Video
Vukotić u analizi za Standard, ističe da se prvo pitanje tiče dominantno aktuelne američke administracije, odnosno savjetničkog tima predsjednika Donalda Trampa. Prema njegovim riječima, nameće se dilema – da li je zaista moguće da američka administracija u svoje ratne planove nije ukalkulisala vojni odgovor Irana u smislu zatvaranja Hormuškog moreuza, kojim je u posljednjih dvije godine prolazilo oko četvrtine svjetske pomorske trgovine naftom i oko petine svjetske trgovine tečnim prirodnim gasom (LNG).
Vukotić ističe da se na ovo pitanje nastavlja niz logički povezanih pitanja koja zaokružuju problem poremećaja trgovine naftom i njenim derivatima na globalnim tržištima, te, kako kaže, „letenje do neba“ (skyrocketing) cijena „crnog zlata“. Podsjeća da su osciliranja na nivou iznad 100 dolara po barelu sirove nafte početkom mjeseca u jednom trenutku dostigla čak 119 dolara, upravo zbog, kako navodi, retoričkih „izleta“ američkog predsjednika.
Govoreći o međunarodnim reakcijama, Vukotić navodi da je cijeli problem slikovito opisao francuski predsjednik Emanuel Makron, koji se Trampu obratio, kako kaže, „otprilike kao nedozrelom dječaku“, upozorivši ga da se uozbilji jer o istoj stvari ne može imati dijametralno suprotne stavove u roku od samo dva dana. Kako navodi Vukotić, Makron je naglasio da se u Iranu ratuje i da ljudi ginu, te da to nije video igrica.
UPOZORENJE AMERIČKIH EKSPERATA
Vukotić ukazuje da mnogo veći broj ljudi – više od stotinu profesora i praktičara međunarodnog prava sa najprestižnijih američkih univerziteta – nije bio toliko blagonaklon prema svom predsjedniku kao njegov francuski kolega. U otvorenom pismu, kako navodi, poručili su Trampu da se vojnom akcijom na Bliskom istoku i posljednjim izjavama kreće na rubu „ozbiljnog kršenja međunarodnog prava“.
Prema riječima Vukotića, pravni eksperti posebno ističu devijacije kod primjene pravila jus ad bellum, odnosno očigledno kršenje Povelje Ujedinjenih nacija od strane SAD-a i Izraela prilikom napada na Iran, koji se mogao preduzeti jedino u samoodbrani u slučaju neposredne prijetnje ili uz odobrenje Savjeta bezbjednosti UN-a.
On izdvaja i drugu poruku američkih pravnih stručnjaka koja se odnosi na primjenu pravila jus in bello, odnosno način vođenja rata, odnosno kršenje međunarodnog humanitarnog prava. Kako kaže, akademci izražavaju zabrinutost zbog napada na civile i civilne objekte – naftnu i gasnu infrastrukturu, postrojenja za desalinizaciju vode, kao i bombardovanje škola, zdravstvenih ustanova i domova zdravlja.
Pozivajući se na, kako kaže, kredibilne informacije civilnog društva, Vukotić navodi da su od početka rata do 23. marta američke i izraelske snage ubile 1443 iranska civila, među kojima 217 djece. Posebno izdvaja napad na osnovnu školu u Minabu, gdje je, prema iranskim izvorima, ubijeno 175 ljudi, od kojih su mnogi djeca.
Iako američka akademsko-pravna elita za sada samo zabrinuto upozorava, a još ne optužuje, Vukotić naglašava da je njihovo mišljenje od izrazitog značaja. Dodaje da je sličan i stav većinske Evrope, koja se, kako kaže, ne samo da nije priključila američko-izraelskom ratu nezakonitom sa stanovišta međunarodnog prava, već je odbila i pružiti logističku podršku u vidu preleta i opskrbe vojnih aviona, čime se dodatno vrši pritisak na glavnog aktera.
