Video
Međutim, pripreme otkrivaju podjele oko toga koliku ulogu EU treba da ima u pitanjima bezbjednosti i da li se aktivnosti Unije preklapaju sa ulogom NATO-a.
Razgovori o scenariju najtežeg mogućeg napada posljednjih sedmica vođeni su među ambasadorima EU iz svih 27 zemalja koji su se sastajali u „ograničenom formatu“, odnosno bez telefona i pomoćnika. Razgovori su intenzivirani nakon što je u avgustu na aerodromu u Lajpcigu pronađen dron sa eksplozivom, rekle su diplomate i zvaničnici koji su, zbog povjerljivosti razgovora, govorili anonimno.
EU se takvim scenarijima bavi godinama i ranije je predstavila „hibridni alat“ za koordinaciju odgovora na sajbernapade, miješanje u izbore i sabotaže. Međutim, najnoviji razgovori usmjereni su na rizik od ozbiljnijih napada koji bi prouzrokovali veliki broj žrtava. Dvojica diplomata rekla su da je sastanak ambasadora EU prošle srijede bio posebno posvećen takvim scenarijima.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu, EU navodi da je Moskva intenzivirala kampanju sajbernapada, sabotaža i drugih tajnih operacija širom Unije.
„Demokratije u Evropi suočavaju se sa sve većim brojem prijetnji“, rekao je evropski komesar za pravosuđe Majkl Mekgrat za POLITICO. „Jačamo kapacitete za predviđanje i otkrivanje prijetnji, unapređujemo rano upozoravanje i osiguravamo da Evropa može brzo i zajednički da odgovori kada se naša demokratska otpornost stavi na test.“
Razgovori među diplomatama i ministrima EU bili su usmjereni na angažovanje timova za hitne situacije, oslobađanje dijela sredstava EU za pomoć pogođenoj državi i način na koji bi čelnici institucija EU trebalo da komuniciraju tokom krize, rekao je jedan zvaničnik EU.
„Moramo biti spremni za nešto ozbiljno“, rekao je visoki diplomata EU. „Nažalost, Lajpcig nam je pokazao da veoma ozbiljan incident, nešto što bi izazvalo više žrtava, nije isključen.“
Drugi zvaničnik EU dodao je: „S obzirom na obim i razmjere djelovanja Rusije, prije ili kasnije sigurno će biti žrtava. Čista je sreća što ih do sada nije bilo.“
„Veoma zbunjujuće“
Unija se suočava sa gotovo svakodnevnim izvještajima o takozvanim hibridnim napadima, izrazu koji EU i NATO koriste za subverzivne aktivnosti koje ostaju ispod praga direktnog čina rata. U utorak je nekoliko mornara proglašeno nestalim nakon što je njihov brod potopljen dronovima u Crnom moru, prema navodima bugarskih zvaničnika.
To se dogodilo nakon incidenta na aerodromu u Lajpcigu, sumnjivog požara na poljskoj zemaljskoj stanici koja obrađuje komunikacije Starlinka i plana za postavljanje zapaljivih naprava u komercijalnim transportnim čvorištima širom EU i Ujedinjenog Kraljevstva, uz redovna kršenja vazdušnog prostora.
„Sasvim je očigledno da će, kada Rusija koristi sve smrtonosnija sredstva kako bi testirala našu spremnost i spremnost da preduzmemo kontramjere, u jednom trenutku biti žrtava“, rekla je Teija Tilikanen, direktorka Evropskog centra izvrsnosti za suzbijanje hibridnih prijetnji. „U jednom trenutku, namjerno ili nenamjerno, to se dešava“.
Ako bi u napadu za koji se pretpostavlja da je izveden namjerno bilo ubijeno nekoliko građana članica EU ili NATO-a, pritisak da obje organizacije reaguju bio bi ogroman. „Veoma se plašimo da će u nekom trenutku biti oduzet život nekom savezniku“, rekao je jedan diplomata NATO-a, što bi stvorilo „veoma veliki pritisak“ da se djeluje.
Ipak, razgovori na nivou EU izazivaju kritike iz pojedinih prijestonica da Unija prekoračuje svoju ulogu u oblasti bezbjednosti i potencijalno duplira osnovne funkcije NATO-a, transatlantskog saveza koji već 80 godina predstavlja temelj evropske bezbjednosti.
