Video
“Situacija je još lošija nego se prikazuje
I tako…
Često me pitaju ovih dana kako mi je na poslu. I je li stvarno tako kao što mediji prikazuju ili preuveličavaju situaciju?
E pa, ne da ne preuveličavaju nego je ne prikazuju dovoljno realnom. Situacija je baš grooozna. Grozna za pacijente, grooozna za osoblje. Prenatrpana, depresivna, haotična, kritična, zabrinjavajuća svakodnevnica koja utječe na sve nas i profesionalno i privatno.
Dežuramo toliko da ni ne brojimo smjene
Moja struka nikad nije bila jedna od onih makar potencijalno zabušavajućih. Anesteziološka dežurstva su sve samo ne mirna i obilježena mirnim ispijanjem kava i neradom. Sada moje kolege i ja dežuramo toliko da smjene više i ne brojimo. Mnogi dežuraju po 4-5 vikenda na mjesec, po 6 dežurstava u 14 dana… Kolegica danas odrađuje 5. vikend zaredom.
Imamo svoju Italiju, ali to je tek početak
Da vidimo bar tračak nade da će sve skoro proći, da će ljudi koje liječimo nakon nekoliko čarobnih lijekova “skočiti” izliječeni, bilo bi lakše. Ovako… sve se više punimo, punimo i punimo… Što se više puni bolnica, to se više puni i Intenzivna. I utisak da bar 50 posto ljudi ne shvata ozbiljno situaciju.
Tako da sad evo imamo svoju Italiju koja je, nažalost, tek na svom početku. Jer biće samo gore.
Da gledate što i mi, nabili biste te maske i ne biste ih skidali.
Ospem se od glave do pete kad čujem teorije zavjere, teorije o štetnosti maski i slične gluposti. Za početak – nitko od nas osoblja ne bi sebe ugrožavao tim maskama ubicama, da je tome tako.
Da gledate što gledamo mi, nabili biste si svi te maske na njonje i ne biste ih skidali 6 mjeseci. I sjedili biste doma umjesto po kafićima, rođendanima, krizmama i svadbama. Jer nikako da shvatite da, ako i ne ubije vas, ubit će vaše starije i slabije…
I ja sam pozitivna, ne znam kako
I da… evo, i ja sam pozitivna već nekoliko dana. Uprkos svim gore nabrojenim mjerama opreza. Ne znam tačno kako sam je pokupila, ali zapravo nije ni bitno.
Samo se s bijesom sjetim gomile ljudi koju sam sretala bez maski – tete u trgovini koja ju je danima odbijala staviti, ljudi u prodavnicama koji su mi se unosili u facu bez maske, činjenice da moja vlastita djeca idu u školu i da neka jesu, a neka nisu obvezna nositi masku…
Zasad mogu biti zahvalna na tome da imam blagi oblik. I mogu reći da Boga molim da tako i ostane jer ne želim si situaciju u kojoj moram u bolnicu… Ne zbog osoblja – jer ono daje stoput više od očekivanog nego zato što znam što me tada čeka.
I tako, eto… malo mi se prelila čaša.
Preporučeno
Sorry.”
