Vlahović: BIRN je svojim izveštajem dao potporu nacionalističkom i šovinističkom projektu pokušaja rušenja Crne Gore

Regionalni mediji su, naime, u četvrtak, 16. novembra, objavilli da je u Sarajevu održana konferencija “Krajnje desničarski ekstremizam na Balkanu: Grupe, trendovi i politička podrška“, koja je, kako se navodi, „nastala kroz saradnju BIRN-a sa nezavisnim istraživačkim novinarima i istraživačima. „Kroz nju su“, veli BIRN, „precizno identificirane i dokumentirane formalne i neformalne ekstremističke i krajnje desničarske grupe i organizacije u regiji, od kojih se 21 nalazi u BiH, 20 u Srbiji, 11 u Sjevernoj Makedoniji, osam na Kosovu, sedam u Crnoj Gori, te četiri u Albaniji“.

O kakvim „nezavisnim novinarima“ i o kakvom „preciznom identificiranju“ je riječ bilo je jasno nakon što je predstavljen spisak „ekstremnih desničara“ u Crnoj Gori, na kome su se, pored četiri desničarske ekstremističke grupe vezane za tzv. pravoslavna bratstva i dvije koje imaju islam kao ideološku osnovu djelovanja, našla i imena devet poznatih crnogorskih boraca i borkinja za ljudska prava, građanskih aktivista, novinara i antifašista. Pišući o ovom skandalu, podgorička Pobjeda objavila je da je izvjestiteljka BIRN-a iz Crne Gore kontroverzna novinarka koncerna Vijesti Jelena Jovanović.

„Riječ je o istorijskoj zamjeni teza, o kontinuiranom naporu da se ekstremizam relativizuje i sakrije različitim pokušajima opravdavanja, i to tako što će se on tumačiti kao puka posljedica ili izvedenica drugih procesa”, kaže u intervjuu za Autonomiju nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore, ambasador u Vašingtonu i pri Svetoj stolici i aktuelni predsjednik Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava Miodrag Vlahović.

„Da bi to ekstremno, ksenofobno, nacionalističko, anticrnogorsko i antidržavno ponašanje bilo prihvatljivo i ‚umiveno‘, neophodno je bilo ekstremnim proglasiti ljude i organizacije koji imaju hrabrosti da se javno suprotstavljaju ovoj destrukciji. Oponenti fašistoidnih i fašističkih ideja proglašeni su ‚krajnje desnim ekstremistima‘ i gurnuti u istu vreću sa pravom krajnjom desnicom, sa ekstremistima, paravojnim ‚bratstvima‘ i tobože vjerskim asocijacijama, koje su, zapravo, agentura i satelitska mreža okupljena oko onoga što je u današnjoj Crnoj Gori stožer velikosrpskog i nacional-šovinističkog projekta – Crkva Srbije, režim u Beogradu i njegove službe. Naravno da je krajnje problematično i za svaku osudu – pa i za tužbe koje se najavljuju – da se personalno stigmatizuju i žigošu pojedinci, dokazani građanski aktivisti, ljudi koji na različite načine hrabro pružaju otpor opisanoj destrukciji. Međutim, to je samo jedan nivo problema“, kaže Vlahović.

AUTONOMIJA: Što je ključni problem?

VLAHOVIĆ: Ključni problem je pokušaj da se na socijalnoj i političkoj ravni izbriše razlika između ekstrema i oponenta ekstremu; između nasilničkog, klerofašističkog političkog djelovanja i onih organizacija, pojedinaca i grupa koje pokušavaju da svemu tome pruže otpor. Naravno, nije slučajno što se u svemu pominje koncern Vijesti i njihovi novinari: izvještaju BIRN-a suština je ideološka matrica i politička propaganda koju Vijesti promovišu i propagiraju posljednjih nekoliko godina. Podsjećam da je i 2020. ”demokratizovana” Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) posljednje dvije godine politički i građanski angažman dijela našeg društva definisala kao ”nasilni ekstremizam”. U Vijestima ste imali seriju tekstova njihovih osnivača, suvlasnika i kolumnista u kojima se isto tako targetiraju crnogorski intelektualci, politički aktivisti, novinari i političari koji se opiru politici koja je pobijedila na izborima 20. avgusta 2020. Riječ je o inverziji: izmišlja se ekstrem kako bi se neutralizovao jedini, pravi i postojeći ekstrem u Crnoj Gori.

AUTONOMIJA: Slična ”simetrija” se i dalje pokušava uspostaviti i prilikom objašnjavanja uzroka i posljedica ratova na prostoru SFR devedesetih: zločina je, kažu, bilo na svim stranama, jednako su krivi agresor i žrtva i sl.

