Video
Davanje Aerodroma pod koncesiju je nastavak doboš ekonomske politke, koja je zasnovana na rasprodaji, a Vlada Crne Gore je dokazala da joj je preča budžetska kasa od vitalnih interesa privrede, ocijenio je poslanik Demokrata u Skupštini Cne Gore, Momo Koprivica.
Preporučeno
On je, na današnjoj pres konferenciji, kazao da Vlada umjesto da uvede red u državna preduzeća rasprodaje vitalne resurse.
„Privatizovati infrastrukturu znači biti u očajnom stanju i nemati osjećaj, niti viziju stvaranja nove vrijednosti“, rekao je Koprivica.
Davanje Aerodroma pod koncesiju na period od 25 do 30 godina je, kako je kazao, nastavak doboš ekonomske politike, koja je, kako smatra, zasnovana na totalnoj rasprodaji, a „čiji je rodonačelnik Milo Đukanović“.
„Mora se primijetiti i gromoglasno utišavanje Socijademokrata, koje je znak popuštanja i brze kapitulacije nakon što je obnovljena priča o pravnom epilogu u slučaju Ramada“, rekao je Koprivica.
Prema njegovim riječima, nikakvi koncesioni dokumenti Vlade ne mogu zamagliti činjenicu da ona, kako smatra, nema odgovor na brojna pitanja.
„Šta će raditi, kada se sve rasproda? Na osnovu čega će javna privreda ostvarivati višak ako rasproda profitabilna državna preduzeća? Šta planira da radi sa dobijenim novcem? Da ne planira da ga uloži u kapital fonda Penzijsko invalidskog osiguranja (PIO)? Naravno da ne“, rekao je Koprivica.
On je ocijenio da Vlada ne zna prirodu svoga posla, o čemu, kako je rekao, najbolje svjedoči „šokantna ocjena o koncesionom aktu, koja glasi da je privatna kompanija motivisana da promoviše turizam i ekonomski razvoj“.
„A šta je onda posao države i Vlade?“, upitao je Koprivica.
Prema njegovim riječima, za privatizaciju vitalnih privrednih i državnih resursa, postoje dva motiva.
„Jedan je pribavljanje mita u složenim poslovnim aranžmanima, koje javnost teško može da prati i da razmotri, a drugi je popunjavanje budžetskih rupa, jer je, evidentno, državna kasa u velikoj krizi“, smatra Koprivica.
Vlada je, kako smatra, priznala da nema upravljački kapacitet, menadžersku sposobnost, kao ni razvojnu viziju.
„Ona je priznala da ne vjeruje u profitabilnost ove državne kompanije, iako je Ministarstvo saobraćaja, kako se navodi u koncesionom aktu, uradilo prognozu saobraćaja na ova dva Aerodroma za narednih 25 godina. Vlada je dokazala da joj je preča budžetska kasa od vitalnih interesa privrede“, naveo je Koprivica.
On smatra da je reforma Aerodroma neophodna i da ciljevi te reforme moraju biti ekonomska i tehička modernizacija, unapređenje upravljanja, uvođenje reda i „oslobađanje od partijskih vojnika, partijskih uhljeba i parazita“.
Da bi se pristupilo davanju Aerodroma pod koncesiju, kako je naveo, potreban je dobar Zakon, „a na snazi je još uvijek Zakon o koncesijama iz 2009. koji je odavno zaslužio prestanak važenja“.
„Potrebna je spremnost da se sagledaju dugoročne posljedice ovog aranžmana. Neophodna je mogućnost da se spriječe štetne posljedice i maksimalan nivo transparentnosti kada je u pitanju ovaj proces. Ono što je veoma važno je detaljna analiza troškova i koristi“, objasnio je Koprivica.
On je istakao da postoje brojni negativni efekti tog ekonomskog modela, a to su prije svega porast troškova pribavljanja kapitala i porast transakcionih troškova zbog, kako je rekao, složenosti toga ugovornog aranžmana i teškoća i problema u njegovoj realizaciji i tumačenju.
„Drugo, slabljenje privrednog potencijala države. Treće, smanjenje transparentnosti finansijskih, administrativnih i tehničkih informacija u vezi sa poslovanjem i funkcionisanjem Aerodroma. Četvrto, slabljenje podsticaja za društveno odgovorno poslovanje. Peto, niži nivo zaštite javnog interesa. Šesto, trajno vezivanje Aerodroma za koncesionara“, naveo je Koprivica.
Modalitet koji bi, uz javno ulaganje doprinio usponu Aerodroma Crne Gore, kako smatra, je Ugovor o upravljanju, koji podrazumijeva ugovorno i institucionalno angažovanje jedne kompetentne korporativne strukture, koja bi, kako je objasnio, dobila pravo na upravljanje i obavezu da obezbjeđuje tekuća sredstva za obavljanje djelatnosti.
„A to podrazumijeva da država snosi teret kapitalnog investiranja i da se u potpunosti očuvaju svojinska ovlašćenja države, ali i spriječi odliv neto profita iz naše zemlje u inostranstvo. Na osnovu ugovora o upravljanju, taj privatni partner bi vršio svakodnevne kontrole, starao se o održavanju, definisao poslovnu politiku. Mišljenja samo da bi to posebno doprinijelo umanjenju rizika operativnog troška“, kazao je Koprivica.
