru ovakvih sudija Ustavnog suda i ovakvoj poziciji Crnogorske crkve i o ovome što se sada dešava. Kad ste i gdje mogli vidjeti da su naši dobri komšije Srbi, tokom 500 godina robovanja po Turcima mogli ući u svoje crkve, a ne graditi crkve po Crnoj Gori. Prije toga nijesu mogli, sem u vrijeme dok je Zeta bila pod Raškom, a poslije njenog povlačenja iz Raške na snagu stupa međunarodno pravo po kome sve što je osvajač na teritoriju osvojene zemlje ogradio ostaje svojina osvojene zemlje. Tako je ni po tom osnovu nemaju. A od vremena kad su oni počeli da dobijaju pravo da mogu ući u svoje crkve, to je bilo 1830. godine, kad su trećim hatešerifom, sultanovim, dobili pravo da mogu da uđu u svoje crkve, a mnogo poslije toga, čitavih 50 godina, pravo da biraju mitropolita iz reda Srba – do tada su bili Grci, oni nije su mogli pristupiti Crnoj Gori, a ne graditi crkve po njoj. I ovo su sve prevare, potkupljene duše u Crnoj Gori, koje danas i vladaju Crno Gorom i čine ovo što čine.

Davno sam rekao i ponavljam, onaj ko je potpisao u ime Crne Gore Temeljni ugovor, nije neko na koga se Ustavni sud može pozivati i reći, ja sam svoje radio i radim, ali to nije u mojoj nadležnosti. Nego u čijoj je nego u njegovoj nadležnosti. A on za onoga sam rekao da je veleizdajnik Crne Gore i uvjeren sam da će kad tad i on i ovi iz Ustavnog suda odgovarati za veleizdaju čina kojeg su napravili.

TV E: Kritikovali ste i tadašnju Vladu koja je stavila potpis na ugovor, kritikovali ste i narednu, kao i parlament na čijem je čelu deklarisani antievropski i proruski političar. Mislite li da u takvom ambijentu mogu do kraja biti zaštićeni Ustav, sekularni i građanski karakter Crne Gore?

Radonjić: U takvoj situaciji ne može ništa u Crnoj Gori, a da je crnogorsko biti zaštićeno. Oni jadnici, da ih tako nazovem, a izvinjavam se što upotrebljavam tu riječ, ne znaju da Crna Gora zbog te crkve i ovakvog njenog prisutstva nije suverena država, po pravilu suverenosti, kako se to u međunarodnom pravu računa. A da mogu oni koliko god hoće hitati susret prijemu u Evropsku uniju, Crna Gora ne može ući tamo ako nije suverena zemlja, jer Evropska unija je asociacija suverenih zemalja.

I ja ne znam koliko ljudi koji vode Crnu Goru mogu i dokle će stvarno varati ovaj nesrećni narod i držati ga u situaciji u kojoj se nalazi. Meni je žao što nijesam ponio, nego neću, dosadio sam već po televizijama noseći fotografiju, crkve sagrađene u dvorištu moje kuće gdje sam rođen na Njegušima na tri metra od ulaznih vrata. U dvorištu na mom placu. U koju ne mogu ući, jer ispred nje, kad čuju da ćemo da se okupimo kojim slučajem, dolaze postrojeni policajci u maskinim uniformama i sa opremom kao da će da ratuju na Ljubinom grobu. Eto, to je sloboda koju Crnogorci imaju.

Crnogorci ne mogu ući kao Crnogorci u Cetinjski manastir, pa neće vajda reći da su i njega gradili. Ali, oni mogu tako da postupaju, jer imaju dovoljno onih kojima će dati pare i primiti pare i prodati Crno Goru. Jer Crna Gora je prodata država. To tvrdim. Pa evo, neka me vrhovni sudija ili kako se zove, poziva na razgovor i neka hapsi.

Prodana je Crna Gora, jer ovo se u državi koja je suverena, koja nije preko nekih njenih, stavljena na raspolaganje drugima, ne bi se radilo i ne može se raditi. I to je sramota ljudi koji su prihvatili na sebe da rukovode časnom Crno Gorom i đe su doveli časnu Crno Goru kojom se svijet s razlogom ponosio i koja je zaslužila takvo mjesto u svijetu. Jer niko joj ništa nije ni ponovio, ni darovao, ni poklonio. Sve je zaslužila svojom krvlju i svojom borbom. A oni sad hoće za ove ili one pare da prodaju, da se šetkaju borci iz ratova, iz okruženja tamo 90-ih i što ja znam po našoj državi i da nam oni drže sada šaku pod grogom. Eto tu smo mi.

Iovo treba da znate Crnogorci. Ne smijete ćutati na sve ovo. Ne smijete ponoviti onaj sramni dan kad se potpisao taj Temeljni ugovor da bude 17 ljudi, svega, u Vili Gorica. Morate braniti svoju državu, svoju crkvu, svoj obraz, svoju čast. Ne radi se o vjeri toliko, koliko svemu ovome i drugome. Jer uostalom, hrišćanstvo je robovlasnička religija, no o tome nemamo vremena da razgovaramo. I ono samo što ste me pitali, ima li među intelektualcima. Ima. I svaki intelektualac koji je stvarno vjernik je prevarant. Jer davno su rekli, a čuh sinoć u jednom američkom filmu, ne znam koji je bio, kad ponavlja tamo onaj poznati glumac iz Australije, akcioni film neki, kaže ne možeš služiti Boga i Mamona. To neka pročitaju.

U Svetom pismu to neka pročitaju. U Jevanđelju po Mateju to neka pročitaju. U odlukama vaseljenskih sabora. Ništa se crkva van svoje organizacije u najjužem smislu ne smije metati i tamo đe nije podijeljena od države, a ne đe je podijeljena. To treba da znate Crnogorci i tako se ponašate. Ali da biste to znali morate uzeti knjigu. Morate dozvoliti sebi da vas ne mogu vući za nos pričom, da ako treći član Ustava Crne Gore kaže da je teritorija Crne Gore nedjeljiva i neotuđiva, Ustavni sud proglašava sebe nenadležnim da o tome raspravlja.