Video
Francuska politička kriza je gora od normalnih političkih kriza.
Obično kada demokratska zemlja prođe kroz turbulencije, postoji izvjesna šansa da se turbulencija završi.
Ali ne i danas u Parizu. Ako ništa drugo, pad premijera Mišela Barnijea – srušenog u parlamentu glasanjem o nepovjerenju Vladi – prijeti da postavi obrazac za ono što je pred nama.
Jer ako Barnije – umjereni političar desnog centra s reputacijom ljubaznosti i kompromisa – nije bio u stanju da usvoji budžet, ko onda drugi to može?
Prvobitni uzrok krize nije nestao. To je podjela Skupštine od jula na tri približno jednaka bloka, od kojih nijedan nije u stanju da se nosi s druga dva.
Kao rezultat toga, dva bloka koja čine opoziciju uvijek će moći da svrgnu onaj blok koji formira vladu.
Francuska vlada je rušena izglasavanjem nepovjerenja.
Dodajte na to raspoloženje skoro pobune u nekim opozicionim klupama – plus ideološki podsticaj za sve izdašnije obećanje o potrošnji, uprkos oštrim upozorenjima o nacionalnom dugu – i ideja o povratku mirnoj centralnoj politici izgleda veoma daleko.
Za mnoge je to kriza vlasti koja se odigrava, a sama budućnost institucija Pete republike je u opasnosti.
Peta republika je stvorena da koncentriše vlast u rukama Šarla de Gola u vrijeme nacionalne krize. I još od De Gola, predsjednici su pokušavali – i generalno nijesu uspijevali – da oponašaju njegov stav.
Emanuel Makron je svakako volio da se poredi sa velikim Šarlom.
Ali kada je De Gol imao sličnu krizu vlade 1962. godine, okrenuo se narodu i dobio ogroman mandat naroda na sljedećim izborima.
Makron je uradio obrnuto. Imao je priliku, ali ju je traljavim poslom u julu, izgubio. Vlast je sada prešla iz njegovih ruku u ruke navodnog premijera, koji je odgovoran parlamentu.
Emanuel Makron će se obratiti naciji u četvrtak uveče
Ali baš kada se zemlja vraća na parlamentarni sistem, sama Skupština se pokazala nesposobnom za akciju.
Više analitičara ističe da Francuska sa svojim monarhijskim instinktima i koncepcijom moći odozgo nadole nikada nije razvila kulturu kompromisa.
Tako su se tri sadašnja bloka u Skupštini, koja su formirana na osnovu ljetošnjih izbora – pokazala nesposobna da stvore konstruktivno okruženje za vladu.
Renomirani novinar Erik Brunet je rekao nakon gledanja debate večeras na BFM TV-u: „Ono što smo upravo vidjeli je zapanjujuće francusko.
„Bez pragmatizma. Samo ideologija. Svi govori su bili o vrijednostima, o ekstremima. Cio naš diskurs je odvojen od stvarnosti. To je tipično, jedinstveno francusko.”
Neki to vide kao kulminaciju višegodišnjeg stanja u kojem je Francuska odbijala da se suoči sa ekonomskom realnošću – vlade svih boja su utirale put sve većoj javnoj potrošnji. Rezultat su deficit i dug – stanje koje se može razriješiti samo rezovima, a te rezove nijedna vlada nikada ne pravi.
Prema Nikolasu Bejtuu, iz poslovnog lista L'Opinion, ovo je početak niza kriza koje su – suprotno intuiciji – ovoj zemlji zaista potrebne. Jer samo suočavanjem sa ekonomskim ponorom, birači će prihvatiti teške odluke koje su neminovne.
Bejtout predviđa da će se svaki novi premijer suočiti sa istim problemima kao i Barnije, i da će kao i on propasti.
„Novoj vladi je potrebno vrijeme, koje neće imati. Potrebna joj je većina, koju neće imati. I potrebna joj je odlučnost da brodi kroz neophodno smanjenje državne potrošnje – koju neće imati.
Preporučeno
„Tako da očekujem da vidim još nekoliko poteza nezadovoljstva i još nekoliko padova vlade – prije nego što se konačno počnemo buditi.
