Video
Ipak, premijer Dritan Abazović očito je veoma zadovoljan pozivom svoje koleginice, premijerke Ane Brnabić, sa kojom ga vezuju i porodični i poslovni odnosi. Naime, partnerka premijerke Srbije i brat premijera Abazovića suvlasnici su klinike, koja će, tvrde beogradski mediji, uskoro biti otvorena u zgradi Beogradskog izdavačko-grafičkog zavoda (BIGZ), 1992. proglašenog za kulturno dobro. Kao najveća štamparija na Balkanu i jedan od simbola Beograda, BIGZ je 2021. otišao u ruke ruskog biznismena Vladimira Zubrilina, čije se ime spominje u famoznim Panamskim papirima.
Premijer Abazović će, sudeći prema najavama, posjetu Beogradu iskoristiti kako bi pokušao da „resetuje odnose Crne Gore i Srbije“.
– Od posjete premijera Abazovića Beogradu teško je bilo što očekivati dok god uključene strane odbijaju da se pozabave suštinom koja je dovela do kvarenja odnosa – kaže za Pobjedu profesor na Univerzitetu ,,Džon Hopkins“ u Vašingtonu, dr Siniša Vuković.
,,Populistički stav da su svi jednako odgovorni i da je sukob izazvao neko treći samo maskiraju stvarnost; suštinski, šalje se poruka onima koji su bili direktno uključeni u kvarenje odnosa da slobodno nastave. Premijer Abazović mora pokazati državničku hrabrost i istinski zauzeti stav kojim bi se zaštitili državni interesi Crne Gore, prvenstveno kada je riječ o miješanju Srbije u unutrašnje prilike u Crnoj Gori“.
POBJEDA: Zaista mislite da se od ovog premijera tako nešto može očekivati?
VUKOVIĆ: Kada je to političko oportuno, u nekom sad već zaboravljenom intervjuu, premijer je kazao da je nivo miješanja Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore bio toliko veliki da je ključno uticao na ishod crnogorskih izbora. I sve se zaustavilo na tom intervjuu, što je za bilo koju ozbiljnu državu koja drži do sebe apsolutno neprihvatljivo. Mora se sve učiniti da takvo djelovanje odmah prestane, tj. da se svi postojeći mehanizmi koji su omogućili takvo miješanje ukinu ili eliminišu. U suprotnom, održavanjem i zadržavanjem infrastrukture kojom se omogućava destruktivni uticaj Srbije na unutrašnje prilike u Crnoj Gori u svakom se trenutku opet mogu iskoristiti za dalju destabilizaciju crnogorske države.
POBJEDA: Premijer govori o ,,resetovanju odnosa“.
VUKOVIĆ: Resetovanje odnosa moguće je samo ako su strane spremne da se suoče sa uzrocima i razlozima koji su doveli do razmišljanja o resetovanju. Dok god se ignoriše pozadina pokvarenih odnosa, dok god ne postoji politička volja da se dovedu u pitanje odluke koje su doprinijele umanjenom povjerenju, dok god se mehanizmi koji su doprinosili kvarenju odnosa održavaju i dodatno snaže, iluzorno je govoriti o bilo kakvoj promjeni.
Svako ima pravo da utočište pronađe u nekom novom diskursu – recimo, u famoznoj robnoj razmjeni, koja je, uzgred, disproporcionalno na strani Srbije – ali to neće eliminisati sve što je do sada kvarilo odnose. U teoriji mirovnih procesa, pomirenja postoji jasan stav da je princip kolektivne amnezije, koji se ogleda u potrebi da se teme iz prošlosti guraju pod tepih, zapravo plodno tlo za obnavljanje konflikta u bliskoj budućnosti.
POBJEDA: Kako?
VUKOVIĆ: Prve demokratske vlasti u Španiji, na primjer, vjerovale su da se društvo ne mora suočiti sa zaostavštinom Frankovog fašističkog režima, već da treba gledati naprijed. Takva odluka doprinijela je da se stavovi, pogledi, teze i obrasci ponašanja, koji počivaju na fašističkoj ideologiji što ju je Španija živjela više od četrdeset godina, normalizuju, u neku ruku banalizuju, te da, na koncu, postanu atraktivne novim generacijama koje nijesu imale direktnog iskustva sa tim režimom. Za rezultat danas imate neukrotiv rast ekstremne desnice u Španiji, posebno među mlađom populacijom. Kao reakciju, imate nikad izraženije anticentralističke i secesionitičke politike u regionima koji su bili posebno pogođeni represivnim mjerama Frankovog režima, poput Baskije i Katalunje. Sve ovo Španiju dovodi u predkonfliktno stanje, koje se moglo izbjeći da se društvo iskreno suočilo sa zaostavštinom iz Frankovog doba.
Sličan problem možete predvidjeti i na Zapadnom Balkanu, dok god postoji otvorena nespremnost režima u Beogradu da se suoči sa zaostavštinom Miloševićevog doba.
Na isti način, ako se ignorišu flagrantna miješanja Srbije u unutrašnja pitanja Crne Gore u prethodnom periodu, takva ponašanja biće normalizovana, a nosioci te politike na direktan način biti ohrabreni da sa takvim hegemonističkim stavom nastave da tretiraju Crnu Goru. Ako premijer nije voljan da zauzme decidan stav i osudi takvo ponašanje, da dobije garancije da se tako nešto neće ponoviti, doći ćemo u situaciju u kojoj je bila Amerika za vrijeme Trampa, koji je trivijalizovao rusko miješanje u unutrašnja pitanja SAD, indirektno šaljući poruku da Rusija može slobodno nastaviti da ugrožava unutrašnju stabilnost Amerike.
