Video
Rastoder smatra da postoji velika mogućnost ekonomskog podjarmljivanja Crne Gore. I to jeste realna opasnost. Ne manja od one ko kupuje medije po Crnoj Gori? Može li se ponovo desiti da se Crna Gora “pokrije“ medijski i kulturno i da vam postane svejedno čiji je neki ekonomski resurs. On se boji da rupe u crnogorskoj državnoj kasi ne popune srpski novci.
Uoči petnaestogodišnjice nezavisnosti napustili ste Politički savjet Ure. Tada ste objasnili da ,,dio nas iz Političkog savjeta Ure smatra da nam više tamo nije mjesto iz razloga što mi kao osnivači i pisci temeljnih programskih načela Ure smatramo da nije ispoštovano sve ono za što smo dogovorili i da sve ono što je bio naš cilj, motiv i program na neki način ne korespondira sa onim što je danas objektivnost politike koja se vodi“. U kom pravcu je otišla partija čiji ste nekadašnji osnivač? Da li uopšte jedna građanska i crnogorska partija može biti dio ovakve vlasti koja do temelja urušava Crnu Goru?
RASTODER: Istina je da smo napustili Uru onda kada smo kao osnivači procijenili da ima ,ne toliko odstupanja, koliko kompromisa sa našim programskim načelima. Naravno, da nam ne pada na pamet da pljujemo po svom ,,političkom čedu“. Naprotiv, dužni smo da kažemo da nije bilo Ure i njenog zalaganja, slika Crne Gore bi posve bila drugačija nego je danas i da je smiješno optuživati tu mladost, zato što je DPS ne samo izgubio izbore nego svaki koalicioni kapacitet, što je Uru ostavilo bez mogućnosti izbora. Želim da kažem da je plotun optužbi prema Uri bio posve neopravdan iz razloga što je to bila i jeste jedina izvorna, građanska i suverenistička opcija unutar vladajuće koalicije. Upravo takva pozicija je bila smetnja svima, i onima u vlasti i onima u opoziciji. No, stvari teku dalje. To što smo mi otišli je moguće i normalno (za jedan dio Ure i poželjno). Činjenica da su zadovoljni i oni koji su otišli, a vidim i oni koji su ostali. Želimo im svako dobro jer vjerujemo u njih, jer ako bi bilo drugačije onda smo stvarno ,,grešni“ jer su naš izbor. Druga je stvar kada se dočepaš vlasti pa pomisliš da si ,,pametan“, a sasvim druga kada na nju gledaš kroz ideale koje si ugrađivao i sanjao. Prema tome, ne treba to prenaglašavati i treba dati šansu toj mladosti. Vrijeme će pokazati da li je crnogorska mladost izvorno bahata i vlastoljubiva ili posvećena razvoju svoje države.
Kako vidite ulogu SPC u Crnoj Gori? Odakle ovolika podrška i da li je moguće da u 21. vijeku premijera jedne evropske države bira crkva druge države? Da član njegovog kabineta negira genocid u Srebrenici? Premijer svako malo ide po manastirima na konsultacije, a ubrzo će potpisati temeljeni ugovor sa SPC kojim će crnogorski manastiri preći u tuđe ruke. U međuvremenu se po evropskim adresama kune da ćemo ostati vjerni integracijama i evropskim vrijednostima. Kako je Crna Gora došla u ovu šizofrenu situaciju?
RASTODER: Često sam na raznim skupovima u analizi ovoga fenomena ukazivao na sljedeće. U vrijeme socijalizma sva sociološka istraživanja su pokazivala da je stepen ateizma u Crnoj Gori bio veći nekoliko desetina puta nego u bilo kojoj sredini u bivšoj jugoslovenskoj državi. Po padu komunizma stepen teizma je bio opet među najvećim. Na šta to mene upućuje? Mislim da vjera na ovim prostorima nije dominantno duhovnost, nego politički folklor. Koga je to iznenadilo? One koji su imali ambiciju da mijenjaju političku boju tog folklora. To se može samo upravljanjem procesa, a ne hajdučkim upadima. Tako nešto zasnivam na saznanju da li je bilo potrebno (i jednima i drugima da zakone donose nakon ponoći) i da li je neko iz prethodne vlasti ,uopšte, ,,branio“ svoje ,,djelo“ ili su se sakrili u mišju rupu, gurajući druge da ,,brane njihovo djelo“? Uz to, ništa nije urađeno da se Zapadu to ne učini kao obračun ,,komunista sa crkvom“ na šta su alergični, kao i na svako uplitanje u pitanje svojine. Kada je to palo, svi su ućutali. Cijenim da kada se konačno potpiše ,,temeljni ugovor“ da će opet svi ućutati. Ja nemam uvid u sadržaj tog dokumenta, te ga ne mogu komentarisati i to bih veoma rado analizirao onda kada bi mi neko poslao njegovu sadržinu, što bi mi dalo za pravo da ga kvalifikujem ovako ili onako.
