Video
Da li je Mandić do tog genijalnog poteza došao sam ili mu je glas iz Beograda stigao posredstvom obavještajaca i “samuraja”, sada je manje bitno. Važno je da je Abazoviću suzio prostor za manevar i to baš u trenutku kada se premijer u tehničkom mandatu šeta sa brojnom delegacijom po SAD-u. Tamo mora objašnjavati kako će formirati vladu sa onima koji podržavaju Rusiju, žele da ukinu Kosovo, ne priznaju međunarodne sudove, negiraju Srebrenicu, slave ratne zločince kao heroje nacije, misle da je NATO zločinačka organizacija, Beograd i Banja Luka su im bliži od Brisela…. Kako će čuvati evropske i demokratske vrijednosti sa onima koji za te vrijednosti misle da su okupacione…
Teško da će Amerikance ubijediti tvrdnjama da će kontrolnim paketom u Vladi čuvati ono za šta se Crna Gora zalaže od referenduma na ovamo. Na kraju, šta znači kontrolni paket kad budući premijer (eventualno) Miodrag Lekić ima zlatni glas, a u polovini vlade, koju bi navodno kontrolisao Abazović, sjede ministri SNP-a poput Dragoslava Dada Šćekića koji o svim gore pobrojanim vrijednostima misli isto što i Mandić. Jasno je svima da je to nemoguća misija. Jasno je i Abazoviću, ali je satjeran u ćošak i nema spasonosnog manevra.
Zapravo ima još jedan, da u narednih devedeset dana, oteže pregovore oko formiranja Lekićeve vlade, da sve dovede do besmisla i pred Novu godinu prosto zaključi kako URA neće praviti trule kompromise. Da se tada otkaže sve, skrati mandat Skupštini i raspišu prijevremeni izbori, taman u terminu predsjedničkih. Na taj način bi Abazović u fotelji premijera u tehničkom mandatu sa opštim konsenzusom nepovjerenja u Skupštini, vladao do proljeća. Lijep plan. Malo providan, ali lijep. Mora se priznati.
Ovo je priča koja pije vodu samo u slučaju da predjednik Milo Đukanović da mandat Lekiću bez potpisa 41 poslanika. Više pravnika je mišljenja da to što Lekić nema 41 potpis je u suprotnosti sa Ustavom i zakonom, ali podsjetimo se ni Abazović nije imao potpise DPS-a za formiranje manjinske vlade pa je Đukanović izabrao manje zlo i dodijelio mu mandat. Zato bi bilo logično da predsjednik i ovoga puta uradi isto. U suprotnom bi u Crnoj Gori imali nestabilnost koju bi bilo teško kontrolisati. Angažovale bi se sve snage, Srpska pravoslavna crkva sa svim oblicima litija, srpski i ruski obavještajci bi vrijedno radili na terenu, kriminalne grupe radile posao koji najbolje znaju…
U cijeloj ovoj priči nedostaje stav manjina ili partija manje brojnih naroda, kako se to ispravno kaže. Madić je sa presa poručio da bi članovi vlade bile i “eventualno manjine”. Dakle, eventualno.
Niko se od manjina nije javljao niti ih je neko pitao šta misle i kakav im je stav. Prosto nijesu interesantni jer u broju 41 ne moraju biti. A kad ne moraju onda je sve “eventualno”. Sagovornici Standarda iz tih partija kažu da čekaju Đukanovićevu zvaničnu odluku o mandataru te da će se nakon toga izjasniti..
“Lekić još uvijek nije zvanično mandatar, jer do ovog momenta mu predsjednik države nije povjerio mandat za sastav nove Vlade. Ukoliko se to desi i ukoliko gospodin Lekić uputi poziv za razgovore Bošnjačkoj stranci, mi ćemo se tada odrediti da li ćemo se odazvati pozivu. Ipak, mislim da je u ovim momentu važnije da sačekamo da predsjednik države, shodno Ustavnim ovlašćenjima, donese konačnu odluku o tome hoće li i kome dodijeliti mandat”, rečeno je Standardu iz Bošnjačke stranke. Sličan komentar je imao i Genci Nimanbegu, a do ostalih je danas bilo teško doći.
Ipak dan nakon “istorijskog dogovora” o Lekiću kao NZS, nastavio se obračun na relaciji Demokrate – URA.
“I danas, nakon što je juče postignuta saglasnost oko mandatara, Demokrate pokazuju da je njihov jedini cilj da sabotiraju dogovor, te da je za njih svaki predlog URE – neprihvatljiv”, poručio je Mileta Radovanić, generalni sekretar URA.
“URA ne ucjenjuje, već za razliku od vas, javno i bez dileme saopštava svoje stavove, i oko sastava Vlade i oko svih drugih pitanja. Vi za razliku od toga do danas ništa konkretno nijeste predložili, niti imate bilo kakav plan, osim da nanesete štetu URI i zaustavite Abazovića u borbi protiv mafije. Tako je bilo i kada ste srušili Vladu, vođeni ličnim a ne javnim interesom i animozitetom prema jednom čovjeku. I tu neozbiljnost vide građani.
Naravno da smatramo da vanjske poslove treba da vodi URA i sačuva spoljnopolitički kurs kao što smo to radili protekle dvije godine. Nijeste valjda mislili da smo spremni da dovodimo u pitanje spoljnopolitičku orijentaciju Crne Gore, dajući je u ruke onima koji nemaju stav niti o jednom važnom državnom pitanju”, rekao je Radovnić.
Dakle, priča pokreta URA svela se na odbranu spoljnopolitičkog kursa Crne Gore kao da je sve ostalo med i mlijeko.
Nijesu Demokrate ostale dužne. Ako šta znaju, onda je to rekcija saopštenjem na bilo šta. Poslanik te partije Danilo Šaranović podsjetio je na ucjenjivačku igru URA-e
“Imaju tri poslanika, a traže 10 ministara. Ne ucjenjuju. Imaju 6% podrške, a traže 51% Vlade. Ne ucjenjuju. Nijesu tražili MVP, pa se naknadno sjetili da sa njim uslove. Ne ucjenjuju. Podržali Lekića, ali neće da stave potpise. Ne ucjenjuju.
Predložili dva koncepta Vlade koja su propala, a traže “kontrolni paket”. Ne ucjenjuju. Dali funkciju generalnog inspektora ANB izvršiocu teških krivičnih djela, gotovo kompletan sektor bezbjednosti predali DPS-u, a zabrinuti za bezbjednosni sektor. Ne šale se. Smatraju da vanjske poslove bolje vode oni koje su iz URA optužili za fašizam i saradnju sa sivim sektorom od nekog iz Demokrata. I ne šale se. Kažu da su u prethodne dvije godine vodili vanjske poslove, zaboravljajući da je u prvoj godini vanjske poslove vodio neko ko nije član URA, a posljednjih četiri mjeseca SDP. I ne lažu. Bravo Radovaniću”, navodi Šaranović u reagovanju.
Dakle, predlog da Lekić bude mandatar se nije još ni ohladio, a URA i Demokrate već pokazuju kako bi sarađivali u budućoj vladi. Bila bi to idila. Ali, svega smo se nagledali, pa neka vidimo i ovo novo čudo od vlade u kojoj će se preglasavati oko svake sitnice, sjedeti za istim stolom na sjednicama, a nakon toga iz stranke pucali iz svih oružja na protivnike.
Na kraju krajeva, možda i treba da dotaknemo dno kako bi se što jače odgurnuli i krenuli konačno prema površini da udahnemo vazduh i spasimo se od nestajanja.