Ta nestabilnost je svoju kulminaciju imala 6. januara 2021. kada je pokušan puč na Kapitol Hilu. Ako Amerika nije bila u stanju da kontroliše Trampovo ignorisanje ruskog miješanja, koji je, gurajući pod tepih suštinu problema sa Rusijom zapravo pozvao Moskvu da još jače navali na SAD, onda se sličan scenario može očekivati i u odnosima Crne Gore i Srbije.
POBJEDA: U svom inauguracionom govoru predsjednik Vučić je pomenuo sve susjede Srbije izuzev Crne Gore. Kako to tumačite?
VUKOVIĆ: Možda je riječ o omašci, a možda o paternalističkom refleksu. Oba stava su legitimna.
Možda je odnos sa Crnom Gorom za Vučića baš onakav kakav on želi da bude, pa nema potrebu da stavlja Crnu Goru u istu ravan sa državama regiona sa kojima želi poboljšanje odnosa. Ne zaboravite da je pomenuto resetovanje najavio samo premijer Abazović, dok iz Srbije to niko nije pomenuo. Očito imamo različita očekivanja od susreta Vučića i Abazovića, budući da je za vlasti u Beogradu taj susret samo jedan od rutinskih tokom kojih će se razmatrati uobičajene teme. Ništa se istorijsko i reformsko ne najavljuje iz Beograda, pa teza o paternalitičkom refleksu ima svoje uporište upravo u činjenici da beogradske vlasti ne pridaju veliku važnost Abazovićevoj posjeti.
Uostalom, teško da ćete u srpskim medijima naći bilo šta o tome.
POBJEDA: Prethodnih sedmica Beograd je bio okićen ruskim, a onda i njemačkim zastavama uoči posjeta ministra Lavrova i kancelara Šolca. Ne očekujete ništa slično?
VUKOVIĆ: Beogradski mediji te su dvije posjete pratili danima unaprijed. Biće interesantno vidjeti hoće li, uoči posjete Abazovića, Beograd osvanuti okićen crnogorskim zastavama, i to u znak istinskog „resetovanja odnosa“ na paritetnom nivou. Zasad se, kažem, stiče utisak da je za vlasti u Beogradu to jedna u nizu rutinskih posjeta zvaničnika iz regiona. Možda će premijer Abazović iznijeti neka negodovanja, ali od Beograda se najviše može očekivati da to uzme u obzir i nastavi sa ustaljenom praksom.
POBJEDA: Potpisivanje ugovora sa Crkvom Srbije očito je prioritet premijera Abazovića, koji kao da više i ne krije da sprovodi interese predsjednika Vučića, a ne države Crne Gore. Podsjećam da premijer zdušno podržava i OB. Da li je manjinska vlada formirana da bi rješavala ovakva pitanja ili da bi deblokirala proces evropskih integracija?
VUKOVIĆ: Više nije tajna da su neke partije vlasti Vlade Krivokapić-Abazović, poput SNP-a, ušle u novu Vladu isključivo kako bi potpisale „temeljni ugovor“.
Istovremeno, začuđujuća je lakoća kojom je Abazović počeo da priča na temu ,,Otvorenog Balkana“ i temeljnog ugovora, posebno imajući u vidu koliko je izbjegavao da se odredi o tome dok je bio vicepremijer. Paradoksalno je da je Crna Gora nikad bliža potpisivanju oba dokumenta, i to u momentu kada Vlada ima podršku političkih snaga koje su Vladu Zdravka Krivokapića snažno kritikovale zbog podređenosti Beogradu, bez obzira na to što Krivokapić nikad nije iskazao istinsku spremnost da se zauzme za projekte očito servirane iz Beograda.
Kada je riječ o procesu evropskih integracija, uprkos razočaranjima koja stižu sa nedavnog samita u Briselu, Crnoj Gori je mnogo važnije ono što je čeka krajem jula: hoće li joj se, ispunjavanjem zadatih ciljeva, zaista otvoriti evropska perspektiva.
POBJEDA: U slučaju da do 31. jula odblokira proces evropskih integracija, Crna Gora dobija šansu da pregovore sa EU završi do 2024. godine. Može li Crna Gora biti prva naredna članica EU ili će predsjednik Vučić, u pokušaju da to spriječi, natjerati premijera Abazovića da prije 31. jula sam sruši svoju Vladu?
VUKOVIĆ: Uprkos negativnim vijestima kojima smo izloženi posljednjih dana, treba ostati optimista da, kada je riječ o Crnoj Gori, taj mali prozor mogućnosti i dalje opstaje. Ne treba biti naivan i misliti da je u tom obećanju bilo šta zagarantovano, jer ne zavisi sve od tehnokrata iz Komisije, već se itekako osluškuje politički kontekst u kojem zemlje članice donose odluku o krajnjem ishodu.
Preporučeno
Dakle, ako su loše vijesti sa samita u Briselu za neke dovoljan alibi da se istinski ne posvete neophodnim reformama kako bi se poslao signal da je Crna Gora spremna, onda se može postaviti pitanje kome najviše odgovara da Crna Gora ne bude prva naredna članica EU. Hipotetički, ako bi Crna Gora završila pregovore do 2024, bila bi to i jaka poruka za one snage koje ne vole maratonske procese, već brze rezultate. U tom slučaju, samo bi Crna Gora bila u stanju da se pohvali i konkretnim brzim rezultatom kojem cijeli region teži. Crna Gora bi tada bila istinski lider u regionu, čiji bi primjer drugi mogli da slijede.