Kolika je tu odgovornost Ure koja u svemu tome vrlo voljno učestvuje?
RASTODER: Uru niko ne optužuje za ,,djelo“ nego za savezništvo sa tvorcima ,,djela“. To što nijesu mogli sa bilo kim drugim da mijenjaju ono što ne valja, nije njihova krivica. Svjedok sam koliko je ta mladost bitno doprinijela ,,popravkama“ nekih rješenja koja u konačnom ni za koga ne bi trebala biti sporna.
Čini se da Crna Gora nikada nije bila podjeljenija. U današnjem crnogorskom društvu se dijelimo po vjeri, naciji, crkvi, identitetu, neki su naši, neki su njihovi, neki su bivši, a neki novi. Zašto su podjele jedina konstanta crnogorskog društva?
RASTODER: Mislim da je to malo prenategnut zaključak. Bar za nas koji smo svjedoci 90-ih. Istina je sljedeća: da aktuelna vlast nije imala nikad jaču opoziciju i unutar nje i vani. Takva pozicija produkuje virtuelno stanje i naraciju koja stvara dojam o podijeljenosti. Apsurd te pozicije je da niko ne želi izbore: ni opozicija ni vlast? Zašto?
Mislim zbog toga što političke elite parazitiraju (pardon egzistiraju) sasvim dobro na virtuelnoj naraciji koja proizvodi virtuelno stanje. Proizvodnja nesigurnosti kod običnog građanina (oni čitaju birača) je strateški cilj svih priprema za izbore. Rezultat: društvo stagnira, elita egzistira.
Uplitanje Srbije u sva unutrašnja pitanja Crne Gore je najveći politički i bezbjednosni izazov. Sada će preko investicija u Elektroprivredu i Luku Bar i ekonomski “pokoriti“ Crnu Goru. Ostaće naše granice, ali ćemo biti srpska provincija, jer Vučić ne žali para. Pitam Vas kao istoričara, kako je ,,srpski svet“ postao naša budućnost?
RASTODER: Izgleda surovo kada kažem da Srbija ništa ne radi novo ili drugačije od onog što je uvijek radila. Zato suštinsko pitanje nije: šta rade oni, nego ono šta mi radimo? S pravom ukazujete na mogućnost ekonomskog podjarmljivanja Crne Gore. I to jeste realna opasnost. Ne manja od one ko kupuje medije po Crnoj Gori? Može li se ponovo desiti da se Crna Gora ,,pokrije“ medijski i kulturno i da vam postane svejedno čiji je neki ekonomski resurs. Nemam nikakvih simpatija prema Vučiću. Ali ne mogu da ne primijetim da je čovjek, očigledno, uspio da zatvori rupe u kasi i da ima para. Kako će ih trošit nije moja briga, ali jeste ona, šta bi sa rupama u državnoj kasi moje države, jesu li zakrpljene da ne curi na sve strane? Ako jesu, onda ne moram prodavati da bih preživio, ako nijesu…?
Najveću štetu Crnoj Gori čini četvorostruka ministarka Vesna Bratić koja se okomila na Fakultet za crnogorski jezik, na kulturne stvaraoce, na kompletan crnogorski identitet. Sada smjenjuje desetine kadrova u prosvjeti. Na djelu je sistemsko uništavanje crnogorske države preko kulture i obrazovanja. Vidite li izlaz iz ove situacije i zašto Crnogorska akademija nauka ćuti, zašto ćuti većina crnogorskih intelektualaca, zašto se niko sa Univerziteta ne oglašava?