VLAHOVIĆ: Po toj matrici se onima koji se druže sa „Noćnim vukovima“, ekstremnom grupim koja se, začudo, ne pominje u BIRN-ovom izvještaju – a mislim na Dritana Abazovića – omogućava da obave posao zbog kojeg su tu gdje su. Svaka kritika ili otpor ovakvom ponašanju tehničkog premijera Abazovića, uključujući nelegalno potpisivanje tzv. Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije, sa pomenutih adresa proglašavano je nacionalizmom i ekstremizmom. U tom smislu je izvještaj BIRN-a potpora onim političkim snagama koje operacionalizuju nacionalistički i šovinistički projekat pod maskom borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala i pokušaja tzv. demokratizacije društva.

AUTONOMIJA: Suvlasnici i urednici koncerna Vijesti su i zapadnim diplomatama kritičare velikosrpskog nacionalnog projekta nazivali ”ekstremistima” i ”plaćenicima” Mila Đukanovića. Nakon Apela za osudu ugrožavanja mira u Crnoj Gori i regionu od strane Beograda (januara 2020.), tu su etiketu kolumnisti i suvlasnici Vijesti zalijepili Latinki Perović, Sonji Biserko, Milivoju Bešlinu, Dinku Gruhonjiću, Viktoru Ivančiću…

VLAHOVIĆ: To je ozbiljna tema, koja bi zahtijevala da analiziramo stavove jedne po jedne zapadne ambasade, uključujući djelovanje lokalnog stafa, od kojeg neki mogu biti identifikovani kao veza ne samo sa koncernom Vijesti, nego i sa onim političkim partijama i medijima kojima je ovakav narativ prepoznatljiva stavka javnog angažmana. Tačno je da su Vijesti godinama imale uticaj o kojem govorite; tim prije što inostrana diplomatska predstavništva, logično i legitimno, koriste sve kanale i sve načine da saznaju što se dešava u zemlji, kakva su stanovišta i interpretacije određenih političkih grupacija ili ličnosti. To je regularno ponašanje. Međutim, u posljednje vrijeme ovakva pozicija ne samo Vijesti, nego i nekih drugih informativnih tačaka, veoma je oslabila. Naime, njihove je ”analize” i konstruisane teze negirala ukupna politička, društvena, ekonomska i bezbjednosna stvarnost u Crnoj Gori. Oni koji su u analizama tog “koncerna” bili označeni kao nekakvi ekstremisti i nacionalisti spremni da ugroze regularno djelovanje ustavno-pravnog poretka, demokratske principe, postulate i procedure, pokazali su se zapravo kao istinski i autentični branici tih vrijednosti. Istovremeno, politički favoriti Vijesti – a ta lista je duga – i pojedinačno su i zajedno, jedan za drugim, doživjeli krah politika koje su promovisali. Sjetite se da je u vrijeme takozvanih litija, u nekim bivšim zemljama EU postojala interpretacija da su, citiram, u Crnoj Gori ”ugrožena prava hrišćana” time što je crnogorska vlast pokušala da pravno reguliše odnose sa Crkvom Srbije.

AUTONOMIJA: Govorite o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti?

VLAHOVIĆ: Tako je. Ogromna većina članova Venecijanske komisije, uključujući predstavnike država sa većinskim pravoslavnim stanovništvom, glasale su za ovaj Zakon. Srbija je glasala protiv, dok je član iz BiH, koji je dolazio iz entiteta RS, bio uzdržan. E, u interpretaciji diplomata nekih država, uključujući i bivšu članicu EU, taj je zakon shvaćen i kao pokušaj žigosanja i potiranja hrišćana u Crnoj Gori, odnosno “jedine kanonske crkve”! Na temeljima ovakve površne eksplikacije i shvatanja crnogorske stvarnosti ovdje je entuzijastično konstruisana ”prva demokratska vlada”. Vidjeli smo, i mi u Crnoj Gori i zapadne diplomate, što smo, ustvari, dobili. Na kraju ove dvogodišnje nevesele istorijske epizode u našoj zemlji imamo ne samo krah onih koji su na taj način objašnjavali ovdašnju stvarnost, nego (u nekim zapadnim diplomatijama) i suočavanje sa činjenicom da njihovo razumijevanje crnogorske zbilje nije bilo korektno i da su, prosto rečeno, “igrali” na pogrešne ljude i partije.