„To rizikuje da bude veoma zbunjujuće za donosioce odluka na svim nivoima“, rekla je Oana Lungesku, ugledna saradnica Kraljevskog instituta ujedinjenih službi (RUSI) i bivša portparolka NATO-a. „Ako postoji konfuzija ili preklapanje, to može usporiti donošenje odluka, što ima posljedice jer je vrijeme uvijek od ključnog značaja“.
Dodatni problem predstavlja nedostatak bezbjednih komunikacionih kanala EU i sumnja da bi osjetljive informacije razmijenjene tokom sastanaka ambasadora mogle da procure u javnost, reklo je nekoliko diplomata. Izvještaji da je bivši mađarski ministar vanjskih poslova sadržaj razgovora na najvišem nivou podijelio sa svojim ruskim kolegom samo su produbili te bojazni, zbog čega su prijestonice ograničile razmjenu zaista osjetljivih informacija na formate NATO-a.
„Moja vlada veoma je sumnjičava prema dijeljenju osjetljivih obavještajnih podataka u Komitetu stalnih predstavnika (Coreper), pa čak i u prostoriji u kojoj se sastaju lideri“, rekao je diplomata iz jedne zemlje istočnog krila. „Ili se to pojavi u medijima ili ode direktno u Moskvu“.
Protokoli koji se preklapaju
Ovakve kritike dolaze u trenutku kada predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen nastoji da ojača bezbjednosnu ulogu Unije.
U svom posljednjem govoru o stanju Evropske unije u Strazburu, bivša njemačka ministarka odbrane predložila je „protokol za hitnu bezbjednost“ koji bi državama članicama pomogao da koordiniraju odgovor upravo na scenario o kojem se razgovara. Prema riječima dvojice diplomata, očekuje se da taj protokol, zajedno sa prijedlogom Fon der Lajen za osnivanje „Evropskog savjeta za bezbjednost“, bude dio ključne „Evropske strategije bezbjednosti“, koja bi trebalo da bude predstavljena početkom novembra.
Međutim, nekoliko diplomata usprotivilo se tim prijedlozima, uz obrazloženje da bi za njihovo uspostavljanje bili potrebni mjeseci i da bi potencijalno duplirali funkcije koje već postoje u okviru EU.
Umjesto stvaranja novih formata koji bi dodatno usložili sistem, jedan visoki nacionalni diplomata rekao je da bi EU trebalo da se više osloni na postojeće mehanizme za odgovor na krize.
„Veoma nam je neprijatna ideja o protokolu za hitnu bezbjednost“, rekao je diplomata. „Već imamo mehanizme. Ako dođe do krize, imamo Integrisani politički odgovor (IPCR), koji je veoma dobro funkcionisao tokom pandemije i drugih kriza“.
Putina nije briga
Uspostavljen u okviru Lisabonskog ugovora, IPCR omogućava zemlji koja predsjedava EU, na zahtjev pogođene države, da sazove hitne sastanke na kojima učestvuju stručnjaci iz NATO-a, Ujedinjenih nacija ili drugih međunarodnih organizacija.
U slučaju velikog hibridnog napada, odgovornost za odluku o najboljem načinu postupanja i dalje je na pogođenoj državi. Francuska je nakon napada u dvorani Bataklan 2015. godine aktivirala član 42.7 EU, što je jedini put da je klauzula o uzajamnoj pomoći primijenjena. Lungesku je, međutim, ukazala da je to bila „politička odluka“ Pariza koja nije dovela do značajnijeg iskazivanja uzajamne pomoći, osim koordinacije istraga o terorizmu između Francuske i Belgije.
Kako bi se izbjegla konfuzija oko toga ko šta radi tokom incidenta sa velikim brojem žrtava, Lungesku je rekla da bi dvije strane trebalo da podijele odgovornosti: NATO bi se bavio razmjenom obavještajnih podataka i vojnim odvraćanjem, a EU odgovorom u civilnom sektoru.
Za Tilikanen, napori EU da koordinira odgovor na hibridne napade korisni su, ali u određenim granicama. Ipak, ona je naglasila da se oni „ne mogu porediti sa mjerama otpornosti na nacionalnom nivou“, poput finskog pristupa „sveobuhvatnoj bezbjednosti“.
Lungesku je takođe naglasila da Moskva ne pravi razliku između dvije organizacije.
Preporučeno
„Iskreno, [ruskom predsjedniku Vladimiru] Putinu nije važno da li se odluke donose u Coreperu 2 ili Sjevernoatlantskom savjetu (NAC)“, dodala je, misleći na sastanke ambasadora EU, odnosno tijelo NATO-a koje donosi odluke. „Moskva ne razmišlja na taj način“.
