“Politički – to je društvo u traganju. Ekonomski- razoreno društvo. Kulturno – društvo sa nezaliječenim ranama”, rekao je Rastoder.
Može li se naći kratki opis razloga zašto je skoro pola Crne Gore ravnodušno prema ovom datumu?
Istina je da se radi o prvom opštenarodnom ustanku u porobljenoj Evropi. Kao takvog bi trebalo da ga slave svi. Ali je i istina, da je iz toga proizašao najsnažniji partizanski pokret u bivšoj Jugoslaviji, ali i najsnažniji četnički pokret. Od tada, sve što je praznik za jedne, nije za druge. Tragično je, da se to nije uspjelo prevazići do danas. Suštinsko pitanje je -zašto?
Da li je nezadovoljstvo prethodnom vlašću jedan od važnijih razlog gubljenja emocija prema CG?
Gubljenje emocija prema Crnoj Gori nije toliko posljedica koliko činjenica da se ta vladavina prepoznavala kao ”lažni i ogoljeni klijentelistički patriotizam”. Pala vlast, klijentelisti traže novog “gazdu”, što znači otklon od emocije prema domovini. Tužno, ružno, ali je to tako. Inače, nema razloga da se tako nešto uopšte vidi.
Da li je CG u parlamentu, glasanjem za Rezoluciju o Srebrenici, ipak pokazala da ima nade da evropske vrijednosti postanu dio svakodnevnice, a ne politikanstvo?
Donošenje Rezolucije u parlamentu je akt političke zrelosti Crne Gore, koju nastoje slijediti sve zemlje iz regiona. Ujedno, to je i ozbiljan poraz recikliranoj ideologiji 90- tih i kao takav nagovještaj mogućeg konsenzusa oko temeljnih pitanja boljeg društva.
Crna Gora Dan državnosti dočekuje sa Premijerom i više od pola ministara koji bi 2006. glasali protiv njene samostalnosti. Da li to vidite kao pomirenje Crne Gore sa samom sobom i svojom tzv „dulanošću“ ili su drugi procesi u pitanju?
Nema nikakve potrebe da se “mire” oni koji su različito glasali na referendumu. Niti oni koji su sljedbenici različitih ideologija. Ono što je bilo, ne može se promijeniti, te je glupo to miriti. Crna Gora treba da se “pomiri” oko suštinskih pitanja svoje budućnosti i samo na toj osnovi je moguće i pomirenje iz prošlosti. Glupo je miriti mrtve, samo zbog toga što živi ne znaju kuda da krenu.
Sazrijeva li CG kao društvo koje zna da prepozna fašizam a da to ne zavisi od dnevno-političke potrebe?
Samo onda kada se bude prepoznavao sadržaj, a ne forma bit će manje fašizma, što ne znači da bi po automatizmu bili antifašisti. Ove riječi ne razumijem kao dnevno- političke floskule i ideološko arbitriranje, nego kao konkretan sadržaj.
Čime je nametnuta klerikalizacija Crne Gore, kako to da od „najnevjerujuće“ republike, države, Crna Gora 2021. godine postane jedna od država gdje se najviše pita crkva?
Preporučeno
Već sam negdje rekao da nije u pitanju duhovnost, nego politički folklor. To što se kler uhvatio u to kolo je samo dokaz da političke elite u svom kolu nemaju dovoljno igrača. Ako se među njima pitaju najumniji nije šteta, ali ako se to određuje u odnosu na one koji su ih uveli u kolo, onda takvi treba da se pitaju je su li dorasli izazovima.
Video