Video
Nakon eliminacije u osmini finala Svjetskog prvenstva, porazom od Švedske, povratak “sajdžija” kući nije prošao bez potresa. Naprotiv. Najprije je generalni sekretar tamošnjeg Fudbalskog saveza, Aleks Mišer, izazvao buru intervjuom u kome je tražio da se preispita pozivanje u reprezentaciju igrača sa dvojnim državljanstvom, potom je Granit Džaka oštro reagovao nazivajući te komentare “stavovima iz kamenog doba”, a sve zbog – “onog” na meču sa Srbijom.
Preporučeno
U fudbalskom smislu, bili su to pogoci Džake i Đerdana Šaćirija koji su završili u srpskoj mreži, a u onom simboličnom, bila je to njihova gestikulacija, kada su prstima pokazivali simbol koji koriste zagovornici ideje o tzv. “velikoj Albaniji”. I, to njihovo smještanje ruku na grudi, pa imitiranje dvoglavog orla, ne samo da je u svjetskoj javnosti skrenulo pažnju na ponašanje švajcarskih reprezentativca koje nije primjereno sportskim događajima, već je i odsustvo oštrije reakcije Saveza izazvalo negodovanje pojedinih poznatih sportista “zemlje satova, čokolade i sireva”.
Jedan od njih je Kubilaj Turkilmaz, sada 51-godišnjak, a svojevremeno švajcarski golgeter, inače turskog porijekla. Kao neko ko je 34 puta dao gol u dresu “sajdžija” (primjera radi, najbolji strijelac naše sadašnje reprezentacije je Aleksandar Mitrović, sa tačno dvostruko manje reprezentativnih pogodaka), Turkilmaz je zamoljen od strane uredništva najvećeg medija u Švajcarskoj, “Blika”, da u vidu kolumne iznese svoje mišljenje o problemima u ekipi koja je, indirektno, i eliminisala Srbiju sa Svjetskog prvensta. A ta kolumna nekadašnjeg napadača Bolonje, Galatasaraja, Grashopersa i drugih klubova, inače drugog najboljeg strijelca u istoriji švajcarske reprezentacije (samo je Aleksandar Fraj dao više, 42 gola, ali je odigrao 22 utakmice više od Turkilmazove 62) glasi ovako:
“Razmišljanja generalnog sekretara Fudbalskog saveza Švajcarske (SFV) Aleksa Mišera su pomalo glupa stvar koja je nedavno pokrenula pitanje o dvojnim državljanima. Ja isto imam dva pasoša, švajcarski i turski. To sam dobio i prije nego što sam (kao igrač rođen u Švajcarskoj, prim. prev.) potpisao za Galatasaraj. Jer, razlog je bio jednostavan, nisam se osjetio strancem tamo. Nikada se nisam osjećao tako ni u Švajcarskoj ni u Tuskoj. Bilo je uvijek onih koji su me tako posmatrali, ali pasoš nikoga ne čini većim ili manjim Švajcarcem.
Mišer, pa i cio Savez, ništa nisu razumjeli u ovoj situaciji. Ama, ništa. Ne mogu da se otresem tog utiska da su ovu priču započeli želeći da skrenu pažnju sa poraza od Švedske. Da bi sakrili svoje greške. Jer je SVF doživio potpun krah zbog one afere sa dvoglavim orlom!
Šta bi jedan snažan Savez uradio? Okej, posle onih ispovijedanja 2014. (kada su reprezentatativci riješili da više ne pokazuju simbole država ili naroda iz kojih potiču, prim. prev.), Savez je trebalo da se pobrine da se to stvarno više nikada ne dogodi, da zaprijeti kaznama. Ali, toga nije bilo, a onda se desilo ovo što se desilo (na meču protiv Srbije). Snažna organizacija snažno bi reagovala – sama bi suspendovala Džaku, Šaćirija i (kapitena) Lihtštajnera (koji im se pridružio u slavlju pokazivanjem istog simbola). Snažni Savez bi toj trojici zabranio da igra na sljedećoj utakmici, protiv Kostarike.
I, garantujem vam: ti momci bi, po povratku u tim, u nokaut fazi, dali sve od sebe na terenu. Sve! Jer, to su igrači koje ponos nosi.
Ali, nisu samo čelnici SFV pali na ispitu. Selektor je, takođe, jer Vladimir Petković nije znao kako da ‘naoštri’ reprezentativce za drugu fazu. Kao neko ko je gledao to sa strane, bio sam zgranut, čak i bijesan. U toj utakmici (sa Švedskom), posle onakvog prvog poluvremena trener bi morao da reaguje i Džaku i Šaćirija izvede iz igre. Jer… U utakmici protiv Srbije oni su nam pokazali šta je moguće kada su izuzetno motivisani. Obavili bi posao iz jednog dodavanja, možda dva, ili deset. Da, igrači sa Balkana imaju poseban afinitet prema rodnim krajevima, zbog ratnih zbivanja. Ja to razumijem, poštujem, ali to nije uopšte problem.
Problem je kada ne dajte sve od sebe u nokaut fazi Mundijala. Jer, ovaj rival (Švedska) nije bio ni Brazil, a ni Srbija. “Samo” Švedska. Sjevernjaci nemaju ništa povezano sa korjenima naših balkanskih reprezentativaca…
Izgleda mi, na kraju, da se psihička energija, koja je bila onako visoka kada je rival bila Srbija, potom ispraznila. Savez i treneri nisu vidjeli šta se dešava, reagovali su pogrešno. E, to je naš problem. A ne ko ima jedan, a ko dva pasoša. Kulturni miks je velika snaga naše ekipe, pa potpuno i razumijem zašto je Džaka bio iritiran, čak i bijesan zbog onih Mišerovih ideja”, zaključio je Turkilmaz.
