Samardžić ističe da dozvolu za pristup tajnim podacima mogu posjedovati i pravna i fizička lica, koja imaju kontakt sa njima.
”Dakle, dozvolu za pristup tajnim podacima mogu imati kompanije, kao i njihovi zaposleni koji obavljaju osjetljive radove/usluge za bezbjednosni sektor. Kao npr. firme za prodaju naoružanja, informatičku opreme, za specifične građevinske radove, prevoznici… U Crnoj Gori ima kompanija i FL sa takvom dozvolom”, naveo je Samardžić na Twitteru.
Prema njegovim riječima, nijedno Ministarstvo odbrane NATO država neće nabaviti informatičku opremu od kompanije koja nema “Security clearance”, niti npr. građevinske radove u bezbjednosno osjetljivoj zoni može izvoditi kompanija ili bilo koji zaposleni koja/koji nemaju dozvolu za pristup tajnim podacima odgovarajućeg nivoa.
On je za to naveo primjer.
”2014. godine u posjeti Crnoj Gori boravio je vojni komitet NATO. Mininistarstvo odbrane iznajmilo je od privatne firme dva autobusa, ali iste nisu mogli voziti njihovi vozači jer nisu imali “Security clearance”, pa su autobuse vozili vojni vozači, koji su imali dozvolu za pristup tajnim podacima. Posve je normalno da u svim NATO državama predstavnicima Atlantskog saveza, kao i dio članova, koji mogu po prirodi posla doći u kontakt sa tajnim podacima, imaju dozvolu za pristup tajnim podacima odgovarajućeg nivoa. Predstavnici Atlantskog saveza učestvuju na sastancima, konferencijama, Samitu NATO – gdje se ova dozvola zahtjeva”, pojasnio je Samardžić.
Kao najvažnije istakao je činjenicu da se tajnim podacima pristupa isključivo po principu “potrebno je da zna”- kojim se, kako objašnjava Samardžić, utvrđuje opravdana potreba nekog lica za korišćenjem tajnih podaka radi izvršavanja njegovih poslova.
Preporučeno
” Dakle, dozvola za pristup tajnim podacima članovima Atlantskog saveza ne znači da oni mogu čitati dokumenta Ministarstva odbrane ili ANB-a”, zaključio je Samardžić.
Video