RASTODER: Nemam nimalo simpatija prema pomenutoj osobi. Posebno zbog toga što sam šokiran da neko ko je profesor na Univerzitetu ne zna kada je štampana prva knjiga u Crnoj Gori?! Ali, ona je nečiji izbor. Sirotica kao takva je dobila ulogu kojoj nije dorasla. Čak mi je simpatičan njen napor da ubijedi sebe da to može. Da bi tako nešto i dokazala ,,vrši seču knezova po školama“. Po istom obrascu kako su to radili manje-više svi ministri prije nje. Sjećam se Miša Obradovića koji je udomio stotine izbjeglica po školama i na funkciji direktora, sve dok mu jedan nije postavio ,,barikade“ ispred voza negdje u Zeti. Meni je bio posebno simpatičan jer je to za njega bila igrarija. Šta želim da kažem?Ako ministarka primjenjuje isti obrazac kao njen prethodnik, vlast dobija glasove a prosvjeta tone sve dublje. To su posljedice koje se liječe decenijama. To je onaj obrazac partitokratije koji nas je dodatno motivisao da napustimo Savjet Ure. Odnosno, onaj obrazac mišljenja koji sve pravda izgovorom: A šta su radili oni prije nas, pa vam nije smetalo! Dok god vlast ne bude težila da joj prethodna ne bude uzor u lošim primjerima, mi ćemo tonuti. Nažalost, onda kada postane jasno da sve radite kao i oni prije vas, ne ostaje ništa bez da kažemo: Džabe smo krečili. I samo jedna rečenica oko navodnog ,,ćutanja“ CANU. Znam da ovo najviše potenciraju oni kojima smeta ,,akademski dodatak“, ali ne i privilegije ,,istaknutog kulturnog stvaraoca“ koje su se ,,dijelile između sebe“, a nijesu bile stvar izbora poput članstva u CANU.
Mislim da CANU treba da ćuti, jer kad je god bilo drugačije, to je bila samo potreba da se iskaže lojalnost prema nekome. CANU ne ćuti u onome što je njena osnovna misija. To što javnost o tome dovoljno ne zna je rezultat samo procjene nekih centara moći da im nije dovoljno ,,lojalna“. Uostalom, pitanje je zašto neki mediji (ni)jesu pratili aktivnosti CANU, jer sam siguran da bi shvatili da su ovakva pitanja suvišna.
Uoči 21. maja promovisana je Vaša knjiga “Parole ili činjenice? Za pravo, čast i slobodu Crne Gore“. Tada ste rekli ,,da se Crna Gora ne voli samo mahanjem, već radom i znanjem. To ne znači da smo protiv onih koji mašu, već da želimo da afirmišemo rad i znanje kao temelj za bolje društvo i život, čemu svi težimo“. Koliko je, u ovom momentu, kada se bezočno prekraja crnogorska istorija bitna ova knjiga?
RASTODER: Koliko je bitna ova knjiga, sada vam ne mogu reći. Kao što to nijesam mogao ni nakon izlaska
,,Skrivane strane istorije“… Ono što znam je da sam uložio napor da na suštinska istorijska pitanja posljednjih stotinu godina crnogorske istorije ponudim objektivan, logičan, sistematičan, mjerljiv i provjerljiv odgovor. Dakle, naučan. A to se ne mjeri danima, mjesecima, pa ni godinama.
Istina je da zagovaram stav da se Crna Gora ne voli samo mahanjem, nego radom i znanjem. To ne znači da ne treba mahati, ali je to politički folkLor. Takođe je istina da su ovom stavu oponirali neki ,,folklorni Crnogorci“ na način kojeg bi trebalo da se stide. Ne pominjem im imena, jer će se prepoznati, ali im poručujem – patriotizam je raditi, stvarati i plaćati porez i ne doživljavati državu kao kravu muzaru nego raditi sve što je u vašoj moći da nam svima u njoj bude ljepše.
Danas se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, a Crna Gora ima članove Vlade koji su Leposaviću čestitali na izjavi da se genocid nije desio. Možda to najbolje oslikava situaciju gdje je danas Crna Gora? Možemo li naprijed?
Preporučeno
RASTODER: Izglasavanjem Rezolucije sa ogromnom većinom glasova Crna Gora je pokazala šta misli o tome. I to je svijetli primjer u regionu koji pokušavaju svi slijediti. To što neki ministar, član vlade, pa da je i čitava vlada osporavaju presude međunarodnog suda, institucije UN se može čitati kao analfabetska politička glupost. Zašto? Zato što niko obrazovan verifikovanu pravnu činjenicu, koja je postala istorijska, ne može dovoditi u pitanje. Odnosno, to je uzaludan posao. Dovodi li neko u pitanje presude Nirnberškog suda? U pravnoj proceduri, pravnom procesu, greškama on je bio bar deset kopalja ispod Haškog. Pada li nekom napamet da kaže da je Julius Štrajher patriota? Samo umobolnima i plitkoumnima.