OPASNE IZJAVE AMERIČKOG PREDSJEDNIKA
Vukotić objašnjava da prije svega, napad na civilnu infrastrukturu u međunarodnom vojnom sukobu i kao posljedica potencijalni ratni zločini definisani su Četvrtom ženevskom konvencijom iz 1949. godine, te dodatnim Protokolom 1 iz 1977. godine, kojim se zabranjuju svi namjerni napadi na “civilno stanovništvo i civilne objekte”. Iako SAD nisu potpisnice dodatnog Protokola 1, člankom 147 Četvrte ženevske konvencije, koju su ratificirale, zabranjuje se niz krivičnih djela protiv civilnog stanovništva, uključujući „opsežno uništavanje i prisvajanje imovine bez opravdanja vojnom nuždom, sprovedeno protivzakonito i bezobzirno“.
Kako kaže Vukotić, ako se ovome doda proporcionalnost kao jedan od pet glavnih principa međunarodnog ratnog prava odnosno međunarodnog humanitarnog prava koji reguliše zakonitu upotrebu sile u oružanom konfliktu, onda postaje jasno zašto su posljednje izjave Donalda Trampa o totalnom uništenju iranskih energetskih postrojenja i osobito mostova za civilnu upotrebu očigledna najava vršenja ratnog zločina.
UPRAVLJA LI DONALD TRAMP KRIZOM I KOJA JE IZLAZNA STRATEGIJA?
Govoreći o tome da li američki predsjednik upravlja krizom i koja je izlazna strategija, Vukotić kaže da bi se, ako se pođe od pretpostavke da su ciljevi vojne kampanje bili potpuno uništenje iranskog nuklearnog programa, degradacija razvoja balističkih raketa, eliminacija iranskih proksija u regionu poput Hamasa i Hezbollaha, te u konačnici promjena režima – što Tramp trenutno osporava, ali je u početnoj fazi zagovarao – moglo zaključiti da je u velikoj mjeri uspio ostvariti svoje namjere.
Prema njegovim riječima, postrojenja za obogaćivanje urana su vjerovatno razorena, program razvoja balističkih raketa temeljno unazađen, veliki broj ljudi iz vrha režima, zajedno s vrhovnim vođom, ubijen, dok su Hezbollah i Hamas dovedeni na koljena.
On dodatno ističe da Tramp uživa iznenađujuće veliku podršku – oko 80 odsto među pripadnicima Republikanske stranke, te između 80 i 90 odsto među simpatizerima MAGA pokreta, uz napomenu da se već naziru generacijske pukotine, gdje su mlađi ljudi mahom nezadovoljni novim ratom.
Uprkos svemu, Vukotić postavlja pitanje zašto američki predsjednik ne iskoristi, „povoljan vjetar“, proglasi pobjedu i povuče se iz konflikta koji je sam inicirao, već nastavlja da rizikuje potencijalnu osudu globalne akademske zajednice za moguće ratne zločine.
STVARI NISU JEDNOSTAVNE KAO ŠTO IZGLEDAJU
Kako zaključuje, stvari nisu jednostavne kao što izgledaju. Ukazuje da je rušenje američkog aviona F-15 uzburkalo strasti među „jastrebovima“ u Vašingtonu i pokazalo da iranska protivvazdušna odbrana i dalje postoji i nije bezopasna.
Dodaje i da su se, umjesto Hamasa i Hezbollaha, pojavili Huti kao mogući novi iranski proksi u regionu. Takođe navodi da je, prema svim pokazateljima, stari državni vrh zamijenila mlađa, opreznija i tvrđa linija predvođena sinom bivšeg vrhovnog vođe.
Na kraju, Vukotić ističe da, kao posljedica pogrešne procjene ili, kako kaže, eventualne „genijalne igre dealmakera koju zasad niko na svijetu ne razumije“, Iran zatvaranjem Ormuskog tjesnaca drži svijet „za energetsku gušu“.
Preporučeno
U takvim okolnostima, zaključuje Vukotić, ostaje ključno pitanje – može li američki predsjednik zanemariti sve ove dopola ostvarene ciljeve, ili je alternativa ulazak u totalni metež, možda i veći od onog kojem svijet već svjedoči.