AUTONOMIJA: ”Jelena Jovanovic,‘“novinarka‘ crne hronike Vijesti, za čijim kafanskim stolom je izrešetan i ubijen jedan član kriminalnog klana, za BIRN je sastavila listu tobožnjih crnogorskih ekstremista, koju čine borci za ljudska prava, protivnici totalitarnih režima i pristalice EU i NATO”, napisao je novinar i publicista Šeki Radončić na Tviteru. Ime izvjestiteljke BIRN-a o kojoj piše Radončić navodno se pominje i u komunikacijama skinutim sa Sky aplikacije, i to kao osobe koja je članove OKG ”Škaljari” obavještavala o smjenama u MUP-u Crne Gore. Zašto EU ovo finasira?

VLAHOVIĆ: BIRN-ova analiza posljednji je alarm crnogorskom društvu da na to reaguje na način koji neće ostaviti mogućnost bilo kakvih nedoumica o tome ko je ko i ko što tu radi. Najzad, to je alarm i za sve evropske i atlantske partnere Crne Gore, za sve one koji su direktno ili indirektno, znajući ili ne znajući do kraja o čemu je riječ, finansirali i sponzorisali određene medije, NVO i slično.

Reakcije iz Crne Gore sa svih nivoa na izvještaj BIRN-a – od državnih zvaničnika do pojedinaca, grupa, NVO, medija – takva su da je nemoguće preći preko pitanja i problema o kojima me pitate. Pomenuti fenomeni i problemi se više ne mogu ignorisati. Jedan od njih je zašto se štite novinari – sa i bez navodnika – koji su direktno upleteni u ovu aferu. Mislim da je manevarski prostor za izbjegavanje te vrste odgovora i odgovornosti krajnje sužen, ako ne i eliminisan. Tim prije što ovdje nije riječ samo o odgovornosti BIRN-a o tome što su objavili, nego i onih koji ih finansiraju. Mora se, dakle, analizirati za što se tačno daje novac iz evropskih fondova i kakve posljedice mogu imati slična ”istraživanja”, projekcije i sponzorisani izvještaji po ukupnu crnogorsku političku, bezbjednosnu i ukupnu društvenu stvarnost. Jer i na početku i na kraju priče ostaje činjenica da je BIRN-ov izvještaj – lažan. Ljudi koji se imenom i prezimenom pominju u tom izvještaju nijesu ekstremisti i desničari! To jednostavno nije istina.

AUTONOMIJA: Da skandalozni izvještaj BIRN-a nije tema samo u Crnoj Gori pokazale su i reakcije Građanske Vojvodine, kao i bivše ministarke vanjskih poslova Hrvatske Vesne Pusić, koja je BIRN nazvala ”instrumentom napada na aktiviste za ljudska prava” i to po ”šablonu sličnom ruskoj strategiji”.

VLAHOVIĆ: Naravno, Vesna Pusić ima pravo: riječ je o istom obrascu. Samo naivni još ne vide da je ovdje riječ o izvedenicama i posljedicama destruktivnog ruskog uticaja na Balkanu i da su neki od političkih struktura, medijskih autleta ili novinara – koji su to samo formalno, a bave se drugim poslovima, propagandističkim i specijalnim – samo ekstenzija propagande čiji kraci sežu do Kremlja. Sa geostrateškog stanovišta, taj nivo je najopasniji i najproblematičniji. Ne moram podsjećati da srpsko-ruska propaganda u Srbiji i u zemljama koje je okružuju nije smanjena nakon agresije Rusije na Ukrajinu. Naprotiv: pojačana je! Dokaz je i Russia Today, koja je prošle sedmice otvorila svoju ispostavu u Beogradu.

AUTONOMIJA: Kada je riječ o Crnoj Gori, i vlast i opozicija u Beogradu odavno djeluju po ”šablonu sličnom ruskoj strategiji”, pa beogradski konfidenti u Podgorici najavljuju uvođenje vanrednog stanja. Koliko je to realno?

VLAHOVIĆ: Bojim se da su, nažalost, sve mogućnosti otvorene. Uključujući upadanje u scenario potpuno neregularnog i nekontrolisanog stanja. Kome bi odgovarao haos u Crnoj Gori – lako je pogoditi. Ipak, čini mi se da smo u zoni kada stvari još mogu biti kontrolisane. Posljednji sastanak lidera parlamentarnih stranaka kod predsjednice Skupštine pokazao je da parlamentrana većina bježi od dijaloga, ali i da kandidati za sudije Ustavnog suda ne mogu biti predloženi prostim preglasavanjem – sa jednim poslanikom više u parlamentarnom odboru. Tako “stara većina” insistira na izboru ”svojih” sudija Ustavnog suda, čiji bi zadatak bio, lako je pogoditi, da i definitivno potvrde neustavni predlog izmjena i dopuna Zakona o Predsjedniku. Mijenjati Ustav zakonom je toliko eklatantno neustavan čin, čega je, sasvim sam siguran, svjesna i većina koja je takav zakon usvojila prvi put. Sve u svemu, Crna Gora je u dosta delikatnoj situaciji, gdje s jedne strane imate zahtjev da se na regularan način rekonstituiše Ustavni sud, a sa druge da tome prethodi elementarno korektan politički potez – povlačenje neustavnog Zakona o Predsjedniku države. Ukoliko se u narednom periodu ne postigne dogovor, to Crnu Goru vodi u scenarije u kojima ne bi trebalo isključiti ni haotičnu situaciju potpune ustavno-pravne, političke i bezbjednosne nestabilnosti.

