Pokušaj načelnika Odjeljenja za međunarodnu saradnju Ministarstva sporta i mladih Miloša Lalevića da opravda lični i institucionalni uticaj na dešavanja u Košarkaškom savezu Crne Gore time što ‘poznaje Pekovića dugi niz godina’ i što je mejl poslao sa svoje privatne adrese – ne mijenja baš ništa u realnosti.
Lalević je Pekoviću mejl poslao u petak, 15. septembra u 11 sati i 29 minuta. To je okvir radnog vremena, kada bi odgovoran načelnik jednog odjeljenja u svakom ministarstvu trebalo da bude zatrpan poslom i da nema vremena da misli na dugogodišnje poznanike. Osim ako sa njima nema dogovor da im pomogne u nekoj raboti. Takođe, možda za Lalevića “prepiska nije pravno obavezujuće prirode”, ali za KSCG i Pekovića, bogme, jeste. Jer je bilo dovoljno svega dva minuta (vjerovatno Peković nije ni imao vremena da pročita akt koji mu je Lalević sročio) od pristizanja do prosljeđivanja Lalevićevog mejla zaposlenima u KSCG, koji je po njemu trebalo da postupaju.
Uostalom, Lalević svom dugogodišnjem poznaniku Pekoviću nije baš pomogao svojim reagovanjem. Pitanja za pravnike (ali ozbiljne): ako privatna prepiska njih dvojice ne može imati pravne posljedice, kao što tvrdi Lalević, kako je Peković na osnovu nje tražio zakazivanje sjednice Skupštine KSCG? Hoće li biti zakazana i održana i, ako bude, hoće li biti regularna jer je zakazana na osnovu privatne prepiske nekih slučajnih dugogodišnjih poznanika, od kojih jedan javno tvrdi da ona nije pravno obavezujuća?
Ima i onih ljudskih i kolegijalnih pitanja: da li je moguće da predsjednik jednog sportskog saveza i službenik jednog ministarstva mogu toliko da omalovaže i ponize pravnike i ostale zaposlene u KSCG time što su pisanje najobičnijeg dopisa izdigli na nivo čitavog odjeljenja u Ministarstvu sporta i mladih? Niti se Skupština KSCG zakazuje prvi put, niti u tom savezu rade neznaveni ljudi koji nijesu sposobni da sroče pet suvislih formalnih rečenica za dopis, pa da bi u posao morao da se uključuje eksterni ekspert iz Ministarstva sporta i mladih, sticajem okolnosti dugogodišnji poznanik predsjednika KSCG.
Iz ovoga dalje poizilazi pitanje da li službenici Ministarstva sporta i mladih i predsjednik KSCG zaista misle da je kompletna crnogorska javnost glupa i nepismena, pa se tako i ophode prema njoj, ali to je tema za drugu vrstu analize i ne tiče se samo njih.
Ukoliko se nakon ovoga ispostave kao tačne informacije iz KSCG da je Peković Laleviću obećao mjesto generalnog sekretara ovog saveza nakon smjene aktuelnog Upravnog odbora, sigurno je da neće biti omiljeni kolega ostalima zaposlenima u KSCG koje je na ovaj način ponizio.
Preporučeno
Stvar je dosta jednostavna – ostavite sportske saveze da sami rješavaju svoje unutrašnje probleme, onako kao i vama i njima nalaže zakon, a ne dugogodišnja poznanstva. I ne pravdajte se za očiglednu glupost koju ste napravili, nije ni prva ni posljednja, a građani Crne Gore nijesu ni slijepi ni glupi. I odnose sa dugogodišnjim poznanicima rješavajte van institucija, recimo, na nekom izletu ili u kafani.