Nakon godina ekonomske krize i američkih sankcija koje su odvojile zemlju od međunarodnih tržišta kapitala, Venecuela je u kasnoj 2017. godini proglasila nesolventnost nakon što je propustila plaćanja međunarodnih obveznica koje je izdala vlada i državna naftna kompanija Petroleos de Venecuela, poznata kao PDVSA.

Od tada, akumulirana kamata i pravni zahtjevi vezani za ranije eksproprijacije povećali su neplaćeni glavni dug, čineći ukupne spoljne obaveze mnogo većim od nominalne vrijednosti originalnih obveznica.

Dugovi u problemu Venecuele porasli su od kada je američki predsjednik Donald Tramp došao na vlast u januaru 2025. godine, dok su spekulanti kladili na mogućnost političkih promjena.

Ispod je pregled koji subjekti duguju novac, šta bi moglo biti uključeno u restrukturiranje i ko bi mogao zakucati na vrata Karakasa da naplati.

Koliko Venecuela duguje?

Analitičari procjenjuju da Venecuela ima oko 60 milijardi dolara neplaćenih obveznica. Međutim, ukupni spoljni dug, uključujući obaveze PDVSA, bilateralne zajmove i arbitražne nagrade, iznosi približno 150–170 milijardi dolara, zavisno od načina računanja akumulirane kamate i sudskih presuda, prema analitičarima.

Međunarodni monetarni fond procjenjuje nominalni BDP Venecuele za 2025. na oko 82,8 milijardi dolara, što implicira odnos duga i BDP-a između 180%-200%.

PDVSA obveznica koja je prvobitno dospjela 2020. bila je osigurana većinskim udjelom u američkoj rafineriji Citgo, koja je u konačnici u vlasništvu PDVSA sa sjedištem u Karakasu. Citgo je sada sredstvo koje je u središtu sudski nadgledanih napora povjerilaca da povrate vrijednost.

Ko šta drži?

Godine sankcija, uključujući zabranu trgovine dugom Venecuele, otežale su praćenje vlasništva.

Najveći dio komercijalnih povjerilaca vjerovatno čine međunarodni vlasnici obveznica, uključujući specijaliste za problematični dug, poznate i kao „fondsovi lešinari“.

Među povjeriocima je grupa kompanija kojoj je dodijeljena naknada putem međunarodne arbitraže nakon što su imovina eksproprisana od strane Karakasa. Američki sudovi su potvrdili višemilijardne nagrade ConocoPhillipsu i Crystallexu, između ostalih, pretvarajući te zahtjeve u obaveze duga i omogućavajući povjeriocima da potražuju venecuelanske imovine.

Rastući broj sudski priznatih tražilaca konkuriše za povrat od matične kompanije Citgo kroz američke pravne postupke. Sud u Delaveru registrovao je oko 19 milijardi dolara zahtjeva za aukciju PDV Holdinga, matične kompanije Citgo, što višestruko premašuje procijenjenu vrijednost ukupne imovine Citgoa. PDV Holding je u potpunom vlasništvu PDVSA-e.

Karakas također ima bilateralne povjerioce, prvenstveno Kinu i Rusiju, koji su odobrili zajmove kako Maduru tako i njegovom mentoru, bivšem predsjedniku Ugu Čavezu.

Tačne brojke je teško provjeriti jer Venecuela godinama nije objavljivala sveobuhvatne statistike duga.

Daleko restrukturiranje?

S obzirom na mnoštvo zahtjeva, pravnih postupaka i političku neizvjesnost, formalno restrukturiranje očekuje se da će biti složeno i dugotrajno.

Rješavanje suverenog duga moglo bi biti zasnovano na MMF-ovom programu koji postavlja fiskalne ciljeve i pretpostavke održivosti duga. Međutim, Venecuela nije imala godišnju konsultaciju sa IMF-om skoro dvije decenije i ostaje zatvorena za finansiranje ovog fonda.

Američke sankcije su još jedna prepreka. Od 2017. godine, ograničenja nametnuta od strane i republikanske i demokratske administracije značajno su ograničila sposobnost Venecuele da izda ili restrukturira dug bez eksplicitnih dozvola Ministarstva finansija SAD.

Nije jasno šta će biti sa američkim sankcijama. Za sada, predsjednik Donald Tramp je rekao da će SAD „voditi“ ovu naftnu zemlju.

Koje su vrijednosti povrata?

Obveznice su u 2025. godini vratile oko 95% na indeksnom nivou. Mnogima se sada trguje po cijeni između 27-32 centa po dolaru, pokazuju podaci MarketAxessa.

Analitičari Citigroupa u novembru su procijenili da bi smanjenje glavnice od najmanje 50% bilo potrebno za obnavljanje održivosti duga i zadovoljenje potencijalnih uslova IMF-a.

Po osnovnom scenariju Citigroupa, Venecuela bi mogla ponuditi povjeriocima 20-godišnje obveznice sa kamatom od oko 4,4 odsto, zajedno sa 10-godišnjom obveznicom bez kupona za nadoknadu za neplaćenu kamatu. Koristeći izlazni prinos od 11 odsto, Citi procjenjuje neto sadašnju vrijednost paketa na sredinu 40-ih centi po dolaru, sa potencijalnim povratima do visokih četrdesetih centi ako Venecuela izdaje dodatne uslovne instrumente, poput obveznica vezanih za naftu.

Drugi investitori vide širi raspon. Aberdeen Investments je u septembru prvobitno procijenio povrate od oko 25 centi po dolaru za venecuelanske obveznice, ali poboljšani politički i sankcijski scenariji mogli bi povećati povrate u niske do srednje 30-e, zavisno od strukture bilo kakvog dogovora i upotrebe instrumenata vezanih za naftu ili BDP.

Koja je ekonomska situacija Venecuele?

Pretpostavke o povratu stoje na tmurnom ekonomskom horizontu.

Ekonomija Venecuele dramatično je opala nakon 2013. godine, kada je proizvodnja nafte naglo pala, inflacija se ubrzala, a siromaštvo poraslo. Iako je proizvodnja donekle stabilizovana, niže globalne cijene nafte i popusti na venecuelansku naftu ograničavaju povećanje prihoda, ostavljajući malo prostora za servisiranje duga bez dubokog restrukturiranja. Nedavna američka blokada tankera sa sankcionisanom naftom pogoršala je situaciju.

Tramp je rekao da su američke naftne kompanije spremne da se upuste u težak zadatak ulaska u Venecuelu i investiranja u obnovu proizvodnje, ali detalji i rokovi ostaju nejasni. Chevron je u ovom trenutku jedina američka velika kompanija koja radi na naftnim poljima Venecuele.