Video
Vodeći svjetski „think tanks”, uključujući i svjetski poznatu korporaciju RAND, vjerovali su da će Rusija pobijediti u roku od 72 sata, pa stoga nema smisla snabdijevati Ukrajinu oružjem. Ali ispostavilo se sasvim drugačije – prošlo je mjesec i po dana rata, Rusija nije dobila nikakvu taktičku, a još manje stratešku prednost. Štaviše, u blizini Kijeva, Černigova i Sumija, „druga armija“ svijeta je pretrpjela poraz. Povlačenje ruskih trupa bilo je toliko brzo da nisu imale vremena da „prikriju tragove” svoje okupacije. I tada je istina otkrivena cijelom svijetu. Užasna istina!
“Ono što su ruski vojnici ostavili iza sebe je bez pretjerivanja potreslo cijeli svijet. Stotine ubijenih, mučenih muškaraca, žena, djece. Masovna silovanja ne samo mladih žena, već čak i starica i djece! Nezamisliva zvjerstva okupatora postala su tačka rascjepa javne svesti na Zapadu, odvojeni, formalni izraz „duboke zabrinutosti“ i saosjećanja zamijenjen je bijesom i odlučnošću”, navodi se u saopštenju.
Ljudsko biće je oduvijek bilo u centru vrijednosti zapadnog svijeta. Humanizam je osnova moderne civilizacije. Problem javne svijesti civilizovanog svijeta, kako se ispostavilo, bio je u tome što je sve što se dešavalo uvijek projektovano na sebe, pa se stoga vjerovalo da ako je ljudski život u savremenoj zapadnoj civilizaciji glavna vrijednost, onda je to isto i za Rusiju. Međutim, gorka istina onoga što se vidjelo konačno je dovela do nespornog zaključka – Rusija nije dio svjetske civilizacije, već totalitarna država sa ogromnom populacijom zombovanom propagandom, zapravo, reinkarnacija nacističke Njemačke.
“To što zapadno društvo tek počinje da se budi velika je greška političkih elita, kojima je jedini cilj bio da po svaku cijenu dobiju izbornu podršku. Svi napori evropskih vlada bili su usmjereni na poboljšanje materijalnog blagostanja potencijalnih birača na sve moguće načine, žongliranje sa demokratskim parolama, promovisanje bezrazložnog pacifizma, smanjenje izdataka za bezbjednost i odbranu, dok je na Istoku polako nastajalo, dižući se na noge, strašno, monstruozno čudovište”, navode iz Ambasade.
Zapad se probudio! Konačno se probudio. Posjeta Ukrajini predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen i visokog predstavnika Unije za spoljnu politiku i bezbjednost Žozepa Borela, koji su posjetili Buču i svojim očima vidjeli stotine leševa i skoro izbrisani s lica zemlje, nekada mali udoban grad, postala je nova polazna tačka za Zapad po pitanju Rusije i shvatanja uloge Ukrajine u modernoj istoriji kao ispostave svjetske civilizacije.
Zauvijek će ostati u sjećanju preplašene oči šefice „evropske vlade“, koja je nehotice prekrila lice rukama. Ono što se vidi ne čuje se a još više ne čita!
“Shvatanje šta je moderna Rusija sada se manifestuje u glavama gotovo svih evropskih vrhunskih političara, nekih brže, nekih sporije, poput lidera Mađarske i Srbije. Ali danas su čak i otvoreno proruski političari Marin Le Pen i Silvio Berluskoni osudili ratne zločine ruske vojske u Ukrajini. Možda će čak i kancelar Njemačke Olaf Šolc, koji je za otpočinjanje rata okrivio samo Putina i pozvao na poštovanje ruskog naroda, shvatiti da se ne radi samo o Putinu. Ubijani su starci i djeca, obični ruski vojnici i oficiri silovali su žene. Dakle, Putin nije jedini problem, a politikolozi i istoričari tek treba da prouče šta se desilo sa savremenom Rusijom i ko je za to kriv”, dodaje se u saopštenju.
Putin je došao na vlast 2000. godine, a žene i djecu su u Nemačkoj 1945. silovali i ubijali obični, tada još sovjetski vojnici. Za to postoje dokumentarni dokazi u memoarima L.Rabičeva, koji, inače, nisu zabranjeni u Rusiji! Stoga se postavlja pitanje: „kako se pored civilizovane Evrope pojavilo strašno „gotsko” čudovište i kako je „druga armija” svijeta bila naoružana novcem evropskih poreskih obveznika, a televizijska propaganda iskvarila i svela ruski narod na zvjersko stanje, nažalost, ostaje bez odgovora.
“Sada i Sjedinjene Američke Države i Evropa više ne „proučavaju pitanje“ o tome koje se oružje može, a koje ne može isporučiti Ukrajini. Isporučuje se i već će se još isporučivati, kako je pisalo jedno poznato američko izdanje, „praktično sve osim nuklearnog oružja“. Konačno, Zapad je shvatio da Rusija ne sprovodi lokalnu „specijalnu operaciju“ u Ukrajini, već izvodi generalnu probu „denacifikacije“ i „demilitarizacije“ Evrope, što otvoreno proglašava u svojoj vojnoj doktrini. Rusija je polako ali sigurno kretala ka cilju, postjepeno povećavajući razmjere agresije – prvo Gruzija 2008. godine, zatim Krim i Donbas 2014. godine, Sirija 2021. godine i konačno rat u Ukrajini 24. februara 2022. godine”, ističu iz Ambasade.
A ako bi, kako je planirano, Ukrajina bila poražena za tri-četiri dana, onda bi u bliskoj budućnosti NATO u licu baltičkih zemalja i Poljske bio „testiran“ na snagu. A u američkim i evropskim stručnim krugovima još uvijek postoje skeptici koji ne mogu da vjeruju u realnost takvog scenarija, kao što nisu mogli da vjeruju da u 21. vjeku ruski vojnici mogu da siluju i ubijaju žene i decu.
Preporučeno
“Danas se dilema budućeg svjetskog poretka formuliše jednostavno: „sada ili nikad“. Konačan poraz agresora mora biti nanijet u Ukrajini, ovdje i sada. Rusija je ta koja zapravo mora biti denacifikovana i demilitarizovana na način da više nikada ne može da ugrozi nijednu državu u svijetu. Bol i patnja žrtava ruskog nacizma ne bi trebalo da budu uzaludne”, zaključuju iz ukrajinske Ambasade.
