Video
Piše: Ambasada Ukrajine u Crnoj Gori
Za Ukrajinu ovo pitanje odavno nije predmet teorijskih rasprava. Ono je svakodnevna stvarnost na frontu, gdje ruske snage, prema dokumentovanim podacima ukrajinskih nadležnih institucija, sistematski koriste toksične hemikalije protiv ukrajinskih branilaca.
Prema podacima koje je Ukrajina predstavila početkom oktobra na 113. zasijedanju Izvršnog savjeta OPCW-a, do 23. septembra 2026. godine zabilježeno je čak 14.009 slučajeva upotrebe municije sa toksičnim hemijskim supstancama od strane ruskih snaga. Iza ove brojke stoje hiljade konkretnih incidenata, iskazi vojnika, medicinska dokumentacija, ostaci municije i drugi materijali koje ukrajinski istražni organi prikupljaju i analiziraju.
Posebno zabrinjava što je upotreba takvih sredstava postala dio ustaljene ruske borbene taktike. Granate sa hemijskim supstancama, među kojima su sredstva za razbijanje demonstracija poput CS gasa, koriste se kako bi se ukrajinski vojnici prisilili da napuste rovove, zemunice i druga zaštićena mjesta. Nakon izlaganja nadražujućim hemikalijama, vojnici mogu biti primorani da izađu na otvoreni prostor, gdje postaju izloženi artiljerijskoj vatri i napadima bespilotnih letjelica.
Ovdje je važno razjasniti čestu zabludu. Činjenica da se određena hemijska supstanca može zakonito koristiti za održavanje javnog reda ne znači da je njena upotreba dozvoljena i tokom oružanog sukoba. Konvencija o hemijskom oružju izričito zabranjuje korišćenje sredstava za razbijanje demonstracija kao metoda ratovanja. Ta zabrana ne zavisi od toga da li je riječ o supstanci koja izaziva privremenu iritaciju ili o znatno smrtonosnijem hemijskom agensu.
Još važnije, pitanje prisustva ovih supstanci na ukrajinskom ratištu više se ne zasniva isključivo na podacima koje dostavlja Ukrajina.
Tokom tri tehničke misije, sprovedene na zahtjev ukrajinske strane, stručnjaci OPCW-a analizirali su dostavljenu dokumentaciju, svjedočenja i materijalne dokaze. Dvije nezavisne laboratorije koje je odredila Organizacija potvrdile su prisustvo supstance CS u uzorcima povezanima sa incidentima na liniji fronta. Ovi nalazi objavljeni su u izvještajima iz novembra 2024, februara i juna 2025. godine.
Važno je biti precizan: laboratorijski nalazi sami po sebi još ne predstavljaju konačno međunarodno utvrđivanje odgovornosti za konkretne napade. Upravo zato Ukrajina nastavlja nacionalnu istragu uz stručnu podršku OPCW-a, insistirajući da se utvrdi ne samo šta je korišćeno, već i ko je naredio i sproveo upotrebu zabranjenih sredstava.
Početkom oktobra nova generalna direktorica OPCW-a Sabrina Dallafior javno je potvrdila nalaze o prisustvu CS-a i izrazila ozbiljnu zabrinutost zbog njih. Time je još jednom ukazano na značaj nastavka stručne istrage i zaštite međunarodnog režima zabrane hemijskog oružja.
Upravo ovdje dolazimo do suštinskog pitanja: šta vrijedi međunarodna konvencija ako njeno kršenje ne proizvodi odgovarajuće posljedice?
Organizacija za zabranu hemijskog oružja okuplja 193 države. Njena snaga proizlazi iz činjenice da zabrana hemijskog oružja nije pravilo jednog političkog bloka, već gotovo univerzalno prihvaćena obaveza. Ona jednako štiti građane Evrope, Afrike, Azije i Latinske Amerike. Nijedna država ne bi smjela da bude zainteresovana za stvaranje presedana u kojem se toksične hemikalije ponovo normalizuju kao sredstvo za ostvarivanje vojnih ciljeva.
Zato predstojeća Konferencija država članica OPCW-a, koja će biti održana od 23. do 27. novembra u Hagu, predstavlja važan trenutak za međunarodnu zajednicu. Posebnu težinu imaće odluke o radu i sastavu upravljačkih tijela Organizacije, uključujući Izvršni savjet.
Ruska Federacija tri godine zaredom nije uspjela da obezbijedi izbor u Izvršni savjet OPCW-a. Takav razvoj događaja pokazuje da značajan broj država nije spreman da zanemari pitanja odgovornosti i poštovanja Konvencije.
Članstvo u upravljačkim organima međunarodnih organizacija podrazumijeva povjerenje. Ono ne može biti odvojeno od ponašanja države koja pretenduje da učestvuje u nadzoru nad sprovođenjem međunarodnih obaveza. U suprotnom, dolazimo u paradoksalnu situaciju da država čije su aktivnosti predmet ozbiljnih i dokumentovanih istraga istovremeno učestvuje u usmjeravanju mehanizama koji treba da spriječe upravo takve postupke.
Ovo pitanje, međutim, ne treba posmatrati isključivo kroz prizmu odnosa Rusije i Ukrajine. Ono se tiče kredibiliteta čitavog međunarodnog sistema.
Za manje države, čija se bezbjednost u velikoj mjeri oslanja na poštovanje međunarodnih pravila, funkcionalne međunarodne institucije imaju poseban značaj. Kada se pravila selektivno primjenjuju, posljedice najprije osjećaju upravo oni koji nemaju mogućnost da svoju bezbjednost garantuju isključivo sopstvenom snagom.
Crna Gora dobro razumije važnost međunarodnog prava, multilateralne saradnje i zajedničke evropske bezbjednosti. Njena dosljedna usklađenost sa zajedničkom spoljnom i bezbjednosnom politikom Evropske unije predstavlja važan doprinos tim principima. U julu ove godine Crna Gora pridružila se i odluci EU o restriktivnim mjerama u oblasti sprečavanja širenja i upotrebe hemijskog oružja.
Ukrajina cijeni takav pristup i podršku koju Crna Gora pruža zaštiti međunarodnog pravnog poretka.
Istovremeno, vjerujemo da predstojeće odluke u Hagu moraju poslati nedvosmislenu poruku: zabrana hemijskog oružja ne smije biti predmet političke trgovine, niti njeno sprovođenje smije zavisiti od veličine, vojne moći ili diplomatskog uticaja države.
Od međunarodne zajednice očekujemo nastavak nezavisnih istraga, punu saradnju u identifikovanju odgovornih, snažniju zaštitu žrtava hemijskih napada i dosljednu primjenu Konvencije. Jednako je važno da se pri donošenju odluka u OPCW-u uvaže dokumentovane činjenice i ponašanje država u odnosu na njihove međunarodne obaveze.
Ukrajina, kao članica Izvršnog savjeta OPCW-a za period 2026–2028, nastaviće da doprinosi ovim naporima. Naš cilj nije politizacija međunarodne organizacije, već očuvanje njene sposobnosti da djeluje nezavisno, stručno i djelotvorno.
Prije gotovo tri decenije države svijeta dogovorile su se da hemijskom oružju nema mjesta u savremenom ratovanju. Danas je pred njima mnogo konkretniji izazov: da pokažu da ta zabrana i dalje važi, čak i kada je krši vojno moćna država.
Preporučeno
Jer međunarodno pravo totalno gubi snagu onda kada se na ta njegovo kršenja prestane reagovati.