AUTONOMIJA: Očekujete li da se Zapada aktivnije uključi u rješavanje postojeće političke krize?

VLAHOVIĆ: Mislim da je stav zapadnih partnera (konačno!) korektan. Riješene su neke nedoumice, pogrešne interpretacije su postale stvar prošlosti, a politički kredibilitet tzv. stare parlamentarne većine je veoma ozbiljno doveden u pitanje. Mislim da više ne postoji nikakav manevarski prostor za kupovinu vremena, za političku trgovinu ili neke palijativne i privremene solucije kako bi se produžio opstanak na vlasti gospodina Abazovića i onih političkih grupacija koje ga podržavaju. Stvari su jasne i ogoljene do kraja.

AUTONOMIJA: Što to tačno znači?

VLAHOVIĆ: Znači da je Abazović za Zapad potpuno razočaranje. I to ne ono koje se desilo jednom, pa su oni zatečeni; riječ je o kontinuiranim destruktivnim potezima Dritana Abazovića, od koga je većina zapadnih ambasadora i diplomata očekivala razumnu i konstruktivnu evropsku politiku. Kao što znamo, Abazovićeva politika išla je u suprotnom pravcu. Slično misle i o Aleksi Bečiću i Borisu Bogdanoviću, prvacima Demokrata, koji su doslovno “u povratu” proćerdali svoje šanse i razočarali zapadne saveznike. Najzad, o Demokratskom frontu i ostalim manjim stranakama tog bloka u zapadnim krugovima nema nikakve nedoumice. Zato mislim da ne postoji šansa da se iz tog političkog miljea napravi nova vrijednost koja bi bila dio rješanja. Uostalom, dio političkog spektra o kojem govorim tretira se ne kao dio rješenja, nego, sasvim jasno i definitivno, kao dio problema.

Mislim da se igraju vatrom pojedini politički akteri iz tzv. stare parlamentrane većine koji dozvoljavaju da njihove destruktivne aktivnosti usmjerava Demokratski front, koji Crnu Goru gura u permanentnu političku krizu, u kolaps sistema i u vrstu neregularnog, tj. vanrednog stanja. Velika je, kažem, odgovornost na onima koji tu destrukciju prate. Mnogima u URA je jasno da su političkom ćorsokaku, u slijepoj ulici iz koje nema izlaska ukoliko se ne vrate na magistralne pravce crnogorske politike. Da li imaju hrabrosti i znanja da reaguju – drugo je pitanje.

I da ne zaboravimo:proces ”otrežnjenja” i vraćanja u neke realističke projekcije zapadnih partnera je i novo pozicioniranje suverenističkih stranaka na čelu, još uvijek, sa Demokratskom partijom socijalista Mila Đukanovića.

AUTONOMIJA: Kakva je danas njihova pozicija?

VLAHOVIĆ: Od stava da je DPS stvar prošlosti došli smo do toga da se bez tih političkih struktura ne može projektovati budućnost Crne Gore. To ne poriču ni oni koji su 30. avgusta 2020. bili nekritički oduševljeni.

AUTONOMIJA: Koliko tome pomažu masovni antivladini protesti koji je posljednjih nedjelja održavaju u Podgorici?

VLAHOVIĆ: Građanski protesti veoma su važni i pokazuju političku zrelost crnogorskog društva. Oni su mirni, demokratski, sa jasno definisanom političkim porukama i pokazuju namjeru građana da stanu na put daljem urušavanju države Crne Gore. Ne samo ustavno-pravnom i političkom, nego i ekonomskom, kulturnom, nacionalnom… Protesti su građanski, emancipatorski, evropski i usmjereni ka očuvanju najboljih vrijednosti crnogorskog društva. Oni, najzad, još jednom pokazuju snagu i superiornost suverenističkog, građanskog i demokratskog koncepta nad onim nacionalističkim i ksenofobnim, klerikalno-fašistoidnim i ektremističkim. Protesti su evropski i u svojoj sadržini i motivaciji, i u svojoj formi i iskazu.