Video
Prije pet decenija, u haosu Kulturne revolucije, tada 15-godišnji Si Đinping obreo se među žutim kanjonima i planinama, osjetivši svu surovost života u ruralnoj Kini.
Danas, ovaj čovjek važi za najmoćniju figuru na svijetu, čak ispred Vladimira Putina i Donalda Trampa. Sila od skoro milijardu i po ljudi kojom upravlja nezadrživo ide ka tronu svijeta, a on najavljuje promjenu svjetske geopolitičke table moći do 2050. godine.
Preporučeno
Iako tada neće biti na vlasti, uvjeren je da će njegovi nasljednici pratiti plan koji je vješto iscrtao. Plan moćne Kine.
U prvom petogodišnjem mandatu, Si Đinping izgradio je snažan kult ličnosti. Stvorio je imidž čovjeka iz naroda, obilazio lokalne prodavnice, čekao u redu da plati obrok u kantini, posjećivao sunarodnike u siromašnim, zabačenim naseljima.
Opčinio je čak i studente, kojima je u nekoliko navrata slikovito prenosio svoju životnu filozofiju, istu onu koju je naučio na poljima u kojima se formirao kao ličnost: “Život je kao košulja. Ako prvih nekoliko dugmadi ne zakopčate kako treba, i ostatak će biti loš”.
Djetinjstvo: iz elite u surovost prirode: Maovo „prevaspitavanje“
Mao Cedung je 1968. odlučio da bi milioni mladih Kineza trebalo da se odsele iz gradova u sela širom centralne Kine, kako bi naučili težak život s kojima se suočavaju njihovi manje srećni sugrađani.
Si je završio u selu Langđae, u kojem je proveo nekoliko godina. Život u ruralnoj Kini bio je krvavo težak: bez struje, motorizovanog transporta, bez mehanike. Preko dana je radio u polju, gradio brane i popravljao puteve, a noću je spavao u pećini, gdje je uz svjetlo petrolejke čitao novine i čuvenu malu crvenu knjigu sa mudrim Maovim mislima. Ne jer je tako htio, već zato što je to bilo jedino štivo.
Prijatelji iz tog perioda sjećaju ga se kao „veoma ozbiljnog“, ali i „strastvenog pušača“.
“Kada sam došao sa 15 godina, bio sam zbunjen. Kada sam otišao, imao sam čvrste životne stavove i pucao sam od samopouzdanja. Zauvjek ću ostati sin žute zemlje koja me je ojačala. Ostavio sam srce u Langđaeu”, rekao je Si.
Očevo zatvaranje, sestrino samoubistvo i snaga volje: „Crveniji od crvenih“
Sijev otac bio je dio komunističke elite koju je osvetoljubivi Mao ponizio i poslao u zatvor. To je imalo jak uticaj na Sija, koji je sa 13 godina ostao sam protiv crvenih „čuvara Kulturne revolucije“ koji su dijelili pravdu na ulicama Pekinga. Jedna od njegovih sestara je navodno izvršila samoubistvo uslijed strahota kroz koje je prolazila porodica. Sijevo školovanje je prekinuto, a on je morao da se navikne na novi život, pun prijetnji i puke borbe za preživljavanje.
Sa 21 godinom učlanjuje se u Komunističku partiju, uprkos bremenu očevog hapšenja. Nevjerovatno pragmatičan i realističan, brzo napreduje u partiji. Za razliku od vršnjaka koji su mladost proveli zabavljajući se, Si od starta nije skidao oči s cilja. Riješio je da postane „crveniji od crvenih“.
Na 25. rođendan stiže najbolji poklon: otac mu je oslobođen i rehabilitovan, i postaje guverner provincije Guangdong sa 80 miliona ljudi. Stariji Si uzima karijeru sina u svoje ruke i pomaže mu na putu ka vrhu. Plan je pažljivo razmotren. Mnogi ga pamte kao „dosadnog i nenametljivog“, ne znajući da mu je to i bio cilj. Poučen očevim primjerom, vodio se strategijom „ne zamjeraj se nikome dok dovoljno ne ojačaš“.
Veliki fokus na politiku koštao ga je prvog braka, u kojem je bio sa ćerkom kineskog diplomate. Ubrzo se oženio popularnom pjevačicom Peng Li, s kojom ima ćerku Si Mingže.
Borba protiv korupcije: Smještanje tigrova u kavez
Prije Sijevog dolaska na vlast, Kina je do srži bila ogrezla u korupciji. Kada je 2013. počelo masovno hapšenje visokih zvaničnika Komunističke partije, narod je bio u šoku. „Tigrovi“, kako u Kini zovu partijske glavešine, jedan po jedan su završavali u kavezu. Si nije imao milosti.
“Ako planirate da se učlanite u partiju da biste zaradili novac, odmah to izbijte sebi iz glave. Vi koji ste članovi, obuzdajte svoje žene, majke, djevojke u bjesomučnom trošenju. Vi ste ovdje da služite narodu i zemlji, ne da ih iskorišćavate”, poručio je Si i izazvao euforiju u narodu.
Riješio je da očisti partijski aparat od 90 miliona ljudi od kukolja. Uveo je čak i jasno određene porcije hrane za državne službenike, vodeći se iskustvima iz pećine, kada je sa siromašnim farmerima dijelio šaku pirinča.
Spoljna politika: „Kina će biti najjača“
Iako je u brojnim izjavama ukazivao na to da nema želju da njegova zemlja bude supersila, već „samo država bez siromaha“, na 19. kongresu KP koji je počeo u srijedu konačno je istakao kandidaturu svoje zemlje za lidera na planeti.
“Na 100. godišnjicu osnivanja Komunističke partije, 2049. godine, Kina će biti jaka, moderna, demokratska i socijalistička sila, a naše društvo biće imućno”, poručio je Si.
I prije toga, takva strategija se jasno mogla vidjeti po spoljnoj politici koja je sprovođena po nalogu Đinpinga, koji je 2016. godine postao vrhovni komandant Komandnog centra združenih vojnih operacija, čime je njegov uticaj u vojsci postao još veći nego do tada.
Širenje ekonomskog uticaja Kine od Pacifika, preko EU, Balkana do Afrike, oživljavanje „Puta svile“, vojne baze u Džibutiju i apsolutna dominacija u Južnom kineskom moru, iz kojeg je uspio da protjera američku flotu, jasno ukazuju da „zmaj sa istoka“ širi krila i pretenduje da zauzme svjetski presto, a da ga u tome, bar zasad, niko ne može spriječiti.
Mračna strana vlasti: Orvelovska kontrola
Iako su Maovi „čuvari poretka“ bili ti koji su umalo došli glave njegovom ocu, i Đinping se okrenuo sličnim orvelovskim metodama kontrole, naročito kada je u pitanju cenzura medija i interneta. Urednike najvećih domaćih medija upozorio je da „moraju da budu lojalni partiji i državi“, a nije se libio da zabrani izdanja „Njujork tajmsa“ ili „Ekonomista“.
Sada već čuveni kineski „fajervol“ „štiti kinesko društvo od štetnih uticaja Jutjuba, Fejsbuka, Tvitera i Gugla“, dok se sve poruke na mobilnim telefonima provjeravaju, čime su smartfoni postali savršeno oružje prisluškivanja. Ne možete ništa sakriti od Sijevih cenzora, a to su najbolje osjetili oni koji su završili u zatvoru jer su pokušali da ospore njegovu politiku. Si Đinping tvrdi da je pravo svake države da kontroliše sopstveni sajber-prostor.
“Internet je moderno bojno polje, a ko na njemu pobedi, kontrolisaće svijet. Ja ne namjeravam da izgubim”, poručio je Si.